NORVEŠKI nogometni savez danas je održao izvanrednu sjednicu na kojoj su članovi svih nogometnih klubova u zemlji izglasali i potvrdili odluku kako neće biti bojkota Svjetskog prvenstva u Kataru 2022. godine.

Pravo glasa imali su predstavnici svih nogometnih klubova u državi, od prve do desete lige, a glasali su virtualno preko posebne platforme za glasanje. Otprilike četvrtina (121) predstavnika glasala je za bojkot, dok je njih 368 glasalo protiv bojkota.

Razlog pokretanja ovog pitanja je odnos Katara prema radnicima koji rade na projektu i prema ljudskim pravima općenito.

Mnogi su se stanovnici te nordijske zemlje već izjasnili da neće gledati Svjetsko prvenstvo u Kataru, a neki su klubovi pozvali svoju reprezentaciju na bojkot.

Guardian demantira Katarane

Katarske vlasti brane se od optužbi o nehumanim uvjetima u kojima rade građevinski djelatnici, mahom migranti, tvrdnjama da su radnicima osigurali "značajne benefite" u smještaju, da prednjače po uvjetima za radnike među zemljama regije te da su uvijek bili transparentni u izvještavanju o njihovu zdravstvenom stanju.

"Od početka radova 2014. godine bila su tri smrtna slučaja na radu i 35 smrtnih slučajeva nevezanih za rad", objavile su katarske vlasti.

Skandal s dodjelom organizacije SP-a 2022. Kataru, koji je tu čast prema svjedočenju mnogih na kongresu FIFA-e 2011. doslovno kupio, postao je daleko gori posljednjih godina. Naime, ondje je na izgradnji stadiona i popratne infrastrukture poginulo najmanje 6.5 tisuća radnika, objavio je ranije ove godine ugledni Guardian pozivajući se na izvore iz Bangladeša, Indije, Nepala i Šri Lanke.

Iz tih zemalja je na katarska gradilišta došla jako jeftina radna snaga. Guardian piše da je od 2011. do 2020. poginulo 5927 radnika, a još 824 poginula radnika su iz Pakistana. To su podaci prikupljeni iz veleposlanstava tih zemalja u Kataru. Guardian ističe da je stvarni broj poginulih radnika daleko veći jer nema podataka iz Kenije i Filipina, još dviju zemalja iz kojih dolaze jeftini radnici, od kojih mnogi skončaju u Kataru. Strani radnici ondje žive u nehumanim uvjetima, rade i po dvije smjene dnevno, a mnogi od njih počinili su samoubojstva.