MANCHESTER City svladao je Manchester United 2:0 i, barem na papiru, riješio najteži ispit do kraja prvenstva. Nije to bila utakmica u kojoj su gosti briljirali, ali su uzeli ono po što su došli. S druge strane, domaćina rezultat ne treba pretjerano brinuti. Ali budućnost treba.

City protiv sebe

Postavka gostujućeg sastava bila je izrazito neobična, na momente totalno kaotična i naoko dezorganizirana. Zinčenko je s lijevog boka ulazio kao dodatni srednji vezni u sredini terena, što je omogućilo Gündoganu da igra puno bliže suparničkom golu, ali time je zapravo udaljen od jedine uloge zbog koje je doveden, a to je kreacija iz dubine terena.

I baš je to Cityju falilo - fokus igrač u sredini terena kojem se može odigrati povratna lopta kako bi se restartao napad, ali koji ima dovoljno dobar pregled da usmjeri suigrače tamo gdje je suparnik najslabiji. Bez takvog čovjeka za kontrolu, City je srljao i griješio mnogo više nego inače. Zato nije nikako uspijevao ući u ritam. A City od ritma živi.

Na desnoj strani napada City je brojčanom superiornošću osigurao koncentraciju igre na tom dijelu terena, a rotacijama između Bernarda Silve i Walkera koridor za prodor u završnicu akcije. Ipak, taj plan prije svega je poslužio tome da navuče domaću obranu, kako bi City preko Fernandinha i Zinčenka tražio brzi prijenos lopte i izolaciju za dribling Sterlinga na suprotnoj strani. Što zbog neforsiranih tehničkih pogrešaka, a što zbog izrazito široko postavljene vezne linije Cityja između koje nije bilo dobrih konekcija, taj plan nije davao naročitog ploda. Ipak, na temelju kvalitete i izrazito povučenog suparnika, mogli su računati na to da će dovoljno puta stići u zadnju trećinu terena da tamo nešto naprave.

I baš to su uspjeli - David de Gea ima sezonu iz noćne more, Unitedova obrana nije zakazala u redovnom čašćenju protivničkih napadača i Cityju je prosječna utakmica bila dovoljna za prilično sigurnu pobjedu kod gradskog rivala. To više govori o njihovom suparniku, nego o njima. 

Cardiff s Pogbom i De Geom

Shaw, Darmian, Smalling, Lindelof, Young, Pereira, Fred, Lingard i Rashford. Ovo je sinoćnja postava Manchester Uniteda bez De Gee i Pogbe. Da vam je netko prije tri sezone nabrojao ovih osam igrača i pitao vas pripadaju li oni Cardiff Cityju, Championship ekipi ili najbogatijem klubu na svijetu u jednoj od utakmica sezone, na što biste uložili svojih deset kuna?

Da Manchester United godinama unazad kiksa sa sportskom politikom i da je osnovni posao trenera biti amortizer između loših odluka uprave, nerealnih očekivanja navijača i nezadovoljstva u svlačionici, nije nikakva tajna. Ali baš ni u jednom od najvećih svjetskih klubova ne postoji takav disbalans u pogledu uloženih sredstava i potencijala.

U takvim okolnostima, Solskjaer je ponovno većinu stvari prepustio u ruke sudbini i većim dijelom se prepustio suparnikovoj inspiraciji. Takav plan igre je donekle i logičan - 5-3-2 postavka s mobilnim bekovima omogućava Unitedu brzo pomicanje i fleksibilnost u zadnjoj liniji te usko postavljen blok u sredini terena s dvojicom brzanaca koji traže direktne dubinske lopte kojima bi iskoristili sporost suparničke obrane. Ali za bolju budućnost Uniteda, dobro je da ga sreća, spretnost ili loš suparnik nisu za takvu postavku nagradili dobrim rezultatom. Konačno će se postaviti pitanje - što i kako dalje?

Dobra faza je gotova

Nema dileme da je odlazak Josea Mourinha iz Uniteda bio dobra odluka. Na stranu njegove trenerske kvalitete ili nedavna trenerska povijest, razina zatrovanosti koja se nadvila nad Old Traffordom otišla je i preko točke pucanja. U takvoj situaciji, dolazak "dobrog dječaka" Solskjaera bio je idealan "penicilin". "Domaći" tip, koji jako dobro razumije United i njegovu kulturu, koji je nedavno bio vrhunski igrač pred kojim su bila jednaka očekivanja i koji svojim pitomim temperamentom u odnosu na Mourinha djeluje kao Crvenkapica u odnosu na zločestog vuka, bio je idealno instant rješenje za šok terapiju. I ona je dala rezultatskog ploda - United se brzo uključio u borbu za Ligu prvaka, a u istom natjecanju je na bizaran način i sveopće oduševljenje izbacio favorizirani PSG.

Taktika "igraj kao Championship ekipa, ako se uvjeriš da si Championship ekipa" djelovala je. United je dočekao dovoljno suparničkih grešaka i bio dovoljno defenzivno stabilan da bitno popravi svoj bodovni konto. Igrači su sve češće pred kamere stupali nasmiješeni, trener nije u javnosti napadao nikoga i činilo se kao da dobra faza norveškog stručnjaka nikad neće prestati. Ali ona je definitivno prekinuta.

United je stigao u fazu u kojoj već mora pokazati natruhe igre i stila za iduću sezonu i imati u planu jasna kadrovska rješenja za pozicije na kojima nema adekvatnu kvalitetu. Za nešto više od tri mjeseca više neće biti simpatično ako dobiju utakmicu iz jednog šuta u okvir gola ili ako izvuku 0:0 kod Chelseaja s parkiranim autobusom ispred svojeg šesnaesterca. Tražit će se više, bolje, ljepše i uspješnije. Elektrošok na operacijskom stolu oživio je već pomalo izgubljenog pacijenta, ali on nikada ne može u potpunosti ozdraviti ako zauvijek ostane na operacijskom stolu. On mora izaći iz bolnice, ponovno učiti hodati i govoriti kako bi za mjesec, osam ili 30 bio u potpunosti rehabilitiran.

Solskjaer ne smije uživati u komfor zoni tipa koji je sušta suprotnost Mourinhu, prototipu diktatora koji terorizira navijački puk i samim time je pravo rješenje. Jer bolje rješenje nije ujedno i pravo rješenje. I s tog aspekta Unitedu je bolje da je ovu utakmicu izgubio. Jer pobjeda ima moć sakriti sve slabosti i natjerati protagoniste da zaborave kako možda i nisu igrali onako kako bi trebali. Slijepi lov na četvrto mjesto pod svaku cijenu zbog Lige prvaka značio bi ponavljanje grešaka iz nedavne prošlosti kada su brzopletim rješenjima na klupi i na terenu u potpunosti izgubili orijentaciju. Bez ideje kako će igrati i koji kadar takvu igru može realizirati.

Solskjaer je dokazao da je bio pravi kirurg i na tome mu svaka čast. Ali lovorike radosne pacijentove rodbine stišale su se jer im je jasno kako mu sada može samo pomoći pravi terapeut koji će ga ponovno izgraditi. A Solskjaer tek treba dokazati da je čovjek za taj posao.