"Nisam neka ekstra klasa. I zaručnica me pita kad ću u reprezentaciju"
IGRALA se 35. minuta prvog poluvremena utakmice osmine finala Kupa između Gorice i Hajduka.
Domaćin je svjesno prepustio jalovu inicijativu Splićanima koji bi spojili tri dodavanja i onda u ključnom trenutku bacili loptu u bunar. Gorica je izgledala kao da se brani bez previše problema, a Sergej Jakirović kao da je vidio što bi se moglo dogoditi u nastavku. Hajduk će već biti umoran i teško će se nositi s Jakirovićevim najjačim oružjem.
Trener Gorice okrenuo se prema klupi i signalizirao Kristijanu Lovriću da već tad krene na zagrijavanje. Jakirović je riskirao ostavivši Lovrića na klupi, a nakon utakmice je rekao da je želio vidjeti kako njegova momčad funkcionira bez njega. Ubrzo se uvjerio da u napadačkom dijelu igre bez njega previše imaginacije nema.
Čim je ušao, napravio je dar-mar
Od prve minute nastavka bilo je jasno koliko Lovrić znači momčadi Gorice. Sa sedam golova i četiri asistencije u 12 utakmica do te s Hajdukom postao je hit dosadašnjeg dijela sezone. Čim je ušao, počeli su problemi za Hajdukovu obranu. U 49. minuti poslao je opasan centaršut iz slobodnog udarca koji Suk nije uspio ugurati u gol, a u 64. minuti napravio je ono zbog čega je i ušao u igru. Slobodan udarac s 20 metara spremio je u malu mrežicu Hajdukova gola, a nešto kasnije složio je zicer Zwolinskom, ali i unatoč njegovu promašaju Gorica je na kraju slavila 2:1 i prvi put u povijesti ušla u četvrtfinale Kupa.
"Kažu, povijesna pobjeda jer klub nikad nije dogurao ovako daleko. Lijepo je, ali mi nemamo puno vremena za neko slavlje ili opuštanje jer već u subotu opet igramo s Hajdukom. Dobri su oni, jako kvalitetni i ta utakmica će nam biti još teža od ove. Ne može tu biti puno iznenađenja. Svi znamo sve jedni o drugima, a najvažnije je ostaviti srce i dušu na terenu", kaže Lovrić dan nakon velike pobjede Gorice.
Tip je igrača koji bi baš dobro došao Hajduku. Znaju to i navijači koji su mu pred kraj utakmice s gostujuće tribine skandirali da dođe na Poljud.
"Stvarno me to iznenadilo pa sam im uzvratio pljeskom. Lijepo je kad te tako cijene navijači drugog kluba koji u tom trenutku od tebe gubi. Hajduk ima jedne od najboljih navijača u ligi i lijepo je to bilo doživjeti", kaže 23-godišnji Kristijan kojeg smo pitali je li dinamovac ili hajdukovac.
"Ja sam vam za sve hrvatske klubove kad igraju u Europi. Ali kad igram protiv Hajduka - ne volim ga. Kad igram protiv Dinama - ne volim ni njih. Ista je stvar s Rijekom, Osijekom i ostalima. Ja sam fokusiran samo na Goricu. Lijepo mi je ovdje, uživam, a osjećam se kao dio jedne velike obitelji", rekao je Kristijan.
Gorica će ga teško zadržati
Predsjednik Gorice Nenad Črnko je u razgovoru za Index rekao da će "igrača poput Lovrića ove zime teško zadržati". Stara je priča da bilo koji igrač iz nekog tzv. malog kluba koji odigra odličnu polusezonu ili sezonu po prirodi postaje meta Dinama i Hajduka. Ista je bila situacija s Atiemwenom koji je briljirao prošle jeseni pa je na kraju za 2,5 milijuna eura završio u Dinamu.
"Svakom igraču je san napraviti korak dalje, osobito u inozemstvu. E sad, jesam li ja za to trenutačno spreman ili nisam, razgovarat ćemo u polusezoni. Ne želim brzati. U životu nije pametno donositi važne odluke preko noći, ali činjenica jest da i ja i brojni moji suigrači imamo kapacitet za veće domete i veće klubove. Iskreno, nadam se da ću uskoro promijeniti klub i napraviti korak naprijed, ali neće biti kraj svijeta ni ako ostanem u Gorici. Svi mi imamo neke dječačke snove. Moji su uvijek bili da igram u Liverpoolu ili Barceloni. No moram biti realan i tako se i ponašam. Ne mogu reći da ću igrati u Barceloni, ali moram i dalje gaziti, pa gdje me to odvede", kaže Lovrić.
Nedavno se zaručio s Monikom Conjar, hrvatskom reprezentativkom koju je upoznao na jednom malonogometnom turniru. I dok Lovrić sanja poziv u reprezentaciju, Monika je za Hrvatsku odigrala već više od 30 utakmica, a Kristijan je na ruku istetovirao njezine inicijale i datum rođenja.
"A je, zeza me malo. 'Kad ćeš u reprezentaciju, gle mene koliko sam već tamo', to mi stalno govori. Ali naravno, sve u šali", kaže Lovrić koji je prije godinu i pol dana o reprezentaciji mogao razmišljati samo na PlayStationu.
Prije nego što je u ljeto 2018. godine došao u Goricu, Kristijan je igrao u Kustošiji, Lokomotivi, Lučkom, Ogulinu i slovenskoj Beloj Krajini.
"Da mi je netko kad sam dolazio u Goricu rekao da će me se danas uopće spominjati u kontekstu reprezentacije, rekao bih mu da je potpuno lud. Ma kakva reprezentacija, da mi je netko rekao da ću ovako dobro igrati u prvoj ligi, isto mu ne bih vjerovao. Pa ja sam bio drugoligaški igrač, nikakva ekstra klasa. Ne kažem ni da sam sad. Nadao sam se da kroz nogomet mogu osigurati egzistenciju jer sam cijeli život užasno naporno radio i mučio se da dođem ovdje gdje sam sad. Ja uvijek kažem da je zdravlje najbitnije, a sve ostalo će doći. Naravno da bih volio uspjeti kao nogometaš jer nema boljeg posla od toga. Igraš nogomet, zabavljaš se i dobro si plaćen", smatra Lovrić.
Jedan čovjek je zaslužan za sve
Manjak novca u blagajni Gorica je od ulaska u prvu ligu zamijenila rijetko viđenim momčadskim duhom. I sam Lovrić kaže da je taj klub kao jedna velika obitelj, a za to posebne zasluge pridaje treneru Sergeju Jakiroviću koji je, baš kao i on, na putu da napravi veliku karijeru.
"Nijedan zarez ili točku ne mogu prigovoriti Sergeju. Ne samo kao treneru nego i kao čovjeku. On je također bio igrač i jako dobro razumije nas igrače. Nikad s njim nisam imao nijedan, ni najmanji konflikt, a zajedno smo godinu i pol dana. Ne samo ja nego ni ostali. Naša najveća kvaliteta su ti međuljudski odnosi i u svlačionici, ali i u čitavom klubu. Za to su zaslužni svi u Gorici, ali najviše Jakirović. Želim mu da jednog dana vodi najjače europske klubove jer to zaslužuje, a sigurno ima kvalitetu. Budite uvjereni u to", zaključio je najbolji igrač Gorice.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati