U INDEXOVOM studiju gostovao je legendarni hrvatski boksač Željko Mavrović. S voditeljicom Deom Redžić Mavrović je pričao o svojoj karijeri, Lennoxu Lewisu, Mikeu Tysonu, potencijalnoj borbu između njih dvojice, stanju u svijetu boksa, a objasnio nam je i zbog čega je odlučio da se s 52 godine vrati u ring.

O koroni

Žao mi je da je ovakva situacija s koronom, pandemija ugrožava sport i kulturu koje su najvažnije sporedne stvari na svijetu. Ljudi su u strahu, od smrti i velikih bolova. Nadam se da ćemo mi sportaši pronaći način za izaći iz ove situacije.

O povratku u ring

Bilo bi sjajno da s Tysonom uđem u ring. Već 1999. sam imao dogovor da nakon Lennoxa boksamo, ali tada je on drugi put izašao iz zatvora, pa je njegov tim mene smatrao previše agresivnim. Fascinantno je kad vidimo kako su te nekadašnje legende u strašnoj formi.

O povratničkom meču Mikea Tysona

Taj meč sam doživio ipak ozbiljnije. Vidio sam neke nijanse koje su me razveselile. S Rayom Jonesom se ne možeš boksati tek tako. On je jak borac, vižljast i nezgodan je. Meč je bio prilagođen boksačima takve spreme. Mike je izgledao ozbiljno, agresivno, a Jones bi zagušio te napade i nije se dogodio ozbiljan obračun. Taj meč je gledalo nekoliko milijuna ljudi. Sport je emocija, ljudi ga žele vidjeti. Volio bih ući u ring s Mikeom i znam da sigurno ne bih eskivirao taj meč kao Jones.

O tome s kim bi volio boksati

To je za boksača suvišno pitanje. Svi bi u ring s Tysonom jer to ti garantira popularnost i nastup na sceni i medijima. Holyfield izbjegava taj meč jer mu sigurno ne bi bilo drago izgubiti. Apsolutno bih ušao u ring s Tysonom i siguran sam da bih ga pobijedio. Ne znam bih li ga srušio, ali sam siguran da bih ga pobijedio jer sam puno spremniji od njega. Znam koliko treniram, koliko ulažem u sebe i znam da sam spreman za to. Ti dečki su sve ostvarili, njima je ovo zabava, a ja imam jedan dug prema sebi. Sportaši nabolje rezultate ostvaruju kad znaju da imaju nešto riješiti i da ih to gura prema naprijed.

O meču s Lennoxom Lewisom

Lennoxa danas mnogi smatraju najboljim boksačem ikad. Ja sam tada pogriješio jer sam povezao zdravlje, ekologiju i sve i svašta uoči tog meča. Nakon te borbe sam pobjegao iz boksa i više se nisam borio. Boksači su specifične osobe, tvrdoglave i spremni su otići do ruba. No, ako im dosadi boks, spremni su odustati. Te amplitude su nezgodne i meni se baš to desilo. Lennox je dvije godine kasnije nokautirao Tysona u drugoj rundi. Kasnije je masakrirao Holyfielda. Nitko osim mene nije tako ravnopravno boksao i čak ga u nekim trenucima ugrozio. Lennox je uvijek pohvalno pričao o meni i o tom meču u 12 rundi. Uoči tog meča sam pogriješio u pripremi i to me dotuklo. Na meč moram biti ponosan i žao mi je što sam s 29 godina prestao. To je taj dug o kojem sam pričao. 

O sucima u tom meču

Ma ne, bio je bolji u svim segmentima borbe. Imao sam samo šansu u toj sedmoj rundi i to je bilo to. Bio je maksimalno spreman i fokusiran za tu borbu i zasluženo je dobio meč. 

O najvećem svih vremena

Teško je to reći. Bilo je top boksača. Tu je Tyson, ali i Ali. U vrijeme braće Kličko boks je pao u popularnosti. Boksački su bili monotoni, premda dominantni. Svaka im čast, zadužili su boks i sport, no način na koji su se borili publika nije previše voljela. Tyson ili Ali? To je kao da me pitaš koje ti je dijete draže. Obojica su bili simboli i obilježili su i boks i sport općenito. Kad je Ali gubio od Fraizera ja sam bio malo dijete. Bio je više od sporta. Obilazio je vojnike, bio je kod Hruščova. Podijelio je milijune i zaduživao se da bi nastavljao pomagati. Njegova veličina je posebna. 

O tome kako je počeo 

Nisam imao neke frustracije. Moji roditelji su bili prava radnička obitelj i nije bilo puno vremena za mene. Danas je to drugačije. U moje vrijeme klinci nisu odrastali sa zlatnom žlicom u ustima. Često sam bio na selu. Od 6 ujutro bih bio sa stokom i nikad mi nije bilo ništa teško. Vjerujem da sam od roditelja naslijedio radnu etiku. Tu sam navikao živjeti s boli. Godine 1979. Jugoslavija je imala šest finalista u boksu na SP-u. To je nemoguće da jedna tako mala zemlja ima toliko boksača. A sve su to bili klinci s planine, koji su došli iz siromaštva. Spavali su po dvoranama i baš su zato grizli toliko. Prvu lovu sam zaradio nakon europske titule. Tek tada sam došao u situaciju da više ne moram misliti o novcu. Kasnije sam otišao u profesionalce i uvijek sam bio odgovoran prema parama i zato i danas dobro i ugodno živim. 

O nastupu na Igrama najprije za Jugoslaviju u Seulu, a onda za Hrvatsku u Barceloni

Čudno je to. Biti u olimpijskom selu s ljudima s kojima si do jučer skupa trenirao. Te ljude poznaješ, a oni predstavljaju zemlju koja je napala tvoju. Bilo je jako teško i čudno jer nismo znali kako se ponašati. Očekivao sam puno više od sebe u Barceloni. Prošao sam prvo kolo, a onda sam izgubio od Amerikanca. Da sam prošao, borio bih se s Felixom Savonom, koji je bio najveći na svijetu. Tko zna kako bih u tom meču prošao, jesam li bio spreman za njega. Da sam teško izgubio, da me nokautirao, možda bi mi se karijera raspala. Samo godinu dana kasnije bio sam profesionalac. Tko zna što se sve moglo dogoditi.

O borcima koji gube nokautima i uporno nastavljaju boksati 

Taj novac je krvavo zarađen. Žao mi je tih ljudi koji svjesno ulaze u ring znajući da će biti prebijeni. Kad dođu u pedesete, to je veliki problem. Nitko ne zna što znači i kako je to kad primiš teški nokaut. 

O MMA borbama

Tu i tamo pratim, samo kad naši borci se bore. Čak ni u boksu ne pratim sve mečeve osim kad je teška kategorija u pitanju. Boks jedini od tih sportova traje dugo. Po 15 rundi. U boksu se događalo puno više nesreća i tragedija nego u MMA-u zato što su borci u boksu u tim dugim mečevima na rubu.

O Miočiću

Žao mi je što je izgubio. Stipe je uzor kako bi sportaš trebao izgledati. Skidam mu kapu i žao mi je što je izgubio taj meč. 

O Hrgoviću

Nije mi se svidio način na koji se Filip ponaša prije meča. Tada se s tim nisam složio, nije mi se sviđalo i to sam javno kazao. Tu sam možda i pogriješio. Moj stil je bio sasvim drugačiji. Moj je put bio drugačiji, a ovo je njegov i to treba respektirati. Ako si tih, nitko te neće primijetiti. Filip je već sad napravio velike stvari. Do kuda će stići, ne znam, ali vidim ga među najboljim borcima na svijetu. Filip je uložio puno u boks. Rano je krenuo. Fanatično i ozbiljno trenira cijeli život, što nije značajka boraca iz Amerike ili zapadne Europe. Možda se u karijeri nije borio s najjačim imenima, ali nemojte se iznenaditi ako pobijedi borca iz TOP 5. 

O borbi Furryja i Joshue

Volim Furryja i uvijek ću mu dati prednost, ali s druge strane ne možemo ignorirati ni Joshuu i sve ono što je napravio. Furry je talentiraniji, ali je nepredvidljiv. S njim nikad ne znaš. Može doći spreman, a može na meč doći nalokan i pijan. Budu li obojica najspremniji, rekao bih da je Furry u prednosti. Bit će to u svakom slučaju sjajan meč, a možda i dva. Joshua je divan dečko. Način na koji se ponašao nakon poraza protiv Ruiza je za naklon, kako je pričao nakon tog poraza. To je za kupiti kapu pa skinuti je. S druge strane, kod Furryja ništa nije lažno, nije fake. Obojica su mi toliko dragi da bih o obojici mogao knjigu napisati. Obojica su sjajni dečki koji svaki na svoj način populariziraju boks. 

O najdražem boksaču

Teško pitanje. Možda bih nekad na ovo pitanje odgovorio puno lakše. Od puno njih sam naučio ponešto, ali uvijek sam nastojao biti svoj. Od Tysona ne mogu skoro ništa kopirati, od Alija sam možda mogao učiti kako se kreće. Puno boksača mi je bilo drago i od puno njih sam kopirao neke stvari koje sam probavao na treninzima. 

O druženju s Tysonom

Upoznali smo se nakon mog meča s Lewisom. Trenirao je na kruški, došao je do mene i zagrlio me. Nikad se prije nismo vidjeli, ali me s toliko emocija zagrlio. Par dana prije toga sam za neke hrvatske medije rekao kako ne volim način na koji se ponašao u životu, tu brutalnost, a onda me u jednom trenutku samo razoružao. Čak mogu razumjeti i taj stil života. Išao je do kraja. Sam je rekao da nije vjerovao da će doživjeti ove godine. Nikad nije bio glumac, a sad se vratio. 

O cigaretama

Kao dijete sam ja pušio. Opatiju. Pušio sam najnormalnije doma uz kavu. Tako je to bilo krajem sedamdesetih. Najnormalnije je onda bilo da je stan pun ljudi i da se ništa nije vidjelo od dima. Znam da Tyson puši marihuanu, ali ja to nisam nikad probao. 

O tome bi li ga žena pustila s Lewisom u ring

Tada je to bilo tako. Danas me ne bi pustila s nekim mlađim borcem, ali predugo je uz mene i zna da taj dug moram sam sebi odraditi. Zato danas ne bi bilo problema. Mike je tri godina stariji, a unutra je, Holyfield je šest godina stariji, a unutra je. Zato znam da mogu.

O trenutku kad je Tyson odgrizao Holyfieldu uho

Bio je trenutak njegov ludila kad jednostavno nije imao kontrolu. Borio se za preživljavanje i jednostavno je zamračio. Nije to bilo smišljeno, čista spontanost. Bila je to jedna od najneobičnijih scena koju sam vidio u boksu, ali ne mogu mu ništa zamjeriti. Mike je Mike. Svašta sam u životu vidio u boksu, tako da me ovo nije posebno šokiralo.

O hrvatskom boksu

Bio sam u Savezu. Boks je sport u kojem ima puno organizacija i problem je taj ako si uz jednog, onda si automatski protiv drugog. Nikad nisam davao izjave za medije da bih se prije dogovorio s nekim iz Saveza. Govorio sam iz srca i iskreno, ali nije bilo suglasja. To je bilo pogrešno i zato sam se maknuo.