IVAN PERIŠIĆ

On nije gubitnik nego dijete koje je spasilo očevu farmu. Sve drugo je bonus

On nije gubitnik nego dijete koje je spasilo očevu farmu. Sve drugo je bonus
Foto: EPA

O IVANU PERIŠIĆU govorilo se oduvijek. Možete ga opisati kao tehnički nadarenog, brzog, snažnog i hladnokrvnog, ali to može biti bilo tko. To ga ne opisuje kako zaslužuje. Iako ne širi aroganciju, koju biste očekivali od igrača takvih sposobnosti, za vrijeme utakmica u kojima sudjeluje svakako ćete osjetiti njegovu privlačnost. Može to biti njegovo tečno kretanje, način na koji barata i udara loptu ili to može biti besprijekorna kombinacija zavoja na gležnju i zapešću ili pak uglađena frizura. Ne pokazuje previše emocija, rijetko se smije, ali postoji radost zbog njegove nevjerojatno kontrolirane i sabrane igre, za web stranicu thesefootballtimes.co piše Billy Munday.

Otac Ante poslao ga je u Francusku s ostatkom obitelji

Izdanak nogometne akademije splitskog Hajduka, Perišić je u Brugge došao preko Sochauxa i Roeselarea kad mu je bilo 20 godina. Perišićev otac Ante rekao je sinu da se preseli u Francusku tri godine ranije kako bi zaradio nešto novca za njihovu farmu kokoši u Hrvatskoj, koja je bila u financijskim problemima. Poslao je Ivana, svoju ženu i sestru u Sochaux, a on je ostao kod kuće i radio na farmi.

"Odlazak u Sochaux bio je najbolje za obitelj. Želio sam da se maknu od mene i moje patnje", rekao je Ante Perišić za Slobodnu Dalmaciju 2014. godine. Do 2009. Perišić je potpisao za Club Brugge i vrlo brzo postao jedan od najzanimljivijih igrača u ligi. Tijekom svoje druge sezone u 13-erostrukom belgijskom prvaku postigao je 22 gola u 37 ligaških utakmica te svakog tjedna pružao izvanredne partije. Unatoč tome što je Brugge završio na četvrtom mjestu, Perišić je bio proglašen igračem godine u Belgiji 2011., te postao najbolji strijelac u sezoni 2010./2011.

Usporedba s Ballackom

Prvi seniorski nastup za Hrvatsku dogodio se u ožujku protiv Gruzije. Bio je to početak nečeg vrlo posebnog za zemlju koju naziva domovinom. Sportski direktor Borussije Dortmund Michael Zorc usporedio je lukavog veznjaka s Michaelom Ballackom, kad ga je u ljeto 2011. doveo u Njemačku. Ubrzo nakon što je Perišić potpisao ugovor s momčadi Jürgena Kloppa objavio je svoj dolazak golom za izjednačenje u 88. minuti protiv Arsenala. Bilo je to ispred Südtribüne na Westfalenstadionu i to u Ligi prvaka. Svoj prvi gol u Bundesligi postigao je protiv Mainza Thomasa Tuchela već tjedan dana kasnije. Borussia je pobijedila 2:1.

Bila je to tek treća pobjeda Borussije u prvih sedam ligaških utakmica. Do kraja sezone dortmundski klub nije imao nijedan poraz, pa je prestigao Bayern i osvojio drugi uzastopni naslov u Bundesligi. Tijekom utakmice protiv Borussije Mönchengladbach, presudne za naslov prvaka, Perišić je zabio glavom pokraj Marc-Andréa ter Stegena i tako donio olakšanje i približio BVB trofeju. Borussia je te sezone osvojila i Kup, pobijedivši Bayern na Olympiastadionu.

Unatoč nastupima u Poljskoj i Ukrajini, na njegovom prvom velikom reprezentativnom natjecanju, ljeto nije bilo milostivo prema Perišiću. Marco Reus bio je impresivan u njemačkom dresu na Euru i Borussia je iskoristila priliku da ga vrati u klub za koji je navijao i igrao kao junior. Perišićevo mjesto na lijevoj strani odjednom je bilo ugroženo i uskoro je utakmice pratio s klupe.

"Kad sjedim na klupi, umirem", rekao je Perišić. Kloppov marš prema trofejima nije bio svakome po volji. Njemački je trener odgovorio Perišiću: "Javnom kukanju mjesto je u vrtiću, a ne u svijetu odraslih. Ako ne igra, profesionalac bi trebao zatvoriti usta, naporno raditi i natjerati trenera da ga odabere, a ne žaliti se novinarima."

I to je bilo to. Perišić je u siječnju napustio klub, jer mu je Wolfsburg ponudio priliku da ponovno oživi karijeru. Tamo se povezao sa sunarodnjakom Ivicom Olićem, čija je karijera bila na zalasku, pa su njih dvojica sklopili produktivno partnerstvo pod trenerom Dieterom Heckingom. Olić je već slavio kad je njegova lopta pronašla Perišića tijekom osjetljive utakmice s Kloppovom Borussijom u svibnju. Perišić je iz blizine postigao gol u utakmici s kasnijim finalistom Lige prvaka koja je završila rezultatom 3:3. Dolazak Kevina de Bruynea iz Chelseaja tog ljeta pokrenuo je Wolfsburg u pozitivnom smjeru i uskoro se ponovno borio za mjesto u Ligi prvaka.

Drugi najbolji igrač grupne faze u Brazilu

Okretni Perišić dokazivao se kao vražji igrač za braniče na desnoj strani. Znao si da će krenuti prema unutra, a onda opet skrenuti prema van, kako bi se namjestio na omiljenu lijevu nogu i pucao prema golu. Ali onda počneš sumnjati u sebe. "Igra li on doista samo lijevom nogom?" pitaš se nakon što je skrenuo unutra i pucao desnom nogom. Deset golova i peto mjesto s Wolfsburgom donijelo je Perišiću mjesto u zrakoplovu za Svjetsko prvenstvo u Brazilu.

FIFA ga je proglasila drugim najboljim igračem grupne faze nakon što je razbio Kamerun u drugoj utakmici, ali poraz od Meksika, kao i poraz od Brazila na otvaranju, značio je da Hrvatska ne ide dalje. "Ne mogu previše kritizirati igrače, napravili smo što smo mogli", rekao je izbornik Niko Kovač. Perišić i Hrvatska morat će pričekati još četiri godine da postignu iznenađenje na Svjetskom prvenstvu.

Wolfsburg je nastavio napredovati, s napadom u kojem su bili Perišić, De Bruyne, Bas Dost i Daniel Caligiuri postao je jedna od potentnijih momčadi u njemačkom nogometu. Pobjeda nad Bayernom 4:1 u siječnju signalizirala je njihove namjere da osvoje titulu, ali Perišić nije mogao pridonijeti s onoliko dosljednosti koliko je htio ili očekivao, zbog problema s ozljedama.

Broj 44 odabrao zbog Zanettija

Igrao je u porazu 0:1 protiv Borussije Mönchengladbach krajem travnja, u kojem je pobjednički pogodak Maxa Krusea praktički uništio Wolfsburgove izglede da nakon šest godina ponovno postane prvak. No trebalo je još igrati u finalu DFB Pokala i to protiv Borussije Dortmund, koju će odmah nakon toga napustiti Jürgen Klopp.

Pierre-Emerick Aubameyang doveo je BVB u vodstvo u njemačkom glavnom gradu, da bi potom preokrenuli Luiz Gustavo i De Bruyne. Perišić je dodao Dostu za gol potkraj prvog poluvremena. Nakon drugog dijela bez golova, Wolfsburg je osvojio Kup. Ne samo da je to bila posljednja Kloppova utakmica u Njemačkoj, bila je posljednja i Perišiću. Našao se tog ljeta na meti Intera, koji je tražio pojačanja kako bi sljedeće sezone bio plasiran bolje od osmog mjesta. Miranda, Alex Telles, Geoffrey Kondogbia i Stefan Jovetić također su pristigli u Milano u tom prijelaznom roku. Perišić je uzeo dres s brojem 44, jer je njegov omiljeni broj 4 umirovljen s Javierom Zanettijem.

Kasniji transfer značio je da Perišić neće moći debitirati za Inter sve do rujna i pobjede 1:0 u derbiju protiv Milana. Momčad Roberta Mancinija bila u siječnju na čelu Serie A, ali na kraju je završila na razočaravajućem četvrtom mjestu. Ipak, bio je to napredak u odnosu na prethodnu sezonu. Talijanski kup bio je realna prilika za osvajanje trofeja, sve dok ždrijeb u polufinalu za suparnika nije donio Juventus. Poraz 0:3 u prvoj utakmici u Torinu, činilo se, značio je da će Juventus zaigrati u finalu na Olimpicu.

Okrutni završetak puta u Francuskoj

U uzvratnoj utakmici Marcelo Brozović postigao je prvi gol za Inter nakon 17 minuta. Potom se Perišić, odmah početkom drugog poluvremena, oslobodio Juana Cuadrada i iskoristio dodavanje Edera kako bi povećao vodstvo svoje momčadi. U posljednjih 10 minuta Perišić je dobio loptu na lijevoj strani, a na njega je krenuo Daniele Rugani. Perišić je uspio proći kraj njega i ući u kazneni prostor, da bi ga Rugani srušio. Brozović je zabio iz kaznenog udarca i odveo utakmicu u produžetke. Na kraju je Leonardo Bonucci tijekom izvođenja jedanaesterca iskoristio promašaj Rodriga Palacija i pogodio za Juventusov proboj u finale. Perišić je na Euro 2016. otišao bez trofeja, ali je njegova reputacija osnažena.

U hrvatskim redovima osjećao se zamah kad su Luka Modrić, Ivan Rakitić i Mario Mandžukić zašli u najbolje godine. Međutim, njihov je progres u Francuskoj zaustavljen okrutnim udarcem glavom Ricarda Quaresme u posljednjim trenucima produžetka u Lensu. Momčad Ante Čačića doista je trebala pobijediti Portugal u osmini finala. Hrvatska je već pobijedila Španjolsku u skupini. Perišić je s novom, domoljubnom frizurom, postigao pobjedonosni pogodak, projurivši pored Juanfrana u prostor. Nikola Kalinić mu je dodao loptu, a prije nego je uspio doći do kaznenog prostora, Perišić je zatresao mrežu Davida de Gee.

Uslijedila je luda sezona s Interom, s tri trenera i sedmim mjestom u prvenstvu, tijekom koje je Perišić zabio pobjednički gol protiv Juventusa, a već u sljedećoj utakmici bio isključen. Potom je u sudačkoj nadoknadi bio strijelac za izjednačenje protiv Milana. Zasićen nogometom, tijekom ljetne stanke okrenuo se drugom sportu. Dobio je prigodu predstavljati Hrvatsku na FIVB Beach Volleyball Touru u Poreču, igrajući u paru s Nikšom Dell'Orcom. Perišićev angažman zaokupio je pažnju lokalne publike, koje je bilo više nego na prethodnim izdanjima, ali na terenu nogometaš nije baš bio uspješan.

On i Dell'Orco izgubili su sve tri utakmice u skupini, te sve setove u dvobojima protiv parova iz SAD-a i Brazila. Perišić je zaradu donirao Hrvatskom odbojkaškom savezu kako bi pomogao razvoju tog sporta. 

Hrvatski grb na prsima imao je ponovno godinu dana kasnije u Rusiji. Izbornik Zlatko Dalić preuzeo je poziciju u listopadu prethodne godine, te Perišića i njegove suigrače preko Grčke u doigravanju doveo do nastupa na turniru u Rusiji.

Ruska bajka

Početna pobjeda protiv Nigerije bila je praktički zaboravljena nakon što je Hrvatska u crno-plavim dresovima slomila Messijevu Argentinu u Nižnjem Novgorodu. Dalić se sljedeća četiri tjedna držao svoga sustava 4-2-3-1: Mandžukić u sredini, lijevo Perišić, desno Ante Rebić, Modrić s brojem 10 ili uz Rakitića u sredini, a Brozović i Kramarić mijenjali su se ovisno o suparniku.

Protiv Islanda se polovina momčadi odmarala, a Perišić je osigurao maksimalni učinak u skupini svojim golom, koji je ujedno značio da Island ide kući. Hrvatska će u osmini finala, ponovno u Nižnjem Novgorodu, igrati protiv Danske. Prije nego što će imati priliku izboriti prvu pobjedu u nokaut-fazi u 20 godina, Hrvati su gledali kako Rusija izbacuje Španjolsku nakon jedanaesteraca i kako im se ždrijeb otvara.

Tu je bio domaćin, mlada Engleska Garetha Southgatea, te neobična Kolumbija. Hrvatska se obračunala s Danskom i Rusijom izvođenjem jedanaesteraca nakon ne baš uvjerljive igre u 120 minuta. Engleska je također prošla na jedanaesterce i potom u četvrtfinalu izbacila Švedsku. Perišićev doprinos pobjedi Hrvatske u polufinalu uvelike bio prošao nezapaženo, možda zato što on nije Modrić ili Rakitić.

Junak, tragičar, ali ne i gubitnik

Nakon slobodnog udarca Kierana Trippiera, Hrvatska se borila da ostane u igri i uspjela je izjednačiti zahvaljujući Perišićevoj peti u drugom poluvremenu na Lužnjikiju. Kako je napetost rasla, tako je Perišić preuzimao kontrolu. Njegovo je dodavanje za Mandžukića u produžetku zaslužilo biti pretvoreno u gol, ali je Jordan Pickford mislio drukčije.

Kako su se približavali jedanaesterci, Perišić je pucao glavom, a Kyle Walker odbio u kazneni prostor Engleske. Očekivalo se da će John Stones otkloniti opasnost, ali nije i lopta je stigla do Mandžukića koji je pogodio pored Pickforda i odveo Hrvatsku prvi put u finale Svjetskog prvenstva.

Svi znate što se dogodilo u finalu. Slavlje Antoinea Griezmanna, Paula Pogbe i Kyliana Mbappea trajna su slika tog popodneva u Moskvi. Ali Perišić je postigao izjednačujući pogodak za Hrvatsku. Zabio je pored N’Goloa Kantéa i  Huga Llorisa. Bio je to prvi gol za Hrvatsku u finalu SP-a. Isto tako, Perišić je igrao rukom, prema mišljenju Nestora Pitane, i tako omogućio Griezmannu da s bijele točke ponovno dovede Francusku u vodstvo.

Kažu kako publika ne pamti gubitnike, ali treba prepoznati i priznati njihove zasluge. Međutim, Ivan Perišić nije gubitnik. On je samo dijete poslano u Sochaux kako bi spasilo očevu farmu peradi. Sve drugo je bio bonus.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara