HRVATSKA je odigrala možda i najbolju utakmicu na ovom Euru, ali je ipak izgubila od aktualnog svjetskog prvaka Danske i ispala je iz svih kombinacija za polufinale i borbu za medalje. Do kraja mora odigrati protiv Islanda i Nizozemske i u tim susretima tražiti šansu za što bolji plasman.

Za Index je utakmicu s Danskom analizirao legendarni Mirza Džomba.

Izgubili smo, ispali smo iz svih kombinacija za medalje i ne mogu biti zadovoljan. U redu, dojam je bio dobar, časno smo izgubili od puno bolje ekipe i malo smo popravili ono što smo napravili protiv Crne Gore, ali to ne mijenja puno na stvari.

Poraz je poraz i ne smijemo ga slaviti, na koncu, Danska je igrala s pola snage 

Poraz je poraz i ne treba ga slaviti. Ukupni dojam rezultatske strane je loš, ali bilo je tu i nešto dobrih stvari. Dobili smo nekoliko novih, mladih igrača i to je pozitivna stvar. Vidim da su mnogi govorili da je prvenstvo neregularno, da se nije smjelo odigrati. 

S tim se ne slažem. Ja sam oduševljen razinom rukometa nekih ekipa, u prvom redu tu mislim na Dansku, Island i Nizozemsku. Siječanj je mjesec rukometa i neka se igra. A igra se odlično. Nikad u životu nisam vidio tako pogubljene i razbijene Francuze kao protiv Islanda. Ljudi su ih razbili. Na licima im se vidio očaj, šok. Nikad nešto slično kod njih nisam vidio.

Island i Nizozemska su me oduševili

Godinama sam mislio da je Island taj Palmarsson i da su svi ostali samo pomoćna radna snaga. Njima je nedostajalo šest, sedam ključnih igrača, uključujući Palmarssona, a ljudi su pomeli parket Francuskom. Zatim Nizozemska. Igra nevjerojatan, predivan rukomet.

Rukometna karta se širi. Pojavili su se Portugal, Brazil, Argentina, zatim sad i Nizozemska. Vraća se i Rusija. Sve se mijenja, samo jedna stvar ostaje - Danska. Kakav je to stroj. Može igrati polako, može igrati brzo, može igrati sve. Igra taman koliko joj treba.

Protiv nas se vidjelo da je u poluritmu i da u svakom trenutku samo može ubrzati ako joj bude trebalo. Nije puno ni rotirala, Landin čak nije nešto puno ni obranio i strah me kad vidim koliko još ima prostora.

Pitanje je koji je cilj reprezentacije bio na ovom Euru i što je Horvat želio postići

Moramo biti realni i shvatiti da više nismo na toj razini, posebice ne u ovom sastavu. E sad, postavlja se pitanje koji je cilj i strategija ove reprezentacije i ovog što je Horvat pokušao na Euru. Pomlađivanje je logičan slijed, ali to pomlađivanje se ne smije odraditi stihijski, već mora postojati jasan balans između rezultata i građenja ekipe za budućnost. Rezultat se nikad ne smije žrtvovati.

Na taj način gubimo renome, pada nam ugled i među sucima, rušimo nešto što smo godinama teško stjecali. Nismo više reprezentacija koja na svakom turniru pretendira na zlato, nismo ni blizu tome, ali moramo težiti barem da na svakom drugom ili trećem natjecanju doguramo do polufinala.

Imamo igrača, mladih igrača, pokazali smo da možemo i, ako nas imalo sreća pomazi da na barem jednom natjecanju svi najbolji odigraju zajedno, siguran sam da već na idućem SP-u možemo napraviti dobar rezultat.

 -->