Ne živi se od ljubavi prema Hajduku
Foto: hajduk.hr / Pixsell / I. Čagalj
IZNENADNU vijest da je Hajduk ipak prodao svog najboljeg igrača u Ujedinjene Arapske Emirate za milijun i pol eura veliki broj navijača splitskog kluba dočekao je s ogorčenjem. S jedne strane, osuđuje se nesposobna uprava koja, unatoč debelom bankovnom računu, nastavlja rasprodaju po smiješnim cijenama, a s druge, 28-godišnji napadač koji je još jučer tvrdio da na Poljudu želi završiti karijeru.
Iako je u poslovanju te nastupima Hajduka još uvijek puno razloga za nezadovoljstvo, dva spomenuta potpuno su neopravdana. Milijun i po eura na prvu zvuči smiješno za igrača koji je dvije godine gurao splitski klub (s 25 golova i 15 asistencija u 50 utakmica), međutim to je realnost. Bijeli su mogli izvući nekoliko stotina tisuća eura više, ali to je maksimum.
Zašto? Erceg je prije dvadesetak dana napunio 28 godina, a u tim godinama igrači vrlo rijetko napuštaju HNL u basnoslovnim transferima. HNL se posljednja dva desetljeća profilirala kao liga koja izbacuje veliki broj talentiranih igrača, ali istovremeno i liga u kojoj igrač na pragu trećeg desetljeća slovi kao roba s greškom.
Fernandes, Pivarić, Benko, Leovac... Igrači u godinama iz HNL-a ne mogu se prodati za iznos veći od dva milijuna eura
U posljednjih dvadesetak godina broj nogometaša koji su u kasnim dvadesetima ostvarili bogati inozemni transfer iz HNL-a je malen. Ako izuzmemo Sammira, koji je u Getafe otišao ipak kao 26-godišnjak za 2.5 milijuna eura, rekorder HNL-a je Junior Fernandes za kojeg je isplaćeno dva milijuna eura.
To je svega pola milijuna više no za Ercega, s tim da je ovaj ipak bio reprezentativac Čilea te igrao u nekolicini slavnih europskih klubova. Interesantno, prvo mjesto s Fernandesom dijeli Josip Pivarić. Iako će mnogi zaključiti kako je Erceg bolji igrač od Pivarića, treba uzeti u obzir da Josip okupira svjetski deficitarno mjesto lijevog beka te je u kijevski Dinamo prešao kao aktualni hrvatski reprezentativac.
Samo se još jedan igrač našao na vječnoj ljestvici ispred krilnog napadača Hajduka, a riječ je o Romanu Bezjaku koji je prije godinu i pol u njemački Darmstadt također prodan za dva milijuna eura. S obzirom na to da je riječ o povremenom slovenskom reprezentativcu te članu šampionske momčadi Rijeke, njegova nešto veća cijena potpuno je razumljiva.
Svi igrači koji se nalaze ispod ove četvorice jasno pokazuju kako je u zrelim igračkim godinama iz HNL-a teško napraviti veliki transfer. Tako je reprezentativni lijevi bek Leovac otišao za 1,4 milijuna eura, Mirel Samardžić i Goran Milovac za svega milijun, dok je posebno zanimljiv slučaj Leona Benka, koji je u trenucima kad je bio najbolji igrač Rijeke (nešto slično statusu Ercega u Hajduku), otišao u Kinu za 900 tisuća eura. Još gore Dinamo je prošao s kapetanima Drpićem i Antolićem.
Je li Erceg izdao Hajduk?
Veliki dio navijača Hajduka smatra kako su na Ercegovo inzistiranje na transferu čelnici Hajduka trebali odgovoriti udaljavanjem iz momčad. Nakon što bi nekoliko mjeseci svakog dana trčao Marjanom, tvrde, Erceg bi zasigurno shvatio kako je pogriješio okrenuvši leđa klubu koji ga je digao iz mrtvih.
Kakva hrpa gluposti. Navijači Hajduka žive u romantičnom svijetu u kojem, od ljubavi prema klubu, ne postoji ništa veće ni važnije. Nažalost, od ljubavi se ne živi niti se njome rješava egzistencija. Ante Erceg igrač je koji je kroz karijeru imao ozbiljnih problema s ozljedama i kojeg vrlo brzo neki nesretni start protivničkog igrača može zauvijek udaljiti s travnjaka.
Čak i da se ne ozlijedi, karijera Ante Ercega je na zalasku, a s obzirom na njegova dosadašnja primanja, teško da je uspio osigurati dovoljno novca za miran život u starosti. Zato one koji ga proklinju i tvrde da im je Erceg jučer u gradu bezočno lagao da ne napušta Hajduk, treba pitati hoće li oni jednog dana, kada Ante završi karijeru, hraniti njegovu obitelj?
Prilika kakva se ukazala Ercegu, većini se domaćih nogometaša nikad ne ukaže. U 29. godini, nakon višegodišnjeg mučenja po nižim hrvatskim i turskim ligama, dobiti ponudu od milijun eura po sezoni ravna je sedmici na lotu. To je mogućnost kakva se ne propušta i zbog koje se može i mora pregaziti baš svako slatkorječivo obećanje navijačima. Pored odgovornosti spram vlastite obitelji, svaka druga potpuno je nebitna.
Ante je napravio što je morao, a čelnici Hajduka što im je nalagala zrelost. Usprkos brojnim negativnim reakcijama koje su uslijedile i koje će tek uslijediti, imali su hrabrosti učiniti ispravnu stvar. Bilo je to poznato i prije, ali sada je jasnije no ikad - njihova budućnost ovisi o zimskom prijelaznom roku. Navijačko strpljenje sve je tanje i ako ne dovedu najmanje tri zvučna pojačanja, teško će ih što zadržati u foteljama.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati