Čemu nas je naučio nogomet u doba korone
JEDNA od najstarijih nogometnih dilema tiče se same esencije sporta i njegove važnosti. Je li nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu ili jednostavno najvažnija stvar na svijetu?
S obzirom na patnju diljem planeta, nema nikakve sumnje u to da postoje puno bitnije stvari od nogometa. Budite uvjereni da nitko tko se u nedjelju ujutro zatekao u Zagrebu nije pomislio na to kako će Dinamo izgledati u Europi.
Ali postoji i druga strana medalje. Ona koja kaže da nogomet nije bitniji od života, ali je puno bitniji od nekakve sporedne stvari.
Svaki dan čitamo o strahotama koje se događaju oko nas. Neki od nas su prvi put prisiljeni suočiti se sa svojim emocijama. Strah, tjeskobu, tugu ili bespomoćnost osjećamo i u normalnim okolnostima, ali uspješno biramo stil života i aktivnosti koje nam odvraćaju pažnju i ubijaju vrijeme do trenutka konačnog suočavanja s njima, za koji se duboko u sebi nadamo da nikad neće doći. Sada se nemamo više kamo skriti. Izolirani od svijeta u svoja četiri zida, ostali smo sami sa sobom, a to je vjerojatno najstrašnija stvar na svijetu.
Nogomet nam je bio stvarniji od našeg života
Nogomet je u normalnim okolnostima veći od života. Svaku nesigurnost i patnju spremni smo pretvoriti u patološku strast prema određenom klubu ili igraču. I sad bismo baš sve dali da možemo otići u kafić ili upaliti forum i tri sata se svađati oko "hajdučkih japanki", "Tatte iz Međugorja" ili "Orbanovog Osijeka". Svaka emocija koju smo izražavali putem nogometa puno je zdravija od svega čime se bavimo ovih dana. Nogomet je glavno oruđe današnjice za pretvaranje emocija kojih se bojimo u one koje smo spremni prihvatiti, kao i društvo oko nas. Zato nam nogomet strahovito nedostaje.
Trebamo na dnevnoj bazi voljeti svoje klubove, rugati se tuđima, raspravljati o najboljem profilu centarfora za reprezentaciju i prognozirati može li Barcelona na Messijev pogon osvojiti Ligu prvaka. Nogomet nije bitniji od života, ali je njegova druga realnost koju nerijetko živimo strastvenije nego stvarni život. Ovih dana vidimo zašto je tako i jedva čekamo da se vrati.
Nogomet osim emocionalne, ima i važnu praktičnu funkciju. Svim glavnim medijima odjeknule su prekrasne priče o podvizima Bad Blue Boysa, Torcide, Armade i stotina drugih navijačkih grupa u zemlji i inozemstvu. Snažan osjećaj teritorijalnosti i pripadanja grupi, koji u normalnim okolnostima nerijetko rezultira aktivnostima koje šira javnost ne prihvaća, u ovim je okolnostima od esencijalne važnosti. Da Dinamo, Hajduk ili Rijeka nekim ljudima nisu najvažnija stvar u "normalnim" vremenima, ne bismo imali vojske onih koji pomažu u "nenormalnim" vremenima.
Velike utakmice izvan terena
Klubovi iz Sarajeva, Podgorice i Beograda šalju poruke podrške Zagrebu, a do jučer najzagriženiji rivali spuštaju svoj gard i pružaju makar simboličnu podršku, koja je itekako bitna. Radi se o univerzalnoj ljudskoj tendenciji u trenucima krize. Zahvaljujući nogometu često ćemo je zaboraviti kada je sve u redu. Ali zahvaljujući nogometu ona će nam često značiti puno više kada stvari krenu po zlu.
Svaki dan čitamo o novooboljelim nogometašima, što nam razbija iluziju o savršenim i nedodirljivim bićima koju spremno održavamo u svakodnevnom životu. Sada vidimo da su i oni ljudi i da nesreće uglavnom ne biraju između onih koji mogu pogoditi gol s 20 metara i onih koji to ne mogu. Nogometaši ovih dana ne žive u balonu elitnog sporta. Svjesni su da su u istim problemima kao i svi mi. Šalju društveno odgovorne poruke o važnosti izolacije, a velik dio njih i financijski pomaže ustanovama koje se bez te pomoći ne bi mogle nositi s izazovima pred sobom.
Nogomet je neke od svojih najvažnijih utakmica odigrao izvan terena jer samo ondje dobiva važnost i vrijednost koja daleko nadmašuje sam sport. Ovo izgleda kao jedna od takvih utakmica, a nogomet je zasad pobjeđuje.
U doba korone nogomet se možda ne igra, ali smo o nogometu puno naučili. I o samima sebi.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati