Foto: rezultati.com, Marko Lukunić/PIXSELL

PROMAŠENO je diskutirati o sportskoj politici kluba čija je svrha bogaćenje odabrane klike, a Mario Cvitanović samo je nastavak Dinamove pogubne strategije koja mu ruši vrijednost iz svake moguće perspektive.

Trener nije problem

U posljednjih desetak godina, teško ćemo naći Dinamovog trenera koji je ostavio lošiji dojam i rezultate. Cvitanović je u Europi ispao od višestruko jeftinijeg i slabog Skenderbeua. Vodio je Dinamo do najveće sramote u povijesti kluba u europskim natjecanja. Prije toga se mučio u dvobojima s norveškim Odd-om. Cvitanovićev Dinamo na početku je izgledao užasno i to se nije promijenilo u nastavku sezone. 

Dinamo je nadigran u dva od tri derbija protiv Hajduka, razbijen protiv Rijeke, a Cvitanović je postao i prvi Dinamov trener koji je uspio izgubiti od Lokomotive. Dinamo je nakon 25 kola primio 24 gola, što je već sada jednako cijeloj protekloj sezoni, onoj u kojoj je prvi put nakon 11 godina ispustio naslov. Dinamo je već u ovoj fazi prvenstva osam puta prosuo bodove (5 remija i tri poraza), dok mu se to lani, u najgoroj sezoni poslije Lige za bedaka, dogodilo tek jednom u čak 11 utakmica više.

Rezultat u nogometu može zavarati, ali igra nikada ne laže. Dinamo se muči, ima neuigrane linije, nekompaktno se brani i nema opcija u napadu. Igra mu se svodi na kvalitativnu prednost na onim pozicijama gdje to i dalje postoji. Jednom kada izostane taj faktor, Dinamo ne može organizirano prići suparničkom golu. Ni jedan igrač osim Olma ne izgleda bolje nego lani, i prvi put u povijesti Dinamo nema očitog kandidata koji mora biti u avionu za Rusiju. Taj segment je uglavnom u domeni uprave, ali Cvitanovićev izostanak ideje, smisla i dosljednosti u vođenju momčadi bio je faktor koji je potvrdio koliko je ova ekipa tanka. Solidan trener može spojiti dijelove u logičnu cjelinu, a odličan tu cjelinu čini boljim od pukog zbroja njegovih sastavnica.

Dinamo u nastavku sezone

Kod lošeg trenera cjelina čini igrače lošijima nego jesu. Možda me Cvitanović opovrgne već u idućem poslu, ali kada se prethodna logika uzme u obzir, on je najslabiji trener Dinama otkad su postali apsolutni gospodari HNL-a. 

Ipak, trener je najmanji Dinamov problem.

O tome pišemo godinama i već smo jednom pisali ove sezone nakon smjene na klupi. 

38 veličanstvenih

Od osamostaljenja Hrvatske i pionira Zdenka Kobeščaka Dinamo je promijenio trenera 38 puta. Slikovitije rečeno, već skoro tri desetljeća Dinamov trener u prosjeku vodi momčad nešto duže od polusezone. I premda je primarni kriterij u posljednjem desetljeću bila apsolutna poslušnost i gazdi kluba, toliko uzak pogled nastran je čak i za Dinamo. Premda klub živi i preživljava od prodaje igrača, uporno na trenersku poziciju gura početnike.

Početnike potjera obično u periodu kada treba definirati momčad koja treba izboriti pobjede u onih nekoliko europskih pretkola u koje mu najčešće stane cijela sezona.

Dinamov proces smislene politike tako je propao već i za iduću sezonu. Novi trener morat će gasiti požar i s bilo kakvom igrom uzeti naslov, što će mu oduzeti vrijeme za pripremu ekipe čak i ako ima kvalitetan plan koji može realizirati. To znači da novog trenera dogodine u ovo vrijeme vjerojatno čeka ista sudbina. 

Čak i u pomaknutim marginama maksimirske stvarnosti, nejasno je ustrajanje u štetnoj navici protjerivanja trenera, koja šteti i onima koji o tome odlučuju.

Pritom je sasvim irelevantno tko će biti idući Dinamov trener. Ovakav Dinamo ne zanima nikog, a trenerova misija je ionako priskrbiti sreću onima koji od Dinama imaju direktne koristi.