HNL SEZONA zaključena je derbijem na Maksimiru. Dinamo nakon pobjede može nastaviti s proslavom naslova prvaka, a Hajduk koji, sudeći prema sastavu, pozitivan rezultat na Maksimiru definitivno nije tretirao kao prioritet, može se okrenuti finalu Kupa u kojem ga čeka prilika za prvi trofej nakon devet godina.

Nakon prvenstva u kojem su bez titule ostali u predzadnjem kolu, što je usporedbi s dosadašnjim standardom napredak, Bijeli su na pragu rezultatski najuspješnije sezone čak od 2005. godine. Split je tada posljednji put slavio naslov i klubu je nedvojbeno čim prije potreban niz uspješnih sezona, ali ovu će teško moći smatrati takvom ako je zaključi gubljenjem trofeja na svom terenu. 

U razdoblju od zadnje titule osvojena su samo dva Kupa, ali 2010. i 2013. Hajduk je u prvenstvu kapitulirao značajno ranije, pa će se u slučaju trijumfa nad Rijekom moći pohvaliti i službeno najboljom sezonom u 17 godina.

Važnost nadolazećeg finala netko će možda umanjivati činjenicom kako gubitnici neće trpjeti nikakve opipljive posljedice. Osvajanje Kupa samo po sebi ne nosi goleme financijske benefite, a nakon što su Rangersi izgubili u finalu Europa lige, nije došlo ni do preslagivanja UEFA-inih koeficijenata zbog kojeg bi ovogodišnji osvajači Rabuzinovog sunca izborili pretkola tog natjecanja iduće sezone. 

Klub aktualni model upravljanja napokon mora validirati i na terenu

Usprkos tome Bijelima je Kup potreban iz nekoliko razloga. Onaj Tudorov iz 2013. za sada je jedini trofej otkako su prije 11 godina prešli na članski model upravljanja. Bez obzira na to što netko s ideološke strane mislio o Hajdukovom ustroju, činjenica je da su bitan kriterij u ocjenjivanju upravljačkih modela u vrhunskom sportu između ostalog i trofeji. 

Hajduk je ostvario financijsku likvidnost i transparentnost, otplatio dugove, prestao poslovati na teret gradskog i državnog proračuna, ali sve to ostat će premalo i mršavo ako se aktualni model ubrzo ne počne validirati konkretnim nogometnim trijumfima. 

Na putu do idućeg Hajduku će na Poljudu stajati Rijeka koju će, kako stvari stoje, momčad Valdasa Dambrauskasa moći napasti u punom sastavu i uz svježinu nekih od glavnih uzdanica koje su protiv Dinama dobile poštedu. 

Nakon utakmice s Riječanima spustit će se zastor na aktualnu sezonu, a rezultat u poljudskom finalu nedvojbeno će uvelike doprinijeti ocjeni o konačnom dojmu Hajdukove sezone 2021/2022. Trofej bi, pored iskoraka u nastojanju da se validira put kojim je Hajduk odlučio krenuti, navijačima donio nadu da se iduće sezone može otići i korak dalje. 

Ako ne pobijedi u četvrtak, Hajduk nastavlja "klečati" iza Rijeke

Jedna od pozitivnijih stvari u hajdučkom svijetu posljednjih mjeseci svakako je učinak Dambrauskasa, koji je drugi poraz pretrpio tek u 25. utakmici, a gledajući prvenstvena kola, od njegovog dolaska Hajduk je u tom razdoblju osvojio najviše bodova, dao najviše golova i imao drugu najbolju obranu, čak i kad uključimo ovaj poraz na Maksimiru. 

To budi optimizam uoči iduće sezone, u kojoj je Litvanac nedvojbeno zaslužio priliku, ali Hajduk još uvijek mora dokazati da je sposoban u kontinuitetu nadjačavati direktnu konkurenciju za vrh našeg nogometa. Omjer s Dinamom ove sezone je pozitivan, s Osijekom je negativan, a s Rijekom je izjednačen. 

Miškovićev klub je dugih osam godina nakon čuvene Armadine poruke o "klečanju" sezonu završio na nižoj poziciji od Splićana, ali hajdukovcima to nikako neće biti utjeha ako im jadranski rivali preotmu trofej pred punim Poljudom.

Ne treba zaboraviti da je Tomićeva momčad prema lanjskim izvješćima oko milijun i pol eura jeftinija od Dambrauskasove, što je značajan jaz. Od takvog protivnika Hajduk ne smije gubiti tri od pet puta u sezoni, prepustiti mu trofej, a istovremeno govoriti o šampionskim ambicijama... Hajduk će samo slavljem u finalu moći okončati "klečanje", vratiti dug navijačima za nezapamćenu mobilizaciju i uvjerljivije argumentirati da ide u pravom smjeru.