Dinamo u Ligi prvaka

Petković je bolji od statistike

Petković je bolji od statistike
Foto: Goran Stanzl/Pixsell

AKO STE pratili bilo prijenos ili studijsku emisiju na HRT-u ili svekolike komentare preko društvenih mreža, jedna se mantra ponavljala gotovo papagajski - Bruno Petković protiv Atalante nije izgubio nijedan duel.

S obzirom na to da je takva tvrdnja provjerljiva, verifikacija je prilično jednostavna. I ona kaže - ne samo da Bruno Petković nije dobio sve duele, nije dobio ni većinu. Njegova je efikasnost bila na nekih 40 posto, što je daleko ispod njegova prosjeka. 

Međutim, ono što je statistici uvijek potrebno je interpretacija. A stvari se mogu i trebaju gledati drugačije.

Kako je igrao Bruno Petković?

Na prvu, loše. Gledajući ocjenu SofaScorea, Bruno Petković bio je, uz Petra Stojanovića, najlošiji Dinamov igrač protiv Atalante. Dueli su mu ukupno na jedva preko 40 posto, u driblinzima je mahom bio neuspješan, a nije postigao ni pogodak ili barem asistirao. Gledajući tako, stječe se dojam kako Bjelica možda ne bi pogriješio da ga je izvadio i na poluvremenu.


Grafika Sofascore za Index Sport

Takav dojam vjerojatno pojačava i utakmica kakvu je nedavno odigrao protiv Slovačke, kada doista jest dobio (gotovo) svaki duel. Kada je svaki njegov dribling bio uspješan i kada je sjajnu partiju okrunio golom. Tada bi dijagnoza - dobio svaki duel - bila gotovo potpuno ispravna i ocrtavala bi situaciju na terenu.

Međutim, prvi dojam u ovom slučaju vara. Kako smo napisali prije početka susreta, Dinamo će se morati uzdati u Brunu Petkovića kao igrača koji će morati iznijeti jako veliki komad tereta igre. I na sebi svojstven način, on je to i učinio.

Zašto je Petković ipak bio ključan igrač?

Utakmica Dinama i Atalante bila je svojevrsna anomalija u Ligi prvaka. Niti jedan drugi dvoboj nije bio niti blizu toj utakmici po ukupnom broju duela, a tako će vjerojatno ostati i do kraja Lige prvaka. Osim toga, čak 50 pokušanih driblinga Dinama (24 uspješna) bilo je najviše što je ijedna ekipa pokušala u posljednjih četiri godine, otkad se sustavno vodi takva statistika.

Osim toga, nijedna ekipa nije ni u jednom trenutku, osim na kratke periode igre Atalanta, uspjela uspostaviti bilo što nalik na kontinuiranu kombinatoriku i posjed. To potvrđuje činjenica da je ovo bila jedina utakmica Lige prvaka u kojoj nijedna ekipa nije imala ni 75 posto točnosti dodavanja.

Grafika Sofascore za Index Sport

I to je točno utakmica kakvoj se Dinamo nadao. To je točno stil igre kakav je od početka nametnuo na terenu, a koji protivnicima iznimno ne odgovora. 

Pritom nije naročito važno da je Atalanta i dobila više duela od Dinama, kao što je i Petković većinu duela izgubio. Razloga su dva. Prvi, u duel igri koja je mahom igra čovjek na čovjeka, Dinamo ima igrače koji su puno spremniji prihvatiti takav stil. Atalantino najveće oružje su tranzicija i kombinatorika, ne borba "u rovovima". Drugi, kada većinu Dinamovih duela odrađuju Bruno Petković i Dani Olmo, to znači da se igra u zonama terena koji Dinamu odgovaraju. 

I to je zapravo ključ uloge Brune Petkovića. Njegovi su čak i izgubljeni dueli bili korisni za Dinamo jer su gotovo uvijek rađali priliku na tzv. drugoj ili ničijoj lopti. Događali su se u zonama terena koje odgovaraju Dinamo te su nametnuli stil igre na terenu za koji je Dinamo bio puno spremniji. Od početka pa do kraja utakmica se odrađivala u rovovima, u bitkama čovjek na čovjeka, a Atalanta do samog kraja nije izvela pravi tranzicijski napad, ono u čemu su momci iz Bergama najjači.

Petković, stijena od čovjeka

Nijedan igrač u prvom kolu Lige prvaka nije odradio čak 30 duela, u koliko se borio Bruno Petković. Svaki od njih bio je težak, iscrpljujući, u svakom je gotovo Petković morao držati igrača na leđima ili sebi uz bok. Dijelio je i primao batina duž cijele utakmice. Baš kao i cijeli Dinamo.

Zbog njegove uloge, zbog količine posla koji je preuzeo na sebe, glavno oružje protivnika je bilo anulirano jer se igralo u zonama terena koji su bili dobri za Dinamo i jer se igralo na način na koji je odgovaralo Dinamo.

Mislav Oršić bio je savršen u egzekuciji, a Dani Olmo je pokazao punu raskoš nevjerojatnog talenta. Ali Bruno Petković bio je taj koji je iznio većinu prljavog posla, a tog je posla bilo puno. Nitko u Ligi prvaka nije ga odradio toliko. Upravo je taj posao omogućio Dinamu sve dobro što se dogodilo.

I zato, ovoga puta ni statistika ne može pokazati koliko je velik i pozitivan utjecaj na utakmicu imao Bruno Petković.


 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara