Nitko ne stoji iza Nike Kovača

Nitko ne stoji iza Nike Kovača
Foto: EPA

BAYERN je doživio poraz kod Borussije iz Dortmunda (3:2) i sada im najveći rival bježi velikih 7 bodova. Sat u Bavarskoj za Niku Kovača neumoljivo otkucava i upitno je može li se spasiti. 

Dominantan prvi dio uz najavu nevolje

Bayern je u potpunosti nadigrao domaćina u prvom poluvremenu. Bila je to jednostavna, ali učinkovita formula. Borussia bez presinga nije Borussia i njezina pasivna zonska obrana donijela joj je velike probleme. Boateng i Hummels su uz pomoć Martineza i Goretzke vrlo lagano kreirali tri na dva situacije protiv Borussijinih napadača koji nisu imali pratnju linija iza sebe. To je otvaralo čiste linije pasa prema bočnim pozicijama s kojih su Gnabry i Ribery stalnim rotacijama otvarali prostor za bekove. Bayern je tako kontinuirano stizao u pozicije za centaršuteve kojima je bombardirao suparnički šesnaesterac nastojeći iskoristiti superiornost koju Muller i Lewandowski imaju u zraku, ali i velik broj igrača koji je stizao u završnicu.



Ipak, čak se i u tom prvom dijelu koji je u potpunosti pripao Bayernu vidjelo da nešto ne štima. U četiri navrata Borussia je s čak dva igrača viška istrčavala u kontranapade preko 60 metara brisanog prostora između stopera i Neuera, a tek su zbog nepreciznosti i krivih odluka kod zadnjeg pasa, propustili kazniti Bayernovu groznu defenzivnu tranziciju. Ali u drugom poluvremenu su dočekali goste tamo gdje su im se nudili. 

Pohlepno i naivno

Prije utakmice jedna od najdominantnijih teza bila je velika razlika u iskustvu između ovih dviju ekipa. Bayernovi igrači su stariji, odigrali su više utakmica, više derbija i osvojili neusporedivo više trofeja od pomalo golobradih Favreovih momaka koji odaju dojam simpatične ekipe koju će mladost stajati glave. Ipak, iskustvo se kao jedan od najprecjenjenijih i najapstraktnijih konstrukata u nogometu još jednom pokazalo kao vrlo labav argument. Dapače, Bayern je zbog nepromišljenog pristupa izgubio utakmicu. Uvođenjem Dahouda Favre je višestruko podigao energetski nivo svoje ekipe i dobio igrača koji može pomoći u osvajanju drugih lopti nakon Bayernovog napada i pritiska. Uvođenjem Alcacera dobio je sjajnog igrača prostora koji je najprije sjajnim kretanjem indirektno pripremio sve za Reusov drugi gol, da bi kasnije, što je bilo samo pitanje trenutka, i sam pobjegao Bayernovoj obrani i donio svojoj ekipi najveću pobjedu u sezoni.

Bayern je od ekipe koja je kontrolirala utakmicu postao razularena horda koja napada svim silama ne braneći svoju pozadinu. Boateng i Hummels nisu odigrali utakmicu za pamćenje, ali gotovo je nevjerojatno da su u više navrata bili prisiljeni braniti i 60 metara dubine protiv brzinom i brojnošću superiornih suparnika za kojima su njihovi suigrači stalno kasnili. Osnovna Kovačeva ideja u utakmici bila je jasna od početka, ali je, nedefinirana u detaljima i s jasnim manama, platila najskuplju sportsku kaznu. Ova utakmica odražava i Kovačev dosadašnji mandat u jednom od najvećih klubova na svijetu.

Usamljeni čovjek Niko

Niko Kovač danas izgleda vrlo usamljeno. U sportu u pravilu o događanjima unutar kluba saznajemo iz površnih informacija koje nastojim povezati u logičnu cjelinu, a ona nikako ne izgleda dobro za hrvatskog trenera. Ekipa koja u najvećem derbiju i utakmici može odlučiti prvenstvo, a igra onako neodgovorno u fazi obrane nije ekipa koja sluša svog trenera. Njihov govor tijela, igre i ponašanje na terenu ne nude veliku utjehu. Mediji koji su do jučer hvalili germansku ustrajnost i slavensku srčanost sada se sve glasnije pitaju je li jedna i pol odlična sezona s Eintrachtom dovoljna za Bayernovu klupu. Pritom uzmite u obzir perspektivu tamošnjih navijača kada pogledate njihova posljednja četiri trenera. Jupp Heynckes kreator je jedne od najboljih sezona u klupskoj povijesti. Pep Guardiola stigao je kao najglamurozniji svjetski trener, koji će Bayernu dati malo internacionalnog seksepila koji mu nekad kronično nedostaje u odnosu na španjolsku i englesku konkurenciju. Carlo Ancelotti rekorder je po osvojenim Ligama prvaka i trener s jednim od najjačih CV-a u povijesti ove igre. Iza Kovača, čini se, ne stoji ni uprava kluba. Osim nevjerojatno zakašnjelog osvježenja kadra na pravim pozicijama, njihovi istupi u javnosti ne odaju dojam ljudi koji znaju što rade i kamo klub ide. A kada takav nonšalantan pristup generira atmosferu nezadovoljstva i nepovjerenja, ceh obično plati trener.

Niko Kovač ušao je dvaput u svojoj karijeri u rizik na koji bi rijetki pristali. Da mu kuglice u baražu pred Brazil 2014. godine nisu dodijelile ipak vrlo poželjan Island i da nije uspio u misiji kratkoročnog ispravljanja Štimčevog nereda, bio bi zauvijek zapamćen kao trener koji Hrvatsku nije odveo na Svjetsko prvenstvo. Da nije uspio zadržati Eintracht u prvoj ligi kada se to činilo nemoguće, karijeru bi nastavio u nižem bundesligaškom domu i teško bi u skorije vrijeme dobio veliku šansu za napredak. I nakon svega toga, Kovač je preskočio bitnu stepenicu i uletio u stolicu za koju očito nije imao dovoljno podrške. A možda, vrijeme će pokazati, nije ni sam za nju dovoljno spreman. Također, ne djeluje kao čovjek koji ima rješenje za ono što mu se događa. Ni u razgovorima na "gornjem katu", ni u sustavu igre, ni drugačijim pristupom u svlačionici. Ako se može vjerovati njemačkim kuloarima, od otkaza ga dijeli samo jedan loš rezultat. A tada će, na najvišem nogometnom nivou, ostati zapamćen isključivo kao trener koji s Bayernom nije uspio osvojiti Bundesligu. Nepošteno, ali takav je život trenera. Za razliku od ponosnog Livnjaka s visoko dignutom glavom i cijelim svijetom ispred sebe otprije par mjeseci, danas Niko Kovač izgleda kao najusamljeniji čovjek na svijetu. 
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara