Petrić: Nogomet postaje prljav posao, iskonske vrijednosti su izgubljene
NEDJELJNI broj Frankfurter Allgemeine Zeitunga donosi opsežan intervju s hrvatskim reprezentativcem i nogometašem HSV-a Mladenom Petrićem.
“Mladen Petrić jedan je od igrača sezone. Svojim je pogocima i asistencijama odigrao ključnu ulogu u oporavku HSV-a”, piše u uvodu teksta.
Je li vrhunskom napadaču potrebna doza arogancije na terenu?
"Ne bih to nazvao arogancijom, već vicom u igri. Arogantni napadači teže egoizmu, a to ne može proći. Ne može nogometaš samo na sebe gledati, već i na ostatak cijele momčadi."
No, veća je radost kada sami zabijete gol. Koliko zapravo traje taj osjećaj sreće?
"Ja ga osjećam i nakon utakmice, hvala Bogu ne napušta me brzo. Ali, meni je još spektakularnije od postizanja pogotka bilo kada sam uspio obraniti jedanaesterac. Zbilo se to 2006. godine kada sam igrao za Basel protiv Nancyja u Kupu UEFA-e. U sudačkoj nadoknadi utakmice naš je vratar zaradio crveni karton, a već smo iskoristili sve tri izmjene. Ja sam navukao rukavice na ruke i obranio penal. Taj osjećaj neću nikada zaboraviti."
Između arogancije i samouvjernosti malena je razlika. Kada ste iz Dortmunda dolazili u Hamburg nije vas pratio sjajan glas. U međuvremenu ste postali miljenik navijača, kako to objašnjavate?
"Voljeli su me navijači i u Baselu i u Dortmundu. Nikada nisam bio problematičan igrač, takav me je glas počeo pratiti prije transfera u HSV. Vjerojatno su lošu sliku o meni napravili u klubu kojeg sam napuštao, neki su me ljudi željeli predstaviti u takvom svjetlu. Kasnije tadašnji trener Jürgen Klopp i ispričao mi se. Ja pokušavam biti korektan u odnosima s ljudima, pa boli kada drugi na vas bacaju ljagu."
Jeste li kao dijeti mislili da takvo što postoji u životu profesionalca?
"Ne, nisam se time zamarao. Da se o nogometašima piše i izvan igre spoznao sam na primjeru Erica Cantone. Moj je san bio postati nogometaš. Roditelji su mi rekli da sam već sa četiri godine imao loptu, a kada sam išao spavati i ona je bila sa mnom u krevetu. Nakon što sam se probudio ponovno bi bila uz mene. Kada sam svojim prijateljima iz škole govorio o svojim planovima za budućnost smijali su mi se."
Naučili ste igrati nogomet na gumenoj podlozi u švicarskom Neuhofu. Jeste li se ikada vratili ondje?
"Da, u prosincu. Napravio sam dodatan put da bih došao do ondje i bio je poseban osjećaj ponovno vidjeti do selo. Vratilo mi se mnogo toga u sjećanje, bio sam dobar ulični igrač, što mi i sada koristi."
Mnogima se ne sviđa baš takav vaš pristup igri.
"Ne može se čovjek svima dopasti. Mnogi misle da ne dajem sve od sebe. Sigurno je da ne trčim poput Ivice Olića, ali nitko to ne radi u Bundesligi, pa taj čovjek ima pluća poput konja. Ne trčim mnogo iznad prosjeka, ali ne trčim niti manje. Poslije utakmice svima se na uvid da pretrčana kilometraža, ja sam negdje u sredini."
HSV ima iza sebe dobru sezonu, još ste aktivni na sva tri polja na kojima se natječete. Iako, u posljednje ste vrijeme kompromitirali situaciju. Zašto?
"Sve je još otvoreno, ne smijemo gledati samo na prvenstvo. Iako moramo osigurati mjesto koje nas sljedeće sezone vodi u Ligu prvaka. Ali, morate znati da je odlazak Rafaela van der Vaarta donio mnogima više odgovornosti. Bez njega smo više nepredvidivi, mnogo je igrača koji mogu odlučiti utakmicu. Samo što te i ne činimo uvijek."
Kolika je zasluga trenera Martina Jola za ovu sezonu?
"Uistinu golema. Probudio je timski duh u nama, svi se držimo zajedno. On je dobra osoba i kao trener i kao čovjek."
Nedostaje li ta ljudska komponenta u nogometu?
"Nogomet sve više i više postaje posao, ponekad i prljavi posao."
Što to znači?
"Sve se više okreće novcu, mnogi menadžeri i savjetnici su upleteni, a njih ne zanima sport koliko novac. Uzimaju mlade nogometaše, obećaju im brda i doline, a nakon prvog transfera nikada se više ne jave. Iskonske vrijednosti u nogometu su izgubljene, kao što su poštenje i zajedništvo."
Koliko ste vi ozbiljni u vezi HSV-a. Mnogi misle da nećete dugo ovdje ostati.
"Uvijek sam sanjao o igranju u Engleskoj i Španjolskoj. No, kada sam potpisao za HSV bilo je to prvi puta da nisam razmišljao o onome što bi moglo uslijediti. Osobno mislim da bih se ovdje mogao dugo zadržati, iako nikada ne znate što vas čeka. Možda se promijeni trener koji me neće simpatizirati, pa ću morati otići."
Kraj intervjua posvećen je obiteljskim pitanjima, pa se tako Petrić javno zahvalio ocu koji mu je sve omogućio u životu, te se izjasnio kao religiozan čovjek.
"Prije sam išao u crkvu svake nedjelje, sada to zbog pomanjkanja vremena ne stignem. No, pomolim se svake večeri i prekrižim prije izlaska na travnjak, a sve to dolazi iznutra.", završio je Petrić.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati