Slaven Bilić imao je rezervni plan i implementirao ga u zadnjoj trećini utakmice 18. lipnja 2012., dok je njegov nasljednik protiv Češke pokazao da nema drugu opciju, ali ne za novi raspored ili igrače u momčadi, nego da mu se igra potpuno sruši kada s terena izađe jedan igrač, Luke Modrić, kojeg za razliku od meča sa Španjolcima u Poljskoj, ovaj put neće biti zbog ozljede.

 

I pored brojnih sličnosti između utakmica istih suparnika u Gdanjsku i Bordeauxu, sada su tu i bitne razlike; Prije četiri godine Španjolska je utakmicu s Hrvatskom dočekala sa četiri boda, kao i suparnik toga dana, dok je za to vrijeme Italija, koja je remizirala s oba rivala iz Gdanjska, imala dakle samo dva boda na kontu, ali i susret protiv Irske, koja je bila ono što je Turska ovaj put - momčad koju svi ostali u skupini pobjeđuju.

 

 

Španjolska je dakle na prošlom Euru morala pobijediti Hrvatsku s obzirom da je zadnju utakmicu čekala nesigurna u prolazak skupine, jer da je izgubila od Hrvatske, a Italija očekivano pobijedila Irsku, Furija ne bi mogla braniti naslov jer ne bi prošla skupinu.

 

Danas pak, Španjolska čeka Hrvatsku u zadnjem kolu sa šest bodova i već osiguranim prolaskom u osminu finala. Hrvatskoj također utakmica u Bordeauxu nije toliko sudbinska kao ona u Gdanjsku, jer na ovom Euru čak je osam reprezentacija više nego na prošlom, a skupinu prolaze čak četiri od šest trećeplasiranih reprezentacija, a Hrvatska je osigurala najmanje treće mjesto (ako i izgubi od Španjolske) i gotovo sigurno prolazi grupu, možda već i danas, prije zadnje utakmice, ako joj se poklope večerašnji rezultati u skupini B.

 

 

Prije četiri godine nije bilo poklapanja, niti je Del Bosque protiv Hrvatske izveo B momčad, kao što će to napraviti sutra kako bi odmorio glavne zvijezde za nokaut rundu.

 

Hrvatska je tada nakon žestoke borbe izgubila (0:1) od Španjolske, također aktualnog prvaka Europe i završila nastup na Prvenstvu, ali nije razočarala. Štoviše, kao i protiv Italije, renomiranog protivnika imala je na konopcima posljednjih dvadesetak minuta.

 

Bilić je tada pokazao da su on i igrači uvježbali ono što smo vidjeli da Čačić i njegovi izabranici sada nisu - prestrojavanje u hodu, odnosno radikalnu promjenu taktike i načina igre, zbog okolnosti koje momčadi ne idu u prilog. Konkretno, vodstva Italije protiv Irske. I sada će Hrvatska jednim okom gledati kako se kreće rezultat na susretu Češke i Turske, ali u srazu s rivalom za prolazak s te utakmice, ima čak tri boda više i kako smo istaknuli, treće mjesto sada praktično znači prolazak, a ne ispadanje.

 

Hrvatske je prije četiri godine točno tempirala bunker i ofenzivu, ali nije imala "autoritet" kod sudaca. Kao što je i protiv Italije pritisak samo djelomično urodio plodom, odnosno samo jednim golom, iako je ugledni protivnik prepadnut neočekivanim napadom bio zreo i za nokaut, Hrvatska je slično i protiv Španjolske, uzbudljivu završnicu i dominaciju propustila okruniti golom aktualnim svjetskim i europskim prvacima, golom koji bi ih odveo na utakmicu protiv Francuske u četvrtfinalu.

 

 

Međutim, dok su hrvatski igrači većinom dobro odigrali ulogu "terorista-spavača", koji se trebaju aktivirati u trenutku kada dođe zapovijed za napad, dakle u zadnjoj trećini susreta, a do tada zatvarati Španjolce, ni za Uefu ne igraju statisti. Wolfgang Stark je sjajno odradio povjereni mu posao.

 

Start Ramosa na Mandžukiću možda nije bio za penal, ali je za slobodni udarac, kao što je činjenica je da je tri minute prije kraja Busquets s obje ruke srušio Ćorluku u svom petercu, kao i što je činjenica da je Jesus Navas u akciji za gol bio u ofsajdu. Istina je da je Fabregas prvo odigrao za Iniestu, ali kakav je to "pasivni ofsajd", ako se u njemu nalazi igrač koji će sekundu poslije poentirati?

 

 

Bilić je s napadom za gol čekao do 65. minute, odnosno igrao je tako da nakon sata igre bude "nula" i onda krene po "sve", jer je "ništa" već imao zbog vodstva Italije protiv Irske. 

 

U 65. minuti Vidu i Pranjića, koji su čuvali rezultat, mijenjaju uobičajeni starteri Perišić i Jelavić i na hrvatski totalni napad, Del Bosque odgovara dotadašnjom Bilićevom taktikom - puni sredinu, a na španjolske kornere šalje četiri igrača!

 

 

Sedam minuta prije toga desio se ključni trenutak za eliminaciju Hrvatske: Velika, najveća prilika za Hrvatsku, odnosno Rakitića. Modrić (koji se nakon rezerviranog prvog poluvremena razbudio u nastavku), uzima loptu koju je na centru zaboravio Sergio Ramos, sjajno vrti Albu na desnoj strani i centrira pred gol. Rakitić se na petercu lijepo baca, ali gađa Casillasa! I odbijena lopta dolazi do Rakitića, koji sa zemlje pokušava opet, ali španjolska obrana čisti. Da je to ušlo, nema tog Cesca ili Wolfganga koji bi Hrvatskoj uzeo četvrtfinale.

 

Španjolci se potpuno povlače zadnjih 20 minuta, a umjesto Silve ušao je Fabregas. Perišić je deset minuta prije kraja imao još jednu priliku za gol - Mandžukić je prošao po lijevoj strani i zavrnuo na desnu, gdje Perišić dobro puca iz prve, ali Casillas vadi iz kuta.

 

Međutim, tri minute prije kraja nije dosuđen penal za Hrvatsku, a Fabregas je sjajnom dubinskom loptom poslužio Iniestu na lijevoj strani, koji prsima štopa loptu i odigrava u sredinu za potpuno samog Jesusa Navasa, koji ušetava s loptom u gol.

 

 

U prvom poluvremenu, Španjolska je imala jalovu dominaciju bez ploda u vidu lopte u Pletikosinoj mreži. Gledali smo previše španjolskog "pimplanja" oko zatvorenog protivnika, koji im je gustom formacijom uzeo prostor i zahvaljujući tome sve do samog kraja u nebesko-plavim dresovima nismo gledali "Barcelonu", nego "Arsenal". U "potezu previše" i traljavim udarcima prednjačio je David Silva, ali on je svojim kretanjem ipak bio i glavna opasnost.

 

Hrvatska se u tom dijelu naravno ograničila na čuvanje "nule" i jedina ambicija prema naprijed bili su pokušaji kontre i par dugih proigravanja za Mandžukića. Sa Španjolskom se dakako "ne smije nadigravati", ali vodstvo Italije protiv Irske, moralo je natjerati Bilića da pokaže ambiciju i u napadu. Tome je svakako morao pridonijeti Modrić, koji je bio prilično suzdržan u prvom dijelu. Za razliku od Schildenfelda, koji je nakon katastrofalne partije protiv Iraca, bio sjajan.

 

 

Kao i što je bilo očekivano, Bilić je promijenio postavu u odnosu na onu koju je suprotstavio Ircima i Talijanima. Irce napao u sastavu 4-4-2, u kojem su na bekovima bili Srna i Strinić, krila Rakitić i Perišić, a napadači Mandžukić i Jelavić. Protiv Talijana se odlučio za neznatno zatvoreniju varijantu, u kojoj je Mandžukić u špici bio malo iza Jelavića.

 

Međutim, protiv "tika-take" trebalo je napučiti sredinu i Španjolcima, koji imaju najbolji vezni red na svijetu, oduzeti ili barem smanjiti prostor za manevar. Zbog toga je hrvatski izbornik iz momčadi izvukao ofenzivnog veznjaka i napadača, a uveo braniča i Pranjića, koji je ipak bio iskoristiv na obje lijeve bočne pozicije, što je i pokazao na terenu, gdje je odlično odigrao ulogu.

 

Sastavi Španjolske i Hrvatske na utakmici Eura 2012. u Gdanjsku:

 

HRVATSKA

 

Pletikosa; Vida, Ćorluka, Schildenfeld, Strinić - Vukojević, Rakitić - Srna, Modrić, Pranjić - Mandžukić.

 

ŠPANJOLSKA

 

Casillas; Arbeloa, Pique, Ramos, Alba - Xavi, Busquets, Alonso - Silva, Iniesta, Torres.