NOVAK ĐOKOVIĆ u nedjelju je osvojio svoj osmi Australian Open i ukupno 17. Grand Slam titulu. Novinar Alex Pattle, koji piše za britanski The Independent, napisao je zanimljiv tekst o jednom od najvećih tenisača svijeta koji prenosimo u cijelosti.

Kada su jednog ljubitelja tenisa pitali što misli o Novaku Đokoviću nakon što je eliminirao Rogera Federera u polufinalu Australian Opena, on je odgovorio kako "se nada da će ustanoviti da je koristio lijekove za poboljšanje učinka, pa će kad prestigne Federerov Grand Slam rekord biti poništen njegov rezultat". Ovaj stav je ekstreman, ali on nije jedini koji tako misli. Drugi ljubitelj tenisa, koji tvrdi da je Đoković njegov omiljeni igrač, istaknuo je da vjeruje da će Federer i dalje biti najbolji igrač svih vremena.

Đokovićev bivši trener, Boris Becker, prošle godine je progovorio o Novakovom nezadovoljstvu zbog toga što nije postigao da ga ljudi obožavaju kao Federera, istaknuvši da mu smeta što ih ne poštuju jednako i potvrdivši tako Đokovićevu nesigurnost izvan terena samo nekoliko dana prije povijesnog meča s Federerom na Wimbledonu. Kada je Novak pobijedio, mnogi su bili razočarani, moglo se čuti negodovanje u sportskim barovima i u domovima širom svijeta. Nije im bilo važno što je on u posljednjih 10 godina najbolji tenisač na svijetu – on nije bio Federer i to je mnogima bilo dovoljno da se ne vesele ovom uspjehu.

Čak i na Australian Openu, gdje je ovaj Srbin najuspješniji muški tenisač svih vremena nakon što je pobijedio Federera u polufinalu, veće je bilo razočaranje zbog gubitka Švicarca nego sreća zbog Đokovićevog trijumfa.

Opće je poznato da je Federer najvoljeniji tenisač svih vremena i točno je da Đoković zaslužuje veću popularnost i više obožavanja od njega, ali sportski uspjesi nisu dovoljni. Kada se kaže "tenis", ljudi Federera vide kao oličenje ovog sporta, zbog načina na koji igra i na koji se ponaša na terenu i zbog velikih uspjeha koje je imao prije pojave Đokovića.

Embed from Getty Images

Federerov pad s prvog mjesta ostavio je jači dojam na ljubitelje tenisa nego sve ono čime je Novak doprinio tenisu u posljednjem desetljeću. Prije nego što je Đoković osvojio trofej u Rod Laver areni 30. siječnja 2011., imao je samo jedan Grand Slam, dok je Federer imao 16, a Rafael Nadal devet. Ali tog dana se Đokovićeva karijera preokrenula, kao i pozicija muškaraca u tenisu: Federer sada ima 20 Grand Slam titula, Nadal 19, a Đoković 17.

Đokovićev vrtoglavi uspjeh bio je nužan kako bi se pojačao natjecateljski duh u tenisu i razvoj muških tenisača, ali izgleda da je takav razvoj u ovom sportu željelo malo ljubitelja tenisa. To je neko vrijeme bilo olako prihvaćano, ali kada se Novak pokazao kao prijetnja Federerovoj veličini, to je počelo živcirati Rogerove obožavatelje.

Federerov prvi veliki rival, Rafael Nadal, također je pretrpio slične napade obožavatelja Švicarca tijekom 15 godina, ali je uvijek bio prihvaćeniji u njihovim očima, vjerojatno zbog svoje strastvene igre i nesuzdržane sreće svaki put kad pobijedi Federera.

Čak su i Nadalovi porazi, koji su posljedica Novakovog uspjeha, živcirali obožavatelje ovog sporta. U 2011. i 2012. bilo je razdoblja kada je Novaku bilo dovoljno samo izaći na teren s Nadalom i unaprijed se znalo da će ga pobijediti, što je jedne iritiralo, a druge impresioniralo.

Novak možda ne posjeduje Rogerovu gracioznost ni Rafaelov talent, ali ako kombinirate Federerovu inteligenciju i Nadalovu izdržljivost, na neki način se dobiva igrač Đokovićevog kalupa. Što ga je onda spriječilo imati jednako jaku vezu s obožavateljima kao Nadal i Federer?

Jesu li to možda njegova česta povlačenja usred mečeva u ranoj karijeri? Ili su krivi njegovi pompozni roditelji koji su se uplitali u svaki bod? Može li to biti posljedica odsustva njegovih šaljivih izraza u ranim godinama profesionalnog bavljenja tenisom?

Većina gore navedenih stvari svjedoči u prilog tome da se Novak s vremenom razvijao kao igrač, što Federer i Nadal nikad nisu morali. Zbog toga se može reći da on više sliči ljudskom biću, iako postoji tendencija da se smatra nečim većim od toga.

Bilo kako bilo, on je svakako najvažniji igrač u tenisu u posljednjih 10 godina i treba ga cijeniti zbog onoga što je donio u ovaj sport: natjecateljski duh i pogrešno protumačenu ljudskost.