U GODINI bez svjetskih i europskih prvenstava u nogometu i godini bez Olimpijskih igara, sportski događaj godine bio je Eurobasket, a njega je obilježio jedan čovjek - Pau Gasol.

 

Ovogodišnje košarkaško prvenstvo Europe bilo je po svemu drugačije od svih dosadašnjih, kako formatom natjecanja, brojem zemalja sudionica i brojem zemalja domaćina, tako i nikad jačim rosterima. Nikad se u povijesti, barem od vremena kad su Europljani postali normala, a ne egzotika na NBA parketima, nije dogodilo da nije bilo niti jednog neopravdanog otkaza. Naravno, nisu ni na ovom posljednjem Eurobasketu zaigrali baš svi koji su možda trebali, no otkazivali su uglavnom oni koji nisu bili u stanju zaigrati, što do sada i nije bio slučaj. 

 

 

Ovogodišnji Eurobasket bio je poseban po mnogo čemu, no ponajviše po tome što smo imali priliku vidjeti nešto što nismo vidjeli još od vremena otkad su košarkaške parkete napustili Dražen Petrović, Arvidas Sabonis i Nikos Galis, ljudi koji su sami osvajali naslove za svoje reprezentacije.

 

 

 

Možda su i u pravu oni koji će tvrditi da su to bila neka druga vremena, kako je danas košarka napredovala i da je užitak gledati taktička nadmudrivanja trenera s pločama u rukama i granitnu obranu koja je europsku košarku pretvorila, gotovo, u rukomet. Ipak, esencija košarke i ono plemenito te prekrasno u kraljici igara nisu natprosječne fizikalije i atleticizam današnjih igrača, već lakoća igranja i zabijanja. Steph Curry i hedonistička košarka kakvu u 2015. igraju Golden State Warriorsi, dokaz su te tvrdnje. 

 

 

Dražen je znao reći da ako zabije ispod 30 da tu utakmicu nije ni igrao. Danas igrač koji u europskoj košarci zabije 15 poena i pritom skupi desetak skokova, a onda sve to ponovi na sljedećoj utakmici, već ima garantiranu visoku poziciju na idućem NBA draftu. Europska se košarka izjednačila, postala je tvrđa i maksimalno kompetitivna, a to je i pokazao ovogodišnji Eurobasket. Otrcana frazetina kako danas svi igraju košarku u rujnu se pokazala itekako ispravnom i do jučer košarkaški anonimne Gruzija, Poljska, Češka ili Finska dokazale su kako zaista mogu zapapriti život svakome. Na koncu, Perasova Hrvatska u to se jako dobro uvjerila.

 

 

Međutim, u svoj toj izjednačenosti nekako smo putem izgubili lepršavost i superzvijezde koji su atraktivnost obećavali, igrače koji su u stanju sami nositi svoju momčad i voditi je do kraja. Dirk Nowitzki imao je, kao nitko, potencijal da bude jedan od takvih. Plavi anđeo ''opskurnu'' je Njemačku vodio do senzacionalnog europskog srebra u Beogradu 2005. i svjetske bronce u Indianapolisu 2002. no do najsjajnije medalje ipak nije mogao. Dirk je dao koliko je mogao, i više od toga, ali samo se zlato pamti i jedino ono ti daje ulaznicu za panteon besmrtnika.

 

Zlata su u posljednjih dvadesetak i više godina osvajale momčadi, ne pojedinci. Ekipe koje su imale savršeno posložene sve kotačiće, svlačionicu nabijenu sjajnom atmosferom i vođe na parketu i na klupi, koji su znali dirigirati svojim orkestrima, osvajali su naslove. Čak i Francuska u Sloveniji 2013.  nikad ne bi došla do zlata da Parker pored sebe nije imao Diawa, Batuma i De Coloa, koji su znali povući kad bi motor Spursa morao uzeti predah. Dakle, pravi kolektiv bio je ključ uspjeha. Sve do ovog Eurobasketa.

 

Uvijek su Španjolci imali dobre košarkaše. Od Waynea Brabendera do San Epifanija. Godinama je Španjolska bila pri vrhu, no nikada nije bila na njemu. Sve dok nije stasao Pau Gasol. Onda je krenula dominacija, nesvakidašnja dominacija u europskoj košarki, koja je posljednji put bila viđena onda kad su u istom dresu igrali Dražen, Toni, Dino, Vlade i Žarko.

 

Gasol sa svojih 35 godina vjerojatno ne bi ni igrao na ovom Eurobasketu da Furija lani nije kiksala protiv oslabljene Francuske na Mundijalu igranom u Španjolskoj. Gasol je želio pravi oproštaj, s medaljom, isključivo zlatnom. 

 

 

Španjolska je bila jedan od favorita, Španjolska je uvijek favorit kad igra Pau, no izostanak Marca Gasola i Juana Carlosa Navara bili su veliki hendikep. Zbog toga Španjolce nitko nije gurao u najveće pretendente za zlato. Svi su vjerovali da mogu daleko, no zlato je, smatrali su mnogi, bilo rezervirano za Francuze. Galski pijetlovi lišeni pomoći Tonyja Parkera su u Španjolskoj 2014. šokirali najjaču Španjolsku ikad i to na njihovom terenu, i za očekivati je bilo da će se Francuzi na domaćem terenu prošetati do zlata, a da će se za ostatak kompleta medalja ''potući'' Grci, Srbi, Litavci, Hrvati i Španjolci. Sva ta silna podcjenjivanja bila su samo motiv više za velikog Paua koji je u tišini slagao materijal za jednu sjajnu, pa gotovo i filmsku priču.

 

 

Španjolska je očajno krenula u turnir. Već u prvom kolo mina se zvala Srbija, a košarkaši Saleta Đorđevića s uvjerljivih su deset razlike pobijedili neuvjerljivu Furiju. U drugom kolu Španjolci su s lakoćom pomeli Tursku (104:77), a onda je uslijedio novi šok. Nikad jača Italija pobijedila je 105:98 i Španjolsku je gurnula u situaciju da u zadnjem kolu nastavak turnira traži protiv Nowitzkog na njegovom terenu. Najbolji Nijemac, sjajni play Atlante Daniel Schroeder imao je sve u rukama, meč loptu, ali… Na 3,8 sekundi prije kraja hrvatski sudac Sreten Radović sudio je faul na njemu za tri slobodna bacanja, a razigravač Atlanta Hawksa realizirao je prva dva i promašio treće koje bi Nijemcima donosilo produžetak. Pau Gasol je s 25 poena odveo Španjolsku u osminu finala, a jedan od najvećih svih vremena Dirk Nowitzki ovim porazom u suzama završio reprezentativnu karijeru.

U osmini finala Poljaci su se odlično držali sve do zadnje četvrtine, koju su Španjolci dobili s 25:11 na krilima sjajnog Paua Gasola koji je postigao 30 koševa (trice je gađao 6/7!!!), 7 skokova i 4 asista i osigurao četvrtfinale protiv jednog od najvećih favorita Grčke.

 

Kakav je to tek bio triler. Bila je to fantastična utakmica s puno preokreta, sjajnih trenutaka , pregršt fantastičnih individualnih rješenja i dramom na kraju. Španjolci su imali 69:63 na ulasku u posljednju minutu utakmice. Calathes je pogodio, a Gasol promašio jedan od dva slobodna bacanja za 70:65, bilo je samo 24 sekunde do kraja, a proteklo je još 9 sekundi dok Calathes nije ubacio tricu za -2. Rodriguez je 13 sekundi do kraja pogodio dva bacanja za 72:68. Grčki izbornik pozvao je time-out, deset sekundi do kraja Spanoulis je promašio šut za tricu, ali ukazao se Sloukas i pogodio za zaostatak Grčke 71:72, četiri sekunde do kraja. Dramu je produljio time-out Španjolske, dvije sekunde do kraja Pau Gasol je pogodio jedno od dva bacanja za bijeg na +2, a Antetokounmpo je sa zvukom sirene gađao tricu, ali čudo se nije dogodilo.

 

 

A onda finale prije finala kojeg je obilježio jedan čovjek i tu se vraćamo na one paralele s Draženom, Arvydasom i Nikosom. Svaka čast ovoj trojici velikana, no nepostojanje prave konkurencije i nivo košarke kakav se onda igrao bili su neusporedivo slabiji. Zagreb je bio domaćin Eurobasketa i 1989., no tada je završni turnir igralo samo osam selekcija. Danas ih je tri puta više. Do polufinala su se nekad najjače momčadi uglavnom zagrijavale, danas za svaku pobjedu i najbolji moraju krvariti. Pau Gasol je krvario cijeli turnir i vukao je ranjenu Španjolsku iz utakmice u utakmicu. Do toga polufinala brojke su mu bile impresivne, ali ono što je napravio u tom sad već epskom polufinalu nešto je što se rijetko viđa na sportskim borilištima. 

 

 

Cijelu utakmicu Francuzi su bili u vodstvu unatoč lošem šutu Tonya Parkera koji je šutirao iz igre 4/17. Španjolci su se vratili četiri minute prije kraja četvrte četvrtine bacanjima Sergia Rodrigueza kad su došli na samo tri razlike, a tada stvar u svoje ruke uzima Pau Gasol.

 

Sa šest poena zaredom dovodi Španjolce u vodstvo, a Rodriguez je brzim prodorom položio za tri razlike 16 sekundi prije kraja. Ipak, u sljedećem napadu Batum pogađa tricu poslije izlaska iz bloka i utakmica odlazi u produžetak. 

 

U produžetku opet Gasol igrom leđima nosi svoju momčad i Španjolci ponovno imaju tri razlike poslije zakucavanja Gasola 15 sekundi do kraja. Batum je u sljedećem napadu fauliran u trenutku šuta, ali promašuje sva tri slobodna bacanja za izjednačenje. Španjolska uzima skok, dodavanjima pronalaze samog Gasola na zakucavanju koji zabija svoj 40. poen za rješenje utakmice.

 

Gotovo 30 tisuća Francuza naoružanih svojim trobojkama i Marseljezom na usnama u muci je promatralo kraj utakmice, pitajući se kako je moguće da ih je uništio samo jedan čovjek.

 

 

Gasol je odigrao simultanku i sa 40 poena i 11 skokova odveo je Španjolce do finala koje to zapravo nije ni bilo. Litva je bila nedostojan protivnik Gasolu koji je i u finalu potvrdio da je najveći. Od prve minute prednost Španjolske samo je rasla da bi se u jednom trenutku, sredinom treće četvrtine popela i preko 30 koševa razlike. Španjolci su posljednjih deset minuta slavili svoj treći naslov prvaka Starog kontinenta, a Litavci su na kraju uspjeli poraz ublažiti smanjivši prednost na samo 17 razlike.

 

Francuzi se nikako nisu mogli pomiriti s porazom u polufinalu. Za njih je bronca protiv Srbije bila uvreda, posebice što im je već ''osigurano'' zlato ukrao najveći rival, a pri tome i samo jedan jedini košarkaš. Na dodjeli medalja i trofeja MVP-a, koji je više nego zasluženo pripao Gasolu, gledatelji su bili izrazito neugodni. Dok je Pau primao trofej za najboljeg 30 tisuća ljudi nije prestajalo zviždati. Prepotentni Francuzi nisu na tome stali. Ugledni Le Monde čak je Gasola optužio i za doping, vjerojatno ne vjerujući u normalnost onoga što je sjajni Španjolac odigrao protiv njih.

 

Gasol je svu tu mržnju istrpio stojećki, sa smiješkom na licu, baš kao što je nekad i Dražen imao snage ostati imun na pljuvanja i uvrede s tribina i s novinskih papira. Gasol je znao da ga mrze jer ga se boje, a boje ga se jer je najbolji.

 

Pau Gasol trostruki je prvak Europe, prvak je svijeta, a s Lakersima ima i dva prstena prvaka. Čovjek je osvojio sve. Hm, zapravo nije. Gasola muče boje i sjaj dvije medalje iz Pekinga i Londona. Pau je osvojio dva olimpijska srebra, Ameri su bili prejaki, no Pau je tip čovjeka koji ne odustaje od sna o olimpijskom zlatu. Do njega će u Riju teško doći, no sportski je sanjati i nadati se. A Pau Gasol je veliki sportaš.