MARIO Pašalić igra nogomet života, a u utakmici protiv Valencije sinoć u Ligi prvaka (4:1) pokazao je kako mu još jedna uloga jako leži, a to u budućnosti može biti bitno i za hrvatsku reprezentaciju.

Iako je po vokaciji centralni veznjak, Pašalić je sinoć igrao na poziciji isturenog veznog igrača, dok su Gomez i Iličić igrali kao dva visoko postavljena napadača. Međutim, dva napadača su se konstantno povlačili po loptu i odvlačili zadnju liniji, što je Pašaliću otvorilo prostor u dubini u kojoj je utrčavao. To mu je omogućilo da odigra jednu od najupečatljivijih utakmica po učinku na velikoj sceni.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Na ovaj način se odlično koriste dvije vjerojatno najveće Pašalićeve vrline - osjećaj za ulazak u prostor iz drugog plana i završnica. Njegove kretnje bez lopte su sjajne jer dobro osjeća pravi trenutak za odvlačenje pozornosti suparničkim veznim igračima i napadanje prostor iza suparničke obrane prije nego ga stoperi stignu preuzeti. Posebno je dobru suradnju ostvario i sa svojim suigračima na bokovima, kada se u nekoliko navrata izvukao sasvim na liniju, a onda naglim utrčavanjem u sredinu odvukao braniča i otvorio im koridor. Protiv Valencije je promašio stopostotnu šansu, ali činjenica da se protiv gotovo postavljene obrane našao u 1 na 1 situaciji s golmanom dovoljno svjedoči koliko mu odgovara ovakva uloga. 

Ofenzivnija uloga omogućava mu i efikasnije korištenje svojih vrlina u obrani. On je bolji igrač u presingu nego u postavljenoj obrani te je njegovim guranjem naprijed Atalanta dobila igrača sposobnog osvojiti duel i "ničiju" loptu duboko na suparničkoj polovici, što teško mogu očekivati od Gomeza i Iličića. Čak i kada nema prostora da uđe u završnicu, Pašalić nije beskoristan svojoj momčadi - uvijek može poslužiti ekipi kao dodatni vezni igrač koji se može spustiti niže i pomoći organizirati napad. 

Konkurencija u veznom redu Hrvatske je trenutačno prevelika, ali može li se u budućnosti Pašalić koristiti na sličan način i u dresu reprezentacije? Uz određene adaptacije i malo drugačiju geometriju, može.

Prvi napadač reprezentacije je Bruno Petković, igrač koji se stalno povlači između linija kako bi primio loptu, zbog čega ga suparnički stoper mora pratiti i ostaviti rupu u zadnjoj liniji. Pašalić ima i igračku inteligenciju da prepozna takve situacije, utrči u taj prostor i dodatno rastegne protivničku zadnju liniju. 

Posebno oduševljava činjenica da je Pašalić ove sezone igrao u nekoliko različitih sustava, na nekoliko različitih pozicija i uloga i na svakoj se snašao barem solidno, a u većini odlično. To pokazuje da i u svojoj šestoj inozemnoj sezoni, u kojima je promijenio jednako toliko klubova, i dalje napreduje.