DINAMO je saznao ime svoje prepreke za nastavak europske bajke. Prolaz među osam najboljih tražit će 7. i 14. ožujka protiv dvostrukog europskog prvaka, velike portugalske Benfice.

Jaki kao beton

Prema Transfermarktu, vrijednost Benficine momčadi iznosi nešto manje od 280 milijuna eura (za usporedbu, ista stranica Dinamo procjenjuje na "samo" 44 milijuna eura). Od mnogo vrijednih eksponata u njihovoj svlačionici, neka imena se ipak ističu.

Mladi portugalski stoper Ruben Dias jedan je od najvećih talenata na svojoj poziciji u današnjem nogometu, a vrlo vjerojatno igra i posljednju sezonu u Benfici. Chelsea, Arsenal i Juventus samo su neki od klubova koji su "bacili udicu" prema tipu koji je sa samo 21 godinom postao jedan od nositelja obrane portugalske reprezentacije. Alejandro Grimaldo, produkt Barcine La Masije, izrazito je prodoran lijevi bek koji konstantnim priključivanjem napadu radi veliku prednost za svoju ekipu.

Sredina terena je ona koja je najviše nakrcana talentima, a broj opcija u njoj je toliko velik da je gotovo nemoguće predvidjeti početni sastav lisabonskog kluba. Pizzi, Rafa Silva i Salvio samo su neka od imena kojima se može pohvaliti malo koji klub na svijetu. Najatraktivniji Benficin igrač ove sezone definitivno je Joao Felix. Ne postoji veliki svjetski klub koji nije izrazio želju za dovođenjem ovog talentiranog ofenzivnog veznog igrača koji podjednako dobro zabija i asistira. Premda mu je tek 19 godina, prodefilirao se kao jedan od ključnih Benficinih igrača. Ne zaboravimo da je u njihovom sastavu i hrvatski veznjak Filip Krovinović koji se tek vraća nakon teške ozljede koja ga je s terena udaljila 10 mjeseci.

Benficina momčad je mlada, izrazito potentna s nekoliko prokušanih i poznatih seniora u vidu desnog beka Andre Almeide, stopera Jardela, bosansko-švicarskog napadača Harisa Seferovića ili Brazilca Jonasa. Gledajući samo sastave na papiru, Dinamo je teško mogao izvući jačeg suparnika. 

U velikom su naletu i dišu Portu za vratom

Benfica trenutno zauzima drugo mjesto prvenstvene ljestvice, a Porto im bježi jedan bod. Ipak, momčad iz glavnog grada u velikoj je seriji od 10 utakmica bez poraza. Na tom putu slavili su protiv svojih ljutih gradskih rivala Sportinga, a Nacional je na Stadionu svjetla nastradao s nevjerojatnih 10 golova u svojoj mreži. Benfica je do ove faze natjecanja stigla najprije preko Lige prvaka – u skupini s Bayernom, Ajaxom i AEK-om bile su im dovoljne dvije pobjede protiv Grka i remi s Ajaxom da kao trećeplasirana momčad otiđu u Europa ligu. Tamo su najprije slavili protiv Galatasaraya u Turskoj (1:2), da bi nulom u Lisabonu obranili tu prednost. Ova sezona ujedno je i svojevrsna sezona iskupljenja za njih – prošle sezone Porto je prekinuo njihovu dominaciju i četiri uzastopne prvenstvene titule, a novi naslov u rukama velikog rivala sigurno bi sezoni dao epitet "neuspješna". Ipak, Benfica će i ove godine, kao i čitavu svoju povijest, aktivno loviti i europsku titulu. Benficina priča u Europi jednako je fantastična koliko i tužna i tragična. 

Guttmanovo prokletstvo i dalje živi

Dinamo i Benfica imaju jednu bitnu dodirnu točku. Dinamo je ove sezone svoje europsko prokletstvo Zambatinog novčića uspješno razbio, ali Benfica je i dalje u lovu na svojeg bijelog kita, takozvano Guttmanovo prokletstvo. Bela Guttman jedan je od najvećih trenera svih vremena. Mađarski je stručnjak 1961. i 1962. godine doveo Benficu do titula europskih prvaka, ali ljubav je pukla na grub način. Nakon obrane naslova Guttman je zatražio povišicu, klub je takav zahtjev odbio, a trener je napustio klub uz kletvu da "100 godina neće osvojiti europski trofej". Da je granica između shizofreničara i proroka mala, a nekad i nepostojeća, pokazuje baš taj primjer.

Benfica je u idućih 5 sezona čak tri puta igrala finale Kupa prvaka, ali sva tri puta je potpisala kapitulaciju na posljednjoj stepenici. Ukupno je Benfica od odlaska Guttmana odigrala čak osam europskih finala i sve je izgubila. Posebno dramatična bila je sezona 2013./14., kada su u razmaku od dva tjedna ostali bez trostruke krune. Noćna mora započela je u prvenstvu kada su gazili Porto čitav susret da bi golom u 92. minuti predali titulu u ruke rivalu samo dva kola prije kraja. Scena u kojoj tadašnji trener Benfice Jorge Jesus pada na koljena od nemoći podsjetila nas je koliko nogomet zna biti okrutan. Tri dana kasnije Benfica je igrala finale Europa lige protiv Chelseaja. Utakmica je išla prema produžecima kada se u 93. minuti ukazao Branislav Ivanović i odnio još jedan trofej družini iz glavnog portugalskog grada. Tragedija je svoj konačni čin dobila tjedan dana kasnije kada su u finalu kupa vodili protiv Vitorije Guimaraes 1:0, da bi u posljednjih 10 minuta dozvolili preokret za vjerojatno najnesretniju sezonu u povijesti jednog nogometnog kluba. 

Bez obzira na prokletstvo koje je dugotrajnije i bolnije od Dinamovog, Benfica je u Europa ligi strah i trepet. Sve 4 posljednje sezone završavali su u Ligi prvaka – jednom su stigli čak do četvrtfinala, jednom su ispali u osmini finala, dok su dvaput europsku avanturu završili u skupini. Posljednji put Benfica je igrala Europa ligu u sezoni 2013./14. i tada je stigla do finala koje je izgubila od Seville na penale. U dva posljednja nastupa u ovom natjecanju Benfica je stigla do finala. 

Loša iskustva s Portugalcima

Dinamo je dosad s portugalskim klubovima igrao 13 puta. Pri tome je upisao 4 pobjede, 2 remija i 7 poraza. Na prvu ta statistika ne zvuči loše, ali kontekst daje drugačiju sliku. Prvi susret s ekipom iz te države bio je u sezoni 1960./61. u prvom kolu Kupa velesajamskih gradova, kada je Dinamo u dvije utakmice bio bolji od Porta (2:1, 0:0). Trebalo je čekati dva desetljeća za nove susrete, ali Portugalci su vratili s kamatama. U tri sezone u kojima je igrao Europu zaredom, Dinamo je ispadao baš od Portugalaca, uvijek u prvoj rundi. Najprije je baš Benfica bila bolja u Kupu pobjednika kupova (0:0, 1:2), da bi Sporting zaustavio slavnu generaciju '82. u pohodu na Kup prvaka. Sezonu iza toga trilogija je okončana kada je Porto, zahvaljujući golu u gostima, ponovno ostavio uplakane maksimirske tribine iza sebe. Dinamov prvi izlet u Ligu prvaka također je uključivao portugalskog suparnika. Na Maksimiru je golovima Mikića, Rukavine i Mujčina Porto pao s 3:1 (to su bili ujedno i prvi Dinamovi golovi ikad u tom natjecanju), čime se djelomično isprao okus teškog poraza u gostima (0:3), ali na kraju Dinamo nije uspio proći dalje. U sezoni 2004./05., kada je "austrijski zločinac" Fritz Stuchlik Dinamu oduzeo prolaz protiv Heerenveena, Benfica je na svom stadionu pobijedila Dinamo s 2:0 i ubila mu snove o eventualnom europskom proljeću. Tada se u strijelce upisao i bivši "Plavi 9", Tomo Šokota. Konačno, Dinamo je u sezoni 2012./13. u skupini Lige prvaka ponovno odmjerio snage s Portom koji je s 0:2 i 0:3 upisao dvije sigurne pobjede. 

Tradicija, kvaliteta, očekivanja i rezultati nisu na Dinamovoj strani i dobio je jednog od najtežih suparnika u ovoj fazi. Pa ipak, tko bi samo godinu dana nakon što Dinamo nije mogao puknuti na gol Skenderbeu mislio da će ovako furioznom dionicom stići do europskog proljeća? Bjeličin Dinamo uporno prkosi naučenoj bespomoćnosti i luzerskom europskom mentalitetu koji je godinama kodiran u samo tkivo hrvatskog prvaka. Jedno je sigurno – slijedi najveći ispit ove generacije.