Nisam u svibnju planirao u Azerbajdžan, ali sada je sve moguće

Nisam u svibnju planirao u Azerbajdžan, ali sada je sve moguće
Foto: Index, Pixsell / M. Lukunić

Slavna Benfica, vodeća momčad portugalskog prvenstva i najbolji klub zemlje europskog nogometnog prvaka, u Maksimiru je tijekom 90 minuta imala samo jednu pravu priliku. I nju je zaustavio Livaković. Sve ostalo bilo je na strani hrvatskog prvaka. Po tome ću pamtiti ovu utakmicu. Dinamo je ove sezone postigao zaista mnogo, otišao u Europskoj ligi dalje nego što se itko smio nadati, ali ovom pobjedom u prvoj utakmici osmine finala i Dinamova momčad i stručni stožer su diplomirali.

Bilo je jasno da je Benficu gotovo nemoguće razbiti kao Viktoriju, jer radi se o ozbiljnoj, ambicioznoj i opasnoj ekipi, koja je ktome više od pet puta skuplja od Dinama (277 prema 49 milijuna eura prema Transfermarktu). Baš protiv takvih suparnika Dinamo je prošlih sezona uglavnom djelovao nedoraslo i izgubljeno, a onda se u samo nekoliko mjeseci sve promijenilo. I sada im je ne samo posve ravnopravan, nego ih bez imalo respekta i pobjeđuje. Ovaj put nije bilo golgeterskih bravura, niti bllistavih pojedinaca, ali je Dinamo odigrao taktički izvanredno, praktički bez pogreške i bez slabog mjesta u postavi.

Veliki posao za hrvatski nogomet 

Bjeličini su nogometaši do pobjede došli na sredini terena, ponajprije zahvaljujući Gojakovim i Šunjićevim natprosječno dobrim
defenzivnim angažmanima. Konačno, to se vidjelo i na izmjenama Benficina trenera, koji je u drugom poluvremenu promijenio polovinu svoje vezne linije. Olmo je, pak, u pravom trenutku izborio kazneni udarac, a Bruno Petković postigao pobjednički gol, kojem bi se trebalo radovati nekoliko hrvatskih prvoligaša, posebice oni koji se bore za peto mjesto.

Zahvaljujući bodovima osvojenima protiv Benfice, od sezone 2020./2021. Prva HNL daje dva kluba u kvalifikacije za Lige prvaka i još tri kluba u kvalifikacije za Europsku ligu. Dinamo je tako ove sezone odradio dobar posao i za kompletan hrvatski nogomet. Ostaje nam vidjeti hoće li minimalna pobjeda biti dovoljna i za slavlje nakon uzvrata na lisabonskom La Luzu. Hoćemo li se još dugo prisjećati Gojakova promašaja u 45. minuti? I hoće li se na Bjeličinoj momčadi u drugoj utakmici osjetiti neigranje Šunjića, Leovca i Ademija? Ne znam hoće li Dinamo izdržati u Lisabonu, ali siguran sam da ova ekipa neće razočarati. Ako su ove sezone u gostima protiv Benfice ostali neporaženi PAOK i Galatasaray, možda može i hrvatski prvak. Bruno Lage ionako bi vjerojatno radije izabrao naslov portugalskog prvaka nego dug život u Europskoj ligi.

Još jedna tekma s tatom 

Negdje oko 18:10, samo 45 minuta prije utakmice u Maksimiru, na moj mail je došao UEFA-in poziv da se prijavim za kupnju ulaznica za finale Europske lige u Bakuu. Nisam planirao 29. svibnja biti u Azerbajdžanu, ali nakon ovakvih predstava i ugodnih iznenađenja lako je povjerovati i u čuda. Za početak volio bih da Dinamo još barem jednu europsku utakmicu odigra kod kuće i da na tribinama budem zajedno sa svojim tatom i još 30.000 dinamovaca.

On je zaslužan za moju sklonost modroj boji, a u Maksimir je prestao dolaziti početkom osamdesetih, taman kad sam se ja zarazio Dinamom. Bio je na tribinama i kad je Dinamo posljednji put otišao tako daleko u europskoj konkurenciji. S istočne tribine gledao je kako Belin iz kaznenog udarca u
produžetku zabija za 4:0 protiv frankfurtskog Eintrachta i odvodi Dinamo u finale Kupa velesajamskih gradova 1966./1967. Hoće li Petkovićev gol iz kaznenog udarca biti vrijedan barem četvrtfinala?

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara