oproštaj legende

Odlazak čovjeka zbog kojeg je cijela Mađarska nosila trenirku

Odlazak čovjeka zbog kojeg je cijela Mađarska nosila trenirku
Foto: Epa

DOŠAO je i taj dan. Konačno zbogom nogometu kazao je legendarni mađarski golman i jedna od zadnjih pravih ikona romantičnog nogometa Gabor Kiraly.

''S navršene 43 godine, nakon 26 godina karijere i 882 utakmice vrijeme je da kažem zbogom profesionalnom nogometu'', na svojoj stranici napisao je vratar koji je prije tri godine tijekom EP-a u Francuskoj postao rekorder kao najstariji igrač koji je ikad zaigrao u završnici prvenstva Starog Kontinenta.

Posljednje četiri godine Kiraly je branio za Haladás, klub iz mađarske druge lige, a u studenome 2016. u prijateljskoj utakmici protiv Švedske oprostio se od reprezentacije nakon 108 utakmica u mađarskom dresu.

Mađari su na Euru u Francuskoj bili hit grupne faze turnira. Nacija koja je nogometu dala Puškaša i Laku konjicu, od Mundijala u Meksiku 1986. nije se plasirala na neko veliko natjecanje. Prije tri godine to im je napokon uspjelo, a u skupini s Portugalom, Islandom i Austrijom, Mađari su senzacionalno završili na prvom mjestu bez poraza. U osmini finala su Hazard, Lukaku i ostali Belgijci bili prejaki, no u Mađarskoj nitko nije bio previše razočaran. Nakon nekoliko desetljeća prepunih frustracija Mađarska je napokon disala sa svojom reprezentacijom, a igrači su postali heroji nacije.

Dan Kiralyeve trenirke

Ipak, prvi među jednakima bio je vremešni, debeljuškasti golman, ali prije svega simpatičan i dobroćudan lik – Gabor Kiraly. Njegov osebujni styling, točnije inzistiranje na ružnim, sivim pamučnim hlačama trenirke, postao je ne samo Kiralyev zaštitni znak nego i omiljeni modni rekvizit Mađara koji su prigodno poludjeli za nogometom. Povodom plasmana u osminu finala na Euru, Mađari su proglasili Dan Kiralyeve trenirke i deseci tisuća njih, bez obzira na spol i hijerarhijsko mjesto, na posao su došli u donjem dijelu sive pamučne trenirke.

Kiraly, jedini ''čuvar ostavštine'' Schumachera, Ravellija i Higuite

Vratari su uvijek bili jedna specifična, potpuno drugačija sorta nogometaša. Ekscentrični, pomalo i ludi, uvijek su plijenili pozornost i bili su idoli navijača. Nešto stariji ljubitelji nogometa sigurno će se sjetiti Nijemca Haralda Tonija Schumachera, Šveđanina Thomasa Ravellija, Liverpoolovog Brucea Grobbelaara. Nešto mlađi pamte Paragvajca Chilaverta i izumitelja ''škorpionovog udarca'' Kolumbijca Renea Higuitu.

Svi su oni bili sjajni vratari, ali bili su i drugačiji i po tome su ostali upamćeni. Odskakali su kako ponašanjem na terenu, tako i stilom branjenja te karizmom koju su posjedovali. Danas moderni nogomet više ne trpi ''redikule'', pa čak ni među vratnicama. Takvi su zapeli u nekim prošlim, romantičnim nogometnim vremenima, postali su dinosauri, a Gabor Kiraly bio je vratar koji se po svaku cijenu odupirao trendovima, odbijao je biti nogometni maneken i baš zbog toga iza sebe ima vjernu armiju fanova koji ga cijene. Ne zato što je bio senzacionalno kvalitetan vratar, već zato što je cijelu karijeru bio drugačiji i što je do kraja ostao svoj.

Isfucana siva trenirka kao sretna amajlija

Kiraly nije izgledao kao tipičan nogometaš. Ostario, debeljuškast, proćelav u svojoj sivoj izraubanoj trenirci više je podsjećao na kakvog sredovječnog umornog pivopiju, koji je doslovce s kauča stao među vratnice, nego na profesionalnog sportaša. Međutim, Kiraly i njegova sad već slavna trenirka najzaslužniji su što je Mađarska vratila dug svojim desetljećima frustriranim navijačima.

Većina sportaša je praznovjerna. U legendu su već ušle Goranove anegdote s Wimbledona 2001. i priče o Teletubbiesima, londonskim pisoarima, hodanju po crti centralnog terena. Kiraly je također imao svoju sretnu amajliju, koja je bila uz njega cijelu karijeru – sivi donji dio trenirke koji nikad nije promijenio.

''Uvijek sam igrao u donjem dijelu trenirke. Bilo mi je svejedno kakav je, važno je bilo samo da je dug. Jednom prilikom, mislim da je to bilo 1996. kad sam igrao u Szombathelyu, crne hlače su mi se raspale i morao sam obući sive. Otkako sam ih bio obukao, nismo izgubili deset utakmica zaredom i spasili smo se od ispadanja. Od tada - kud ja, tu i moja siva trenirka. I tako će biti sve dok ne prestanem igrati nogomet'', izjavio je jednom Kiraly.

Gabor Kiraly karijeru je započeo 1993. u Haladasu, malom klubu iz rodnog Szombathelya. Ondje je branio četiri godine, a potom je prešao u berlinsku Herthu. U Berlinu je ostao sedam godina i zabilježio 252 nastupa. Primio je 329 golova, no čak je 89 puta sačuvao mrežu netaknutom.

Uprava kluba mu je 2004. poručila da može ostati, ali pod uvjetom da potpiše novi ugovor prema kojem će zarađivati znatno manje. Odbio je i otišao u Crystal Palace. Ondje se nije najbolje snašao i često je odlazio na posudbe (West Ham, Aston Villa), a nakon tri godine potpisao je za Burnley.

U 40. se vratio u rodni grad i odveo Mađare na Euro

Ondje je branio dobro, no kad se ukazala prilika za posudbu u Bayer Leverkusen, nije ni trenutka razmišljao. Nakon isteka ugovora potpisao je za 1860 München, u kojem je ostao pet godina, a nakon toga vratio se na Otok, točnije u Fulham. Budući da je većinu vremena proveo na klupi (branio je samo u pet utakmica i bio proglašen najgorim vratarom u povijesti kluba), vratio se kući u Szombathely Haladas. Vratio se završiti karijeru i odvesti Mađarsku na Euro.

 

 

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara