BARCELONA je u subotu prvi put ove sezone pobijedila na gostovanju u La Ligi te prvi put upisala dvije pobjede zaredom. Između pobjeda protiv Espanyola i Villarreala remizirala je s Benficom u Ligi prvaka.

Sve tri utakmice tijekom kojih je Xavi vodio Barcelonu s klupe bile su nepredvidive. Bilo je perioda u kojima je Barca dominirala, ali i perioda kada su protivnici držali kontrolu u svojim nogama. Scenarij u kojem Xavi otvara mandat na klupi s tri uzastopna poraza nije bio nimalo daleko, a toga je i sam svjestan. "Osvojili smo velika tri boda, no nismo dominirali koliko smo htjeli. Imali smo sreće, Villarreal nije zaslužio izgubiti", izjavio je nakon jučerašnje pobjede, a slično smo od njega čuli nakon utakmica s Espanyolom i Benficom.

Tri utakmice nisu dovoljne da bismo procjenjivali radi li trener svoj posao uspješno, pogotovo ne u situaciji u kakvoj se našao Xavi, ali su dovoljan uzorak da možemo primijetiti neke promjene u odnosu na prethodnike. Xavi je uveo nekolicinu novih pravila u vezi treninga i privatnog života igrača koja bi trebala poboljšati fizičku spremu, timsku koheziju te držati igrače odgovornima ako se ne ponašaju u skladu s dogovorom. Pozitivne promjene u odnosu na Ronalda Koemana vidljive su i na terenu te one posebno raduju štovatelje Cruyffove filozofije. No, jednako vidljivi su i problemi koje je Xavi naslijedio, a neki od njih se za sada čine nerješivima.

Jasna ideja u posjedu

Pred kraj mandata Ronalda Koemana Barcelona je taktički bila potpuno izgubljena. Koeman je lutao s formacijama, koristio je igrače na pozicijama na kojima se nikada nisu trebali naći, a kada bi rezultat utakmice bio negativan, ubacivao bi stopere u vrh napada i Barca bi beskonačno ubacivala loptu u šesnaesterac. Dodamo li na to press-konferencije na kojima bi Koeman govorio da igra napreduje unatoč potpunoj bezidejnosti i lošim rezultatima, bilo je jasno da je Barci potreban novi trener, ali ne samo trener već ideolog.

Jednako kao i njegovi uzori Cruyff i Guardiola, Xavi ima kristalno jasnu ideju kako se nogomet treba igrati. Najbolje je sam to objasnio u videu za The Coaches' Voice u kojem je govorio o igri svog Al-Sadda: "Najvažnija i najljepša stvar u nogometu je imati posjed lopte - napadati i dominirati s loptom u nogama." Svi principi koje je naveo u videu jasno su vidljivi od samog početka i u igri njegove Barce.

Iako su grafike početne jedanaestorke uglavnom crtane kao 4-3-3 formacija, Xavi za sada preferira asimetrični sustav koji nalikuje onima s tri stopera u posljednjoj liniji. U takvom sustavu lijevi bek Jordi Alba odlazi visoko i daje ekipi širinu po lijevoj strani, dok desni bek ostaje nisko i time postaje treći stoper. To znači da s desne strane širinu mora davati desno krilo i time se formacija u posjedu zapravo pretvori u 3-1-4-2 ili 3-4-2-1.

S tri stopera u posljednjoj liniji kojima se pridružuju jedan ili dva veznjaka Barcelona uvijek želi ostvariti brojčanu prednost u odnosu na protivnika u prvoj fazi napada i osigurati mirni prelazak u sljedeću na protivničkoj polovici.

Tamo Barcelona uglavnom napade gradi na lijevoj strani terena. Kroz kratka dodavanja Gavija i De Jonga kao glavnih kreatora želi se stvoriti prostor za utrčavanja Albe te se uz njih u lijevi međuprostor najčešće spušta i Depay kako bi dodatno opteretio tu stranu protivničke obrane. To ostavlja dosta prostora za izolaciju direktnijih igrača, poput novih klinaca iz omladinskog pogona Iliasa, ili Abdea te Dembelea. Bitnu ulogu imaju centralni veznjaci koji u nedostatku pravih napadača preuzimaju njihovu ulogu popunjavanja šesnaesterca i davanja ekipi koliko-toliko dubine.

Iako je Koeman jedno vrijeme koristio sličnu formaciju, Xavijeva varijanta izgleda puno bolje u posjedu. Igrači su u pravim ulogama, struktura i ideja su jasne te su energija i rad bez lopte na višoj razini. Do golova se i dalje teško dolazi jer Barcelona igra bez pravog napadača, zapravo samo s jednim igračem koji je u karijeri navikao davati golove - Memphisom Depayom - a ni on nije elitan u završnici pa konstantno promašuje velike prilike. Peh je ozljeda Fatija koji se tek nedavno vratio nakon dugog izostanka i ponovno pokazao da se radi o vrhunskom finišeru. Čak i s njim na terenu, Barci je neophodan još jedan igrač koji bi radio bez lopte i bio efikasan u završnici, stoga ne čudi interes za Raheema Sterlinga, Ferrana Torresa i Karima Adeyemija.

Presing i najveći problemi

Da bi imala loptu što više u svome posjedu, kada ju izgubi, Barcelona ju mora brzo osvojiti. Xavi zbog toga želi igrati izrazito agresivan presing čovjek-na-čovjeka koji pokušava zrcaliti protivničku formaciju u posjedu. Međutim, problemi nastaju kada se protivnički treneri prilagode i promijene početnu ideju kako bi napravili pomutnju u Barceloninom presingu. Na primjerima ispod prikazane su situacije protiv Benfice i Villarreala kada su njihovi treneri promijenili uloge igračima da bi izvukli jednog ili više Barceloninih igrača izvan pozicije. Benfica je to učinila Jordiju Albi koji je često morao birati hoće li riskirati i popratiti ostatak ekipe u presingu i time ostaviti slobodnog igrača uz aut-liniju.

Villarreal je konstantno izvan pozicije izvlačio Erica Garciju koji je u obrani bio nominalno desni bek da bi time otvorio prostor po lijevoj strani za vrlo ofenzivnog Alfonsa Pedrazu.

Ovo ne bi bili toliko veliki problemi kada bi Barcelona imala prave profile igrača. Presing čovjek-na-čovjeka ovisi o atleticizmu igrača i njihovoj sposobnosti igranja u jedan-na-jedan situacijama, a Barcelona je u tome vrlo loša. Gotovo svi igrači, izuzev Arauja, ili su spori, ili slabi u duelu, ili loši u skok igri, a neki su sve to zajedno i k tome donose loše odluke u sustavu koji je jak onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika.

Barcelona je zbog toga u presingu obično vrlo uspješna prvih 15-ak minuta, kada je razina energije visoka, ali kako igrači fizički jenjavaju, presing je sve lošiji i protivnik se lako prilagođava. Tada sporost Busquetsa, Piquea ili Garcije još više dolazi do izražaja. Zbog toga je Barca u sve tri Xavijeve utakmice u drugome poluvremenu bila inferiornija ekipa i pravo je čudo kako nije primila više golova.

Ovakvome kadru plafon je nisko, no ideje su ispravne

Xavijeva Barcelona igrat će onako kako se od nje i očekuje: pod svaku cijenu htjet će loptu u svom posjedu i u njemu će imati jasnu ideju kako doći do pogodaka. Ipak, od ovakvog kadra očekivati egzekuciju ovih principa na najvišem nivou europskog nogometa je suludo. Barcelonina ekipa sastavljena je od klinaca koji su do jučer igrali u juniorskim uzrastima te zasićenih veterana koji su pred samim krajem karijere. Vrlo malo je igrača koji su u najboljim igračkim godinama i koji bi rješavali utakmice svojom prisutnošću na terenu. Osim toga, Barcelona je izrazito neizbalansirana ekipa u kojoj su profili igrača vrlo slični. U svakoj liniji joj nešto nedostaje čak i kada joj se vrate igrači koji su ozlijeđeni.

Xavi će bez ikakve dileme nastaviti putem svojih uzora i maksimalno će ispoštovati principe Barcelonine filozofije, no rezultatski uspjeh neće ovisiti samo o njemu. Ovakvome kadru potrebna su pojačanja koja ovise o užasnoj financijskoj situaciji. Dok pojačanja ne dođu, Barcini navijači se barem mogu radovati što klince iz La Masije vodi trener s ispravim idejama.