ITALIJA je u utorak na Wembleyju boljim izvođenjem jedanaesteraca svladala Španjolsku (1:1, 4:2 nakon penala) te se plasirala u finale Europskog prvenstva u kojem će igrati protiv Engleske.

Indexov stručni komentator Nenad Bjelica još je nakon otvarajuće utakmice Italije protiv Turske istaknuo da je sastav Roberta Mancinija jedan od tri najozbiljnija kandidata za osvajanje naslova prvaka Europe, a u analizi susreta sa Španjolskom naglasio je što ga impresionira u igri Italije.

U utakmici, u kojoj nije bilo iznenađenja što se tiče startnih postava ili promjena sustava, jedni i drugi su se držali onoga što su igrali tijekom cijelog Europskog prvenstva, čak i s igračima koje su koristili. Možda je malo iznenadilo što za Španjolsku nije krenuo Alvaro Morata, nego je Luis Enrique odlučio startati s Danijem Olmom na poziciji lažne devetke. Španjolska je bila puno bolja u prvom poluvremenu, imala je dominaciju, više šuteva prema golu i bolje šanse te je na poluvremenu zaslužila biti u vodstvu, no prvi gol je postigla Italija i totalno okrenula utakmicu.

Prevagnuo je komadić sreće na strani Talijana

U konačnici zasluženih 1:1, a prema viđenom, Španjolska je u ovom ogledu možda i zaslužila više. No gleda li se cijelo Europsko prvenstvo, onda moramo reći da je Italija pokazala veću stabilnost u formi nego što su to pokazali Španjolci, koji prve dvije utakmice nisu pobijedili, a onda su Švicarsku prošli na jedanaesterce. S druge strane, Talijani su prolazili dosta suvereno sve svoje prepreke, pa je možda i taj mali komad sreće koji ti treba za prolazak bio na njihovoj strani.

Igranje s velikim posjedom i na polovici suparnika, kad bekovi stoje visoko i široko, automatski daje momčadi koja ima dobru tranziciju šansu da iznenadi. Španjolska je igrala tako, a upravo iz jedne takve situacije Italija, koja ima igrače i momčad koja je za to sposobna, postigla je gol.

Jedna talijanska kontra iznenadila Španjolce

Bilo je tu par manjih pogrešaka, mogli su Španjolci tu loptu izbiti i ne dozvoliti suparniku da se nađe u prilici za postizanje pogotka, no to je rizik koji stiže s takvom igrom. Španjolska dobro reagira s posjedom lopte, ali isto tako i kad je izgubi. Odmah je vraća k sebi i tako je to izgledalo i jučer. Nisu Španjolci davali Talijanima previše šansi da im istrče neku kontru, ali jednom su istrčali i to je bilo dovoljno da povedu i da u vodu padnu sve te šanse koje su Španjolci imali u uvodnom dijelu.

Sretan sam zbog Olma

Pedri i Dani Olmo su bili sjajni. To su mladi dečki i da u takvom ritmu izdrže polufinale Eura je dokaz njihove kvalitete. Obojica će definitivno biti budućnost španjolskog nogometa. Osobno sam sretan što Dani pokazuje sve ono što je svojevremeno pokazivao u Dinamu i da je odlaskom u Leipzig nastavljen njegov uspon. Sve što se njemu događa, događa se s razlogom, a on sam je za to najzaslužniji. Sretan sam što sam mogao u određenom razdoblju njegova života utjecati na njega i njegov razvoj.

Luis Enrique je prije Eura izazvao kontroverze svojim popisom, pozvao je 24 umjesto 26 igrača, kritizirali su ga zbog odabira, a momčad mu je dokazala da je pred njom velika budućnost.

Snaga Italije leži u momčadskoj igri

Što se Italije tiče, u pitanju je velika momčad s velikim strategom na klupi. Da to jest, da je veliki strateg, Roberto Mancini dokazuje iz utakmice u utakmicu. Nema velikog tima bez velikog trenera. Pobjede se upisuju suvereno i zasluženo, niz u kojem su Talijani nikako nije slučajan i sigurno je temeljen na puno rada i discipline. Možda je jučerašnji junak bio Gianluigi Donnarumma, koji je obranio jedanaesterac i neke španjolske šanse, ali bez Leonarda Bonuccija, Giorgija Chiellinija, Marca Verrattija i onih prema naprijed ništa se ne bi moglo. Dodajte njima Jorginha, koji je tako smireno i suvereno puknuo taj posljednji penal... To je dokaz klase. Talijanski pojedinci su jaki, sastav ima osovinu, ali igraju kao momčad i to im je najveća snaga. Baš zbog toga su im i velike šanse za osvajanje Eura u finalu protiv Engleza koji se dižu u formi.