NOGOMET I POLITIKA DRAŽENA LALIĆA "Zašto igramo, ako je čudo kad Lokomotiva pobijedi Dinamo?"

NOGOMET I POLITIKA DRAŽENA LALIĆA "Zašto igramo, ako je čudo kad Lokomotiva pobijedi Dinamo?"

Foto: Hina 

"SUDBINA društva može se razaznati iz sudbine sporta, a s obzirom na zbivanja u nogometu, Hrvatska ne može imati sjajnu budućnost. Ako se ne možemo riješiti kriminala, korupcije, mafije i nasilja u nogometu, onda ne možemo ni u drugim područjima", rekao je Dražen Lalić u ponedjeljak navečer na predstavljanju svoje knjige "Nogomet i politika" i ispunjenoj velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog društva.

Knjiga "Nogomet i politika", u izdanju Fakture, bavi se upravo onim fenomenima koji su u suvremenoj Hrvatskoj predmet ponajvećih emotivnih investicija. Ne postoji područje života koje pobuđuje toliko strasti koliko odnos između aktera politike i nogometa s jedne te njihovih konzumenata, građana i navijača, s druge strane. Politička povijest suvremene Hrvatske na stanovit je način povijest emocija, napose domoljublja, ali i razočaranja, stanja koja upadljivo nalikuju na emociju nogometnog navijača. Istodobno, ili upravo zato, hrvatski nogomet duboko je politiziran, kako zbog političkog ekstremizma navijačkih skupina tako i zbog raznolikih interesnih, političkih i financijskih sprega nogometne i političke elite. "Nogomet i politika" Dražena Lalića tematizira fluidnu granicu između ta dva područja i njihova višestruka prepletanja koja podsjećaju na politički i kriminalistički triler čiji se zaplet svodi na zabunu jer se više ne zna gdje završava zanos, a gdje počinje pohlepa. 

Tim riječima su urednici Fakture predstavili knjigu kojom autor Lalić želi pomoći nogometu, svojoj velikoj ljubavi, te društvu, koje je u središtu zanimanja njegovog znanstvenog djelovanja. U prikupljanju materijala za knjigu autoru su svojim tekstovima i iskustvima pomogli novinari Indexa, Dea Redžić te Zvonko Alač, koji se proteklo desetljeće bave temama privatizacijom i politizacijom hrvatskog nogometa te kriminalom u kojem je ogrezao. 

Lalić ističe kako je sprega svih negativnih utjecaja dovela do gubitka jednog, a možda i oba najelementarnija obilježja sporta.

Prvo je da sudjelovanje publike bez kojeg sporta nema, a drugo neizvjesnost rezultata.

Lalić je naveo dva događaja koja obilježavaju sadašnji trenutak nogometa u Hrvatskoj: pobjedonosni pogodak glavom mladog vratara Hajduka Karla Letice u zadnjoj sekundi te pobjeda Lokomotive protiv Dinama, nakon 28 međusobnih susreta.

"Ima li uopće više potrebe za igrom ako je čudo da je netko pobijedio Dinamo? O tome, najkraće rečeno, govori ova knjiga", rekao je Lalić i poručio kako "svi imamo pravo voljeti svoj klub, a ne samo jedna stranka".

Recenzent etnolog Ozren Biti kazao je da se Lalić upustio u pothvat analiziranja kompleksnog međuodnosa nogometa i politike u Hrvatskoj, oslanjajući se na svoje sociološke i politološke kompetencije, te na iscrpan empirijski materijal koji je tijekom znanstvene karijere pomno prikupljao.

Pored znanstvenih kompetencija u knjigu je uloženo mnogo strasti i tek kad je pročitamo vidimo što znači poznavati polja nogometa i politike o kojima svi mislimo da znamo, kazao je Biti.

Povjesničar Hrvoje Klasić rekao da je Lalić kao sociolog održao lekciju brojnim povjesničarima kako se kroz povijest ta dva polja može doprinijeti istraživanju povijesti Jugoslavije i Hrvatske, mimo crno-bijele podjele.

Predsjednik jedne demokratske zemlje više se miješao u nogomet nego predsjednik zemlje iz jednoumlja, kazao je Klasić. Podsjetio je na dramatičnu utakmicu Jugoslavija-SSSR iz 1956., kad je Jugoslavija vodila 5:1, a završilo je neriješeno 5:5.

Ista euforija vladala je i u Splitu i bilo gdje drugdje u Jugoslaviji, jer je Jugoslavija pobijedila Staljina, kazao je Klasić i nastavio: "Kad se ovih dana govori o znakovima i simbolima, treba podsjetiti da su neki klubovi u Jugoslaviji imali na svom grbu veliku šahovnicu i malu petokraku i obrnuto".

Klasić je utvrdio da je sport uvijek doprinosio povezivanju društva, ali i njegovim podjelama.

Za primjer je naveo skandiranja "ustaše-ustaše" na utakmici Partizan-Dinamo 1968. te skandiranje "cigani-cigani" na utakmici Dinamo-Zvezda, u vrijeme kad je to bilo strogo zabranjeno, jer je i tada "nogomet služio kao ispušni ventil".

"HNS i politiku nije briga za običnu čeljad. Treba osuditi i Naš Hajduk, kada ne osudi napad na Janicu" 

Lalić se složio da zbivanja nipošto nisu crno-bijela, ali je naglasio da je "nogomet odraz onoga što će se dogoditi u politici" te da postoje obrasci ponašanja koji se prenose iz politike u nogomet i obrnuto.

Neki klubovi koji redovito osvajaju prvenstva nemaju više od dvije do tri tisuće gledatelja na utakmici, koju čine rodbina, osoblje kluba, ljubavnice i slično, kazao je Lalić i primijetio da se taj obrazac prenio i na Hrvatski nogometni savez.

"Njima nisu potrebni gledatelji jer im je najvažniji biznis. Taj obrazac se proširio i na politiku, pa je Hrvatska po izlasku na izbore za Europski parlament bila predzadnja u Europi. No, njih to nije zabrinulo, njima obična čeljad ne treba", kazao je.

"Istraživao sam gdje se to isprepleću nogomet i politika, tko su novi izazivači u areni i čime izazivaju. Primjerice, izazivači su civilne udruge sastavljene od bivših navijača, a njihov kapital je solidarnost, kulturni kapital, znanje. Kapital HNS-a je novac i moć. Pitam ih, di su pare, kad nismo mogli izgraditi jedan normalan stadion. Treba upozoriti kako su se i civilne udruge sastavljene od navijača, poput Našeg Hajduka, naučile političkoj igri i ne rade protiv svojih birača. Zato nisu osudili napad na Janicu Kostelić, dok se s druge strane bore za slobodu i pravnu državu. Svako licemjerje treba osuditi.

Drugi obrazac je kadrovska sprega nekih stranaka, politika klijentelističko-korupcijskog neoliberalizma, koji se iz nogometa proširio na politiku. U takvim uvjetima osvane kukasti križ u Splitu, kapetan reprezentacije kliče "za dom spremni", a predsjednica države sjedi na tribinama s veleposlanicom Izraela i "ne čuje što se govori, iako smo to svi čuli na televizije", istaknuo je Lalić.

Za navijačke skupine koje koriste fašističku retoriku kazao je da njihove desne, pa i ekstremno desne vrijednosti treba dovesti u vezu s ratnim godinama socijalizacije pripadnika tih skupina, ali i njihovu potrebu da svojim stavom provociraju službenu kulturu ondje gdje je najviše boli.

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara