POSLJEDNJI centar koji je osvojio titulu MVP-ja NBA lige bio je Shaquille O'Neal 2000. godine. Od tada se košarka znatno promijenila, a centri stare škole su potpuno marginalizirani.

U Nikoli Jokiću iz Denvera i Joelu Embiidu iz Philadelphije NBA konačno ima igrače koji nisu samo vratili dostojanstvo toj osiromašenoj poziciji nego i dominiraju nad protivnicima na različite načine, bilježe čudesne statističke prosjeke i vode svoje momčadi prema velikim uspjesima. Zato većina američkih medija upravo Srbina i Kamerunca smatra glavnim kandidatima za ovogodišnju nagradu najkorisnijem igraču pa bi Shaq nakon 21 godine mogao dobiti nasljednika.

Fantastične brojke i borba za naslov prvaka

Jokić u prosjeku postiže 27.1 poen uz 11 skokova i 8.5 asistencija uz 57% šuta iz igre. Embiid trpa 29.3 poena uz 11.3 skoka i 1.3 blokade, a obojica uza sve to gađaju trice bolje od 40%. No stvarni odraz njihove vrijednosti su momčadski uspjesi jer konačno dokazuju da centar može biti najbolji igrač ekipe koja se bori za naslov prvaka.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Centri su nekad bili najveće NBA zvijezde, od Georgea Mikana, Wilta Chamberlaina i Billa Russella, preko Kareema Abdul-Jabbara, do Hakeema Olajuwona, Davida Robinsona, Patricka Ewinga i Shaqa. Michael Jordan je, na primjer, ostao bez ugovora sa svojim omiljenim Adidasom jer je njemačka tvrtka imala politiku da radi samo s centrima, ali to je već njen problem i sasvim druga priča.

Na vrijednosti su centri počeli gubiti početkom tisućljeća kad je ublažena restrikcija zonskih obrana, što je momčadima olakšalo nakrcavanje reketa i smanjilo potrebu za igračima kojima je primarna zadaća štititi obruč. Evolucija NBA košarke u drugoj polovici proteklog desetljeća, potaknuta šuterskom dominacijom Golden State Warriorsa i jednostavnom računicom da tri poena vrijede više nego dva, svela je nekoć najvažniju poziciju u ovom sportu na nužno zlo koje treneri izbjegavaju koristiti, a skoro nikad im ne namjenjuju glavne role. Štoviše, Houston Rocketsi su ih prošle sezone u eksperimentu s ekstremnim smallballom potpuno izbacili iz jednadžbe.

Opstaju samo najbolji. Zubac preživljava, Žižić je otpao, kao i mnogi All-Star centri

Nekadašnji All-Star igrači poput Bynuma i Hibberta mladi su završili karijeru, bivši superstar Dwight Howard godinama je marginaliziran, a slična sudbina, čini se, čeka i Andrea Drummonda, kojeg su Cleveland Cavaliersi zamrznuli na klupi dok ne pronađe novi klub. Svima su njima presudili slabija pokretljivost i obrambeni nedostaci u igri orijentiranoj na perimetar, koje nisu znali nadoknaditi u napadu razvijanjem vlastitog vanjskog šuta.

Iz istog razloga, na primjer, Ivica Zubac rijetko dobiva više od 20 minuta po utakmici, unatoč evidentnim kvalitetama kojima pridonosi momčadi, poput zaštite obruča, skoka, postavljanja blokova, sirove snage i mekane ruke u blizini obruča. Iz istog razloga Ante Žižić više nije u NBA ligi.

Na najvišoj razini opstaju samo najbolji, a to su Jokić i Embiid, koji su evoluirali u novu, superiornu vrstu centra. Karl-Anthony Towns iz Minnesote još treba dokazati da odličnu kombinaciju vještina i sjajne brojke može pretvoriti u pobjede svojih Wolvesa. Rudy Gobert je neusporediv defenzivac i ključ uspjeha Utah Jazza, ali napadački limitiran na nekoliko metara od koša. Anthony Davis i Giannis Antetokounmpo ipak su četvorke koje uglavnom igraju uz još jednog centra. U istu kategoriju spadaju legende ovog milenija Tim Duncan, Dirk Nowitzki i Kevin Garnett.

Iako ih veže ista pozicija, Jokić i Embiid svoju su dominaciju gradili na drukčije načine, na različitim vještinama.

Embiida se protivnici užasavaju pod oba koša, ali sve bolje igra i izvana

Embiid svakako više podsjeća na "old school" centre, impozantne je konstitucije, nezaustavljiv na postu i dominira igrom leđima. No ako cijelo vrijeme u napadu kampira pod košem, zatvara prostor prodorima Bena Simmonsa i tako oduzima glavno oružje svom najboljem suigraču. Zato se često izvlači izvan linije za tri poena, s koje ove sezone gađa 41%, bolje nego ikad u karijeri.

VIDEO: Arena Sport

U obrani mu vrhunski rad nogu, koji je posljedica treniranja nogometa u djetinjstvu, omogućava veću pokretljivost i lakše preuzimanje vanjskih igrača, dok istovremeno ne prestaje zastrašivati one koji požele napasti obruč. 

Ako je do ove sezone i bilo sumnje, Embiid je sad pokazao da je on udarni igrač Sixersa, a Simmons "samo" vrhunski pomoćnik. Vidjelo se to i u siječnju kad su Sixersi pokušali dovesti Jamesa Hardena i bili se spremni odreći svestranog Australca, dok se Embiida u tim razgovorima nije ni spominjalo. Unatoč tome što su ostali u nepromijenjenom sastavu, Sixersi na Embiidov pogon predvode Istočnu konferenciju s omjerom 23-12.

Jokić nije vrhunski defenzivac, ali tako djeluju i oni koji moraju čuvati njega

Jokić je pak dokazao da momčad do velikih uspjeha može voditi još prošle sezone kad su Nuggetsi izbacili LA Clipperse u doigravanju i izborili finale Zapada protiv kasnijih prvaka Lakersa. Ove sezone Denver je na skromnijem omjeru 19-15, ali to nipošto nije krivnja flegmatičnog Srbina, koji igra košarku života. Potvrdio je to i trener Malone, koji je u više navrata nakon tijesnih poraza zazivao njegove suigrače da iskoče jer Nikola ne može sasvim sam nositi momčad.

Za razliku od Embiida, koji fizički podsjeća na centarske zvijezde devedesetih, Jokić evocira uspomene na još davnija vremena, dok sport nije bio toliko strogo profesionaliziran i dok su vic i zabava bili važniji od fizičkih predispozicija. No lani se tijekom prekida zbog pandemije stesao i izbrisao najveći nedostatak u svojoj igri. Sad je pokretljiviji u obrani, pa iako prosjek od 0.7 blokada nije nimalo pohvalan za centra, on jednostavno igra obranu na "manjim visinama", prije nego što protivnik uopće uputi šut, a čitanje linija dodavanja pospješuje mu prosjek od 1.6 osvojenih lopti, najviše u karijeri.

VIDEO: Arena Sport

Ipak, njegova najveća snaga je u napadačkom dijelu igre, u kojem protivnici jednostavno ne znaju kako ga zaustaviti. Zbog iznimne igre leđima, snalažljivosti ispod koša i mekane ruke s poluodstojanja i trice gotovo ga je nemoguće čuvati jednim igračem. A ako stigne pomoć, Jokić briljantnim pregledom igre pronalazi suigrača koji je ostao sam. Tako kreativnog i preciznog dodavača s visokih pozicija svijet je prije Jokića vidio samo u Kreši Ćosiću i Arvydasu Sabonisu.

Jokić je definitivno bolji šuter i dodavač, Embiid je snažniji, brži i bolji obrambeni igrač, ali obojica su ove sezone podignula svoju igru na najvišu razinu u karijeri. Embiid je 11 mjeseci stariji, ali tehnički obojica trenutačno imaju 26 godina. Ulaze u najbolje godine karijere i izvjesno je da će još dugo dominirati, poštede li ih ozljede.

Ali jedan od njih već bi ove sezone mogao završiti s titulom MVP-ja i postati prvi centar nakon Shaqa 2000. koji je dobio to priznanje.

Tko su im glavni konkurenti?

Utrka je još potpuno otvorena. U igri su i aktualni dvostruki MVP Giannis Antetokounmpo, vječni kandidat i četverostruki dobitnik te nagrade LeBron James, Stephen Curry opet nosi Warriorse kao i u svojim MVP sezonama, u Portlandu briljira Damian Lillard, a nevjerojatnom prilagodbom i uspjesima od dolaska u Brooklyn sve se više nameće i James Harden. Ako se Dallas Mavericksi trgnu u nastavku sezone, u razgovore će ponovo ući i Luka Dončić...

Tko god da osvoji nagradu, Jokić i Embiid su napravili veliku stvar već samim time što ove sezone toliko briljiraju da se nakon dugo vremena uopće raspravlja o centrima kao najozbiljnijim kandidatima.

Primajte na mail pregled najčitanijih vijesti dana, na kraju svakog dana. Pretplatite se na Index Newsletter.