U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. 

Svjetsko prvenstvo u Rusiji ostat će zauvijek zapisano kao jedan od najvećih uspjeha hrvatskog nogometa i kao neki od najljepših dana u životima hrvatskih navijača. No isto tako, hrvatska reprezentacija je na tom Svjetskom prvenstvu doživjela i jedan od svojih najvećih skandala kada je usred natjecanja izbornik Zlatko Dalić potjerao Nikolu Kalinića. Mnogima je ta mrlja i danas prva asocijacija na Kalinića.

Ista stvar dogodila se moćnoj Njemačkoj još prije 31 godinu kada je izbornik Berti Vogts nakon samo dva kola Svjetskog prvenstva u SAD-u iz momčadi izbacio neizostavnog prvotimca i jednog od svojih najboljih igrača - Stefana Effenberga.

No Effenbergu je to samo jedna crtica u ludoj karijeri i buntovnom životu. Kao mladić se na svakom koraku sukobljavao s autoritetima, suprotstavljao se najvećim legendama njemačkog nogometa, a s trenerima se bio spreman i potući. Iznova bi upadao u skandale kojima bi razbjesnio cijeli njemački narod, a na koncu je otišao tako daleko da je suigraču i prijatelju oteo suprugu.

Ali unatoč svim njegovim kontroverzama i trenucima u kojima je postajao najomraženija ličnost u Njemačkoj, Effenberg je mnogima bio omiljen zato što je na terenu bio beskompromisni borac i lider koji je ginuo za svoju momčad, a na svojem vrhuncu proglašen je najboljim igračem Europe. Ovo je njegova priča.

Matthäusov nasljednik

Stefan Effenberg rođen je 2. kolovoza 1968. u Hamburgu. Lopta ga je odmalena privlačila, a Zapadna Njemačka je tih godina dominirala nogometnim svijetom te je 1972. postala europski, a 1974. svjetski prvak. Motiviran tim uspjesima, Effenberg je još prije šestog rođendana počeo igrati u lokalnom klubu Bramfelderu, a zatim i u Victoriji Hamburg, trećeligašu za koji je nastupao njegov otac Dieter, inače zidar.

Kao 18-godišnjak Stefan je pozvan u selekciju Hamburškog nogometnog saveza s kojom je osvojio državni juniorski turnir te je bio jedan od najboljih igrača. Zahvaljujući tome, ostvario je transfer u bundesligaša Borussiju Mönchengladbach, gdje ga je radu prve momčadi priključio Jupp Heynckes.

Daleko od kuće i daleko od autoriteta, Effe, kako su ga prozvali, imao je poseban nos za spačke. Prema nekim tvrdnjama, doduše nikad potvrđenim, jednom prilikom je uzeo automobil koji je Heynckes posudio klupskom fizioterapeutu te se s njim odvezao na obližnje smetlište gdje je divljao po hrpama smeća sve dok mu nije otkazao motor. Postoji i priča po kojoj je tijekom priprema u Španjolskoj nekako nabavio zračnu pušku i iz svoje hotelske sobe gađao uličnu rasvjetu.

Bile te anegdote istinite ili ne, Effenberg je slovio za izvanrednog talenta te se s vremenom njegova uloga u momčadi povećavala. Isprofilirao se kao marljivi radnik koji uvijek daje sve od sebe na terenu, a s visinom od 188 centimetara bio je fizički dominantan te je igrao vrlo čvrsto.

Pritom nije bio "sirovina" - posjedovao je dobar osjećaj za dodavanja, a osim nosa za spačke imao je i nos za gol pa je tako u sezoni 1989./90. sa šest pogodaka u Bundesligi bio treći najbolji strijelac kluba. Na Effenberga su u Mönchengladbachu mnogi gledali kao nasljednika Lothara Matthäusa, čovjeka koji je ponikao u tom istom klubu te je u međuvremenu dogurao i do titule najboljeg igrača svijeta.

No takvo mišljenje o Effeu imali su i drugi klubovi pa ga je za nešto više od četiri milijuna eura u ljeto 1990. doveo njemački prvak Bayern München, koji je bio u potrazi za novim liderom u sredini terena još otkako ga je dvije godine ranije u transferu u Inter napustio upravo Matthäus.

Nije poštivao autoritete

Njemački mediji su Effenberga uoči odlaska u Bayern opisivali kao "istovremeno egoista i slugu momčadi". Oduševljen prelaskom iz jedne od najslabijih u najjaču momčad Bundeslige, plavokosi 22-godišnjak pokazao je svoj osebujni karakter kad je na dolasku u München poručio da će sigurno biti prvaci jer su svi drugi klubovi "preglupi".

Effenberg je odmah postao ključni igrač Bayerna te je u prvoj sezoni zabio deset golova u svim natjecanjima, no samouvjerene i podcjenjivačke izjave obile su mu se o glavu jer je prvak Njemačke postao Kaiserslautern, dok su Bavarci završili na drugom mjestu. U Kupu prvaka dogurali su do polufinala gdje ih je izbacila Crvena zvezda, kasniji prvak, a tragičar je bio kapetan Klaus Augenthaler koji je u 90. minuti uzvrata zabio autogol.

Augenthaler je tada imao 34 godine te je bio jedna od najvećih legendi u povijesti Bayerna, kojemu je ostao vjeran cijelu karijeru. Cijela svlačionica stoga je imala ogroman respekt prema njemu, ali ne i buntovni Effenberg. On se tako pred svima otvoreno sukobio s 11 godina starijim Augenthalerom, poručivši mu da je njihov svestrani suigrač Stefan Reuter puno bolji libero od njega.

O tome tko je bolji libero Effenberg nije morao razmišljati iduće sezone - Augenthaler se tijekom ljetne stanke umirovio, a Reuter je u paketu s Jürgenom Kohlerom prešao u Juventus. Bayernova svlačionica bila je u potrazi za novim vođom, a tu je ulogu samoinicijativno odlučio preuzeti Effe. To je samo dodatno osnažilo njegov ego, zbog čega autoritete više ni najmanje nije doživljavao.

Sam Effenberg kaže da su mu u klubu jako zamjerili kada se usprotivio legendarnom Franzu Beckenbaueru, koji je na televiziji kritizirao Bayernove napadače Rolanda Wohlfartha i Briana Laudrupa. Effenberg je stao u obranu svojih suigrača i javno poručio Kaiseru da je njegova procjena kriva.

S Heynckesom se bio spreman potući

Ipak, puno ozbiljniji bili su sukobi unutar svlačionice. Premda je Bayernov tadašnji trener Heynckes volio Effea još otkad ga je kao juniora upoznao u Mönchengladbachu, nijedan igrač ga ne bi izbacio iz takta kao on.

Tijekom jedne od brojnih razmirica Effenberg je čak ponudio Heynckesu da svoje probleme riješe izvan svlačionice, a u Bayernu više nisu znali kako smiriti razuzdanog mladića pa su ga nakratko bili i suspendirali. Odlazak važnih igrača, nedostatak hijerarhije te kaos u svlačionici na kraju su se prelili i na teren.

Da nešto nije u redu, bilo je jasno već u rujnu. Bayern je tada u prvom kolu Kupa UEFA išao na gostovanje kod Cork Cityja, poluprofesionalne momčadi iz Irske. Effenberg je uoči te utakmice posprdno komentirao da Corkov veznjak Dave Barry izgleda kao njegov otac, a Barry mu je odgovorio tako što je zabio gol za vodstvo Corka te još izjavio: "Ako je rekao da ja izgledam kao njegov otac, onda ja mogu reći da je on igrao kao moja mama!"

Potpuna blamaža izbjegnuta je zahvaljujući Effenbergovu pogotku za remi, da bi u uzvratu Bavarci osigurali prolazak pobjedom 2:0. Možda bi bilo bolje da to nisu učinili jer ih je već u idućem kolu ponizio danski Boldklubben, koji ih je na domaćem terenu pobijedio 6:2. Bayern je u Münchenu uspio dobiti tek 1:0 pa je ispao iz natjecanja.

Mučio se Bayern i u Bundesligi te je završio na poražavajućem desetom mjestu, a za katastrofalne rezultate odgovarao je i Heynckes. Tijekom te sezone 1991./92., po mnogima najgore u modernoj povijesti Bayerna, promijenjena su čak tri trenera, ali to nije donijelo nikakav pomak.

Razumljivo, čelnici Bayerna odlučili su se na potpuni remont momčadi, a među prvima na listi otpisanih bio je zločesti dečko Effenberg. Iako je bio vjerojatno i najbolji igrač u užasnoj sezoni, s njegovim se mušicama u Münchenu nisu htjeli nastaviti boriti. Tim više što su dogovorili povratak Matthäusa pa nisu strahovali oko toga tko će nadomjestiti Effenbergov učinak na terenu.

Briljirao je za reprezentaciju i preselio u nogometni NBA

I dok je Matthäus u Bayern došao nadomjestiti Effenberga, Effenberg je u reprezentaciji Njemačke morao nadomjestiti Matthäusa, koji zbog ozljede nije mogao nastupiti na Europskom prvenstvu 1992. godine. Effenbergu je to bilo prvo veliko natjecanje s reprezentacijom, ali ga je odigrao sjajno. Bio je ključni vezni igrač u sastavu Bertija Vogtsa na putu do finala, u kojem je Njemačka izgubila od senzacionalnog prvaka Danske.

Effenberga je UEFA uvrstila u najboljih 11 turnira, gdje mu je društvo pravio i njegov najbolji prijatelj iz Bayerna - Brian Laudrup. Danac je također bio jedan od otpisanih u Bayernu, a velikim prijateljima je svoj ambiciozni projekt predstavila Fiorentina te ih je dovela u paketu. Effenberg i Laudrup bili su dva od tri dozvoljena stranca u momčadi, a treći je bio tada mladi golgeter Gabriel Batistuta.

Ne kaže se uzalud da je Serie A 90-ih bila nogometni NBA, a to je na svojoj koži osjetila i Fiorentina. Tri jaka strana imena nisu bila dovoljna da uz uglavnom prosječne talijanske igrače ostvare bilo kakav veći uspjeh, pogotovo kad ti igrači nisu bili u potpunosti posvećeni terenu.

"Nikad nisam bio anđeo. Alkohol, droga, seks, novac - ništa ne izostavljam", poručio je Effenberg kad je predstavljao svoju autobiografiju. U njoj je naveo da je u Firenci prvi put probao marihuanu kad mu ju je ponudio jedan neimenovani suigrač, koji bi i nekoliko puta tjedno zapalio džoint. Ipak, Nijemac je zaključio da to nije za njega.

S druge strane, od alkohola nije zazirao. U Italiji bi rado popio koju čašu vina, no najbolje se osjećao kod kuće. "U Bavarskoj postoji samo jedna droga - a to je pivo", izjavio je i prepričao kako je jedne noći toliko zapio s nekoliko suigrača iz Bayerna da je boce piva iz svoje sobe raznosio po ostatku hotela kako se ne bi stvorio dojam da je teški alkoholičar.

Policijaci s automatskim puškama su pretraživali njegovo dvorište

No u Firenci je Effenberg imao puno većih briga od pivskih boca. Momčad Fiorentine ne samo da nije uspjela ispuniti visoke ambicije, nego je igrala katastrofalno i - ispala. Fanatični firentinski navijači su poludjeli.

"Stvar je eskalirala i moja supruga Martina i ja smo pod policijskom pratnjom odvedeni kući. Policajci s automatskim puškama pretraživali su cijelo naše imanje. Na našem kućnom prilazu bilo je ispisano 'uskoro ćemo vas srediti', a policija je to shvatila vrlo ozbiljno. Tu noć smo prespavali u hotelu, a još ranije sam poslao djecu kod svojih roditelja u Njemačku jer više nismo bili sigurni", opisao je Effenberg.

Fiorentina je nakon ispadanja odlučila riješiti se jednog stranca kako bi smanjila troškove, a izbor je pao na Effenberga, koji se nije pretjerano bunio. Tvrdi da je imao dogovoren transfer u Milan, ali stvari su se zakomplicirale. Novi Fiorentinin trener Claudio Ranieri poručio je da želi Effenberga u momčadi pa je na kraju u Milan otišao Laudrup. Batistuta i Effenberg ostali su s ekipom u drugoligaškom nogometu.

Fiorentina se odmah iskupila za užasnu sezonu te je osvojila Serie B. Premda se na prvu to možda ne čini kao neki veliki uspjeh, drugi rang talijanskog nogometa tih je godina bio strašan. Dovoljno je baciti oko na ljestvicu strijelaca i pogledati kakvi su se sve igrači te sezone našli na drugoligaškim travnjacima. Uz Effenberga i Batistutu, bili su tu Oliver Bierhoff, Enrico Chiesa, Pippo Inzaghi, Christian Vieri, Gheorghe Hagi... Svi u najboljim ili pred najboljim igračkim godinama.

Iako je igrao u drugoj ligi, Effenberg je zaradio Vogtsov poziv za Svjetsko prvenstvo 1994., što također puno govori o statusu koji je Serie B tada imala. Zamislite da danas Julian Nagelsmann u reprezentaciju pozove nekog igrača iz druge lige...

U reprezentaciji je bio standardan, a onda je potjeran

Effenberg je na Mundijalu u SAD-u bio standardan prvotimac, a Njemačka je u prva dva kola pobijedila Boliviju 1:0 i odigrala 1:1 sa Španjolskom. U zadnjem kolu joj je za prolazak bilo dovoljno samo da ne izgubi protiv Južne Koreje, a Nijemci su to ozbiljno shvatili i već do poluvremena vodili 3:0.

Ipak, nogomet se igra 90 minuta, a Vogtsova je momčad očito pomislila da je sve riješila u prvih 45. U drugom dijelu se opustila, a Koreja je do 63. minute smanjila na 3:2 te unijela nervozu i među njemačke igrače i među navijače, koji su počeli glasno negodovati.

Jedan od slabijih igrača u tom drugom poluvremenu bio je Effenberg, a kada je izlazio iz igre u 75. minuti, navijači su ga izviždali. On im nije ostao dužan. Na zvižduke njemačkog naroda odgovorio je - srednjim prstom.

"Effenberg više nije dio momčadi", poručio je idućeg dana Vogts. "Bila je to kap koja je prelila čašu. Neću dozvoliti takve opscene geste prema navijačima. Effenberg je proteklih godina napravio previše toga. Bilo je i internih problema tijekom Europskog prvenstva", nastavio je njemački izbornik i zakleo se da Effenberga više nikad neće pozvati u reprezentaciju.

S koferom u ruci, Effenberg je izjavio: "Izbornikova reakcija je smiješna. Pričao sam s dijelom igrača i nije im jasno zašto moram ići. Pretjerao sam i žao mi je, ali na 50 Celzijevih stupnjeva sam igrao i borio se za Njemačku i mjesto u drugom krugu Svjetskog prvenstva."

Njemačka je obranila tih 3:2 protiv Južne Koreje i izborila nokaut-fazu, gdje je kasnije bez potjeranog Effenberga u četvrtfinalu doživjela razočaranje i ispala od Bugarske. Nešto slično Nijemcima se dogodilo četiri godine kasnije - Hrvatska joj je u istoj fazi zabila tri komada i poslala je kući.

Njemačka je to ocijenila kao potpuni debakl te se Vogts našao pod ogromnim pritiskom javnosti. Iz očaja je tražio sve moguće načine da prebrodi krizu u koju je njegova momčad upala. Effenberg je tada već četiri godine bio izvan reprezentacije te je zatvorio to poglavlje svoje nogometne karijere, fokusirajući se isključivo na klubove. Ipak, Vogts je pregrizao jezik, prekršio svoju zakletvu i nakon puno nagovaranja uvjerio Effenberga da se vrati u reprezentaciju.

Effenberg je odmah shvatio da je pogriješio. "Reprezentacija mi više nije značila cijeli svijet. Osjećao sam se kao gost, a ne kao netko tko je doma. Da sam bio dosljedan, ne bih se vratio", rekao je kasnije Effenberg, koji je njemački dres opet obukao u rujnu 1998. u prijateljskoj utakmici na Malti. Njemačka je taj susret protiv potpunog autsajdera dobila samo 2:1, nakon čega je Vogts dobio otkaz.

"Sve je bilo nekako bezvoljno. Igrači su bili umorni, a treneri su stalno nešto prigovarali. Nije bilo prave radosti. Kad sam izašao na teren, osjećao sam se kao da sam na pogrešnom mjestu. Igrao sam, ali bez pravog žara. Nakon utakmice sam rekao Vogtsu da više ne želim igrati. On je samo slegnuo ramenima i rekao: 'Dobro, kako hoćeš'", prisjetio se Effenberg, kojeg su potom u nacionalnu selekciju pokušali vratiti i Erich Ribbeck te Rudi Völler, ali on je prelomio da je reprezentacija za njega definitivno završena priča.

Povratak kući

Nakon incidenta sa srednjim prstom, koji su njemački mediji i javnost ocijenili kao "sramotu za naciju", Effenberg je u svojoj domovini u jednu ruku postao i nepoželjan. Usprkos tome, on se odmah nakon Svjetskog prvenstva 1994. odlučio vratiti kući kada je prihvatio ponudu tada nešto ambicioznije Borussije Mönchengladbach.

Nijemci nisu mogli tako brzo prijeći preko Effenbergova srednjaka pa su mu u povratničkoj sezoni suparnički navijači često zviždali. Effe je to prihvatio i u potpunosti srastao s tom personom enfant terriblea. Nakon jedne izgubljene oklade, pojavio se na terenu s frizurom na kojoj je bila iscrtana tigrova glava, zbog čega su mu Nijemci i nadjenuli nadimak Der Tiger.

Ali nadimak nije dobio samo zbog frizure - Effenberg je i igrao kao tigar. Više nego bilo što volio je uklizati protivniku, uzeti mu loptu i, ako treba, malo ga i udariti. "Posebice na početku utakmica, takvim startovima možete kreirati 'wow efekt'. Suigrači shvate da je plan jasan i da smo danas mi glavni. Također, i publika se odmah uživi, ta iskra se prenese na cijeli stadion. Na kraju krajeva, tako možete i zastrašiti protivnika, ako on to dozvoli", objasnio je.

Nije ni čudo što je Effenberg tijekom bundesligaške karijere zaradio 109 žutih kartona, što je i danas njemački rekord. Ipak, nije bio nepromišljen. Znao se iskontrolirati pa je na tih 109 žutih dobio tek četiri crvena kartona.

Osjećaj za gol i ubacivanje iz drugog plana nikad nije izgubio te je u prve dvije sezone od povratka u Njemačku zabio ukupno 20 golova, pritom dovevši Mönchengladbach do osvajanja njemačkog kupa, kao i do visokih plasmana u Bundesligi (peto i četvrto mjesto).

U idućoj sezoni i Mönchengladbach i Effenberg doživjeli su veliki pad. On je kroz cijelu sezonu postigao samo tri pogotka, a klub je završio na tek 13. mjestu. Silazni trend nastavio se i godinu poslije toga. Mönchengladbach je bio u grčevitoj borbi za opstanak, no Effenberg je ovaj puta liderski povukao ekipu.

S ukupno osam golova, od čega je najbitniji bio prvi u 2:0 pobjedi nad Wolfsburgom u zadnjem kolu, uvelike je doprinio očuvanju prvoligaškog statusa, s tim da je ispadanje izbjegnuto samo zahvaljujući boljoj gol-razlici od Karlsruhera.

U Bayernu je napokon zaigrao sa svojim nekadašnjim idolom. Nisu se voljeli

Effenbergova kvaliteta nadilazila je nivo momčadi koja se bori za opstanak. Iako su ga kamere uhvatile u suzama radosnicama kada se Mönchengladbach spasio, možda je u tim suzama bilo i nešto sjete. Ubrzo je priopćio da je to bila njegova zadnja utakmica u klubu te da će na ljeto otići.

Interesa nije nedostajalo pa je tako u srpnju 1998. drugi put potpisao za Bayern. Odmah je postao jedan od ključnih igrača u sastavu Ottmara Hitzfelda. U prvoj sezoni u klubu Effenberg je zabio za sebe rekordnih 16 golova i osvojio Bundesligu.

Sada zreliji nego kad je to pokušao napraviti prvi put u Bayernu, preuzeo je ulogu vođe i bio je toliko dobar da ga je nakon samo godinu dana, kada je klub napustio Thomas Helmer, Hitzfeld imenovao novim kapetanom.

Status kapetana Effenberg je dobio iako je pored sebe u momčadi imao čovjeka koji je tu dužnost u Bayernu već obnašao. Radilo se o 38-godišnjem Lotharu Matthäusu, nekadašnjem Effeovu idolu i čovjeku kojeg je dotad uvijek nasljeđivao. Tada su prvi put u karijerama, osim kraćeg perioda u reprezentaciji, Matthäus i Effenberg postali suigrači.

Iako ga je u mlađim danima idolizirao, Effenbergu se mišljenje o Matthäusu vrlo brzo promijenilo. Lothar je bio na glasu kao težak tip koji bi zahtijevao da sve bude po njegovoj volji. U svakoj momčadi u kojoj je igrao imao bi uzak krug prijatelja, a ostatak momčadi ga je, s obzirom na neizmjerne igračke kvalitete, uglavnom pokorno poštivao. Ipak, bilo je i onih poput Effenberga.

On nije imao problem s tim da se usprotivi Matthäusu i otvoreno mu kaže što misli o njemu i njegovim postupcima. Zbog toga je njihov odnos tijekom suigračkih dana bio, u najbolju ruku, hladan i profesionalan. Pogoršao se nakon što se Matthäus umirovio, kada je Effenberg jedan dio autobiografije posvetio svojem nekadašnjem idolu. Poslije podnaslova ostavio je cijelu stranicu praznu pa napisao:

"Zapravo nisam htio ništa pisati na temu 'Lothar Matthäus'. Zato je i ova stranica prazna. Ali ipak ne mogu biti toliko velikodušan prema Lotharu Matthäusu."

Effenberg je na sljedećim stranicama pisao o svemu što je zamjerao Matthäusu, izdvojio je njegove već spomenute mane te naglasio da među suigračima nikad nije bio omiljen. Prisjetio se i događaja kada je Matthäusa na treningu ošamario Bixente Lizarazu, koji je također imao kratak fitilj te se kasnije u karijeri potukao i s Nikom Kovačem. Effenberg se tada kao kapetan zauzeo da kazna za Lizarazua ne bude pregruba.

Poraz u dramatičnom finalu Lige prvaka

Effe je prozvao Matthäusa i za kukavičluk, odnosno izbjegavanje odgovornosti. Spomenuo je da bi se na startu sezone uvijek gurao da izvodi jedanaesterce, a da bi se u odlučujućim trenucima od iste te dužnosti skrivao.

"Na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji, Lothar, tada kapetan i vođa, nije izveo odlučujući penal u finalu protiv Argentine. To ne mogu zamisliti ni za jednog drugog vođu", zapisao je Effenberg, koji je Matthäusu posebno zamjerio ponašanje u finalu Lige prvaka 1999. godine protiv Manchester Uniteda.

U jednom od najdramatičnijih finala u povijesti, Bayern je od šeste minute vodio 1:0 i tu prednost držao kroz cijelu utakmicu. Matthäus, koji je igrao na poziciji libera, u 80. minuti je izašao iz igre nakon što je to sam zatražio od Hitzfelda, požalivši se da je umoran.

Bi li se susret odvio drugačije da Matthäus nije izašao, nikad nećemo znati, ali ono što znamo jest da je United u stotinjak sekundi sudačke nadoknade preokrenuo rezultat od 0:1 do 2:1 i Bayernu ukrao trofej ispred nosa.

"Libero poput Lothara nikad ne bi smio napustiti teren u takvom trenutku. On je tada bio vođa, ali je otišao s terena. Ja sam ostao do kraja. I kad smo izgubili finale, ostao sam na terenu, iako su mi zubi škripali od bijesa. Lothar je, pak, otišao. Možda nisam uvijek igrao najbolje, ali sam uvijek bio na terenu kad je bilo najvažnije", poručio je Effenberg.

Njemu je to finale bilo posebno mučno jer je nakon nevjerojatnog poraza morao i na doping-kontrolu. "Nikad neću zaboraviti tu sliku do kraja života. Svjetla su se već pogasila, a par metara ispred mene bio je Beckham, koji je u rukama nosio trofej. Tada sam se zakleo da ću ga i ja osvojiti. Znao sam da ću dobiti još jednu šansu i tada nam nitko neće oduzeti taj trofej", ispričao je. 

Kada se Bayern opet susreo s Unitedom u četvrtfinalu Lige prvaka 2001., motiva nije nedostajalo ni na jednoj ni na drugoj strani, ali najžešći od svih bio je Effenberg. Najljuće bitke vodio je s Davidom Beckhamom, kojeg je smatrao podmuklim igračem pa se poslije utakmica odbijao i rukovati s njim, a u vjerojatno neke od najčvršćih duela u povijesti nogometa ulazio je s Royem Keaneom.

Najbolji igrač Europe

Bayern je na koncu bio uspješniji od Uniteda, s ukupnih 3:1 je prošao dalje te se osvetio za poraz iz finala 1999. godine. U polufinalu je s identičnih 3:1 pao i Real, a u finalu je čekala Valencia.

Španjolci su poveli već u trećoj minuti iz penala koji je realizirao Gaizka Mendieta, no Effenberg je vrlo brzo izborio jedanaesterac na drugoj strani. Valjda pridržavajući se onog pravila da penal ne bi trebao pucati onaj igrač koji ga izbori, loptu je uzeo Mehmet Scholl. Santiago Cañizares mu je obranio udarac.

Kada je u 50. minuti Bayern opet dobio kazneni udarac, Effenberg se vjerojatno više ne bi maknuo ni rođenoj majci. Uzeo je loptu u ruke i sigurno zabio za 1:1. Taj rezultat zadržao se sve do 120. minute pa je pobjednika odlučivalo raspucavanje.

Effenberg je pucao u petoj seriji pri rezultatu 2:2 i da je promašio, to bi vjerojatno bio kraj, ali on je ispalio silovit i neobranjiv šut. Junak je na kraju postao Oliver Kahn, koji je u sedmoj seriji obranio udarac Mauricija Pellegrina i donio trofej Bayernu.

Bio je to vrhunac Effenbergove karijere. Nakon osvajanja Lige prvaka dobio je i najprestižniju individualnu nagradu u karijeri - UEFA ga je proglasila najboljim igračem u Europi u toj sezoni.

Još jednom je razbjesnio Njemačku

No tada je već imao 33 godine, tijelo mu je bilo sve istrošenije, a ozljede su postale sve učestalije. Effe zbog toga u sezoni 2001./02. nije igrao mnogo, a Bayern je od trofeja osvojio samo Interkontinentalni kup, preteču Svjetskog klupskog prvenstva.

Bilo je jasno da se njegov rastanak s Bayernom bliži, a na kraju ga je sam i isprovocirao tako što je opet došao u središte pozornosti svojim postupcima van terena. Prvo je tijekom sudskog procesa koji je riješen nagodbom 2001. proglašen krivim za napad na ženu u noćnom klubu, da bi godinu dana kasnije još jednom izazvao bijes njemačkog naroda.

Njemačka je tada imala jednu od najvećih stopa nezaposlenosti u svojoj povijesti, a Effenberg je u intervjuu za Playboy poručio da su Nijemci koji nemaju posao nezaposleni samo zato što su prelijeni raditi i jer dovoljno dobro žive od državnih potpora. "Sveo bih potpore za nezaposlene na minimum i tako natjerao sve da idu raditi", rekao je.

I mediji i javnost su zato opet počeli pljuvati Effenberga, a u Bildu je osvanula naslovnica na kojoj mu devet nezaposlenih Nijemaca pokazuje srednji prst, aludirajući na njegov incident sa Svjetskog prvenstva 1994. godine.

"Ispričavam se onima koji traže posao, ali smatram da većina nezaposlenih nema posao upravo iz razloga koje sam rekao. Sad me napadaju zbog toga, ali imam pravo na svoje mišljenje", odgovorio je Effenberg, koji smatra da je taj slučaj čelnicima Bayerna bio idealan povod da učine ono što su svakako namjeravali te mu poruče da potraži novi klub.

Obiteljski život mu je patio. Od svoje supruge se udaljio te ukrao suigračevu

Njegova supruga Martina nije bila za tu opciju. Ona je htjela da nakon duge i uspješne karijere objesi kopačke o klin i da napokon realiziraju svoj dugogodišnji plan. Trebali su se s djecom preseliti na Floridu, gdje su imali kuću i gdje su već dugo provodili ljetne odmore.

Martina je bila umorna od suživota s profesionalnim nogometašem koji je svakih nekoliko godina mijenjao sredinu, a Stefan je ispričao da je to među njima stvorilo jaz te da je nestao žar s početka njihovog braka.

Odlučio je da neće poslušati suprugu jer je smatrao da u sebi ima još koju godinu vrhunskog nogometa pa je u ljeto 2002., na njeno razočaranje, potpisao za Wolfsburg.

Te iste godine, dok je još bio u Münchenu, Effenbergu se javila Claudia Strunz, supruga njegovog nekadašnjeg suigrača iz Bayerna Thomasa Strunza, koji je karijeru završio 2000. godine. Effenbergovi i Strunzovi bili su obiteljski prijatelji koji bi često zajedno odlazili na druženja i večere. Claudia je bila model te se s Thomasom odselila iz Münchena, a kada ga je u proljeće 2002. zbog posla morala posjetiti, očito je htjela i vidjeti svoje stare prijatelje.

Ipak, Martina je u tom trenutku bila u Americi s djecom, a Stefan je bio sam u Njemačkoj, ali je Claudiji ponudio da će on doći po nju u zračnu luku. Kada ju je ugledao, kaže, nešto se promijenilo. "Znali smo se čuti telefonom, ali sada sam je iznenada gledao drugim očima. Imao sam leptiriće u trbuhu i osjećaj da se nešto događa", napisao je Effenberg u autobiografiji.

S aerodroma ju je otpratio do hotelske sobe i tako je sve počelo. "Proveli smo jedan dan zajedno u Münchenu i kemija je bila nevjerojatna. Kad je Claudia navečer otišla na let, osjećao sam se kao da mi je netko iščupao srce. Bilo je nevjerojatno ponovno doživjeti leptiriće u trbuhu", nastavio je.

Stefan i Claudia zaljubili su se jedno u drugo i tražili su način kako to reći svojim supružnicima, s kojima su svakako već živjeli u neskladnim brakovima i čiji su se krajevi nazirali. Ipak, preduhitrio ih je Claudijin suprug Thomas, koji je na njenom mobitelu vidio poruke od svojeg nekadašnjeg suigrača. Strunz je odmah potom nazvao Effenberga i kroz slušalicu zaurlao: "Svinjo! Ukrao si mi ženu, sve si mi uništio!"

Afera je zatim izašla i u javnost i premda kaže da mu je bilo žao Strunza te da nije htio da sazna na taj način, Effenberg se ni ovaj put nije pokajao za postupke zbog kojih ga je javnost uzela na zub, nego je opet otvoreno prigrlio status zločestog dečka. Effe se u tom periodu pripremao za izdavanje autobiografije, a odlučio ju je promovirati provokativnim fotografijama Claudije i sebe, koje je potom i ubacio u knjigu.

Ljudi su ga i mrzili i voljeli. Jasno je zašto

Effenberg je u Wolfsburgu proveo godinu dana, da bi na jednu sezonu otišao i zaraditi još malo novca u Katar, gdje mu je suigrač opet bio Batistuta. U igračku mirovinu otišao je 2004. godine te je s nogometom ostao povezan uglavnom samo kao stručni komentator.

Bilo je i pokušaja da postane trener pa je u Paderbornu dobio otkaz nakon dvije pobjede u 15 utakmica, a kratko i neuspješno je radio i kao sportski direktor KFC Uerdingena. Danas živi na relaciji SAD - Njemačka s fatalnom Claudijom, s kojom je sada u sretnom braku.

Tako je na neki način i zaokružena priča jedinstvenog osobenjaka kojemu ni najmanje nije smetalo kad bi svi upirali prstom u njega i osuđivali ga. Unatoč svim njegovim spačkama, nevoljama i kontroverzama, ljudi su ga istovremeno i voljeli. Nije teško shvatiti zašto.

Bio je borac koji je uvijek ostavljao srce na terenu, postavljao se kao vođa te je inspirirao svoje suigrače, a istovremeno protivnicima, čak i onim najvećima, utjerivao strah u kosti. "Kad bih morao igrati protiv Stefana, znao sam da je nemoguće sakriti loptu od njega", rekao je o Effenbergu veliki Zinedine Zidane.