POVIJESNI dan za korejski sport. Mješoviti par u stolnom tenisu, koji su činili igrač iz Južne Koreje i igračica iz Sjeverne, osvojio je zlatnu medalju. Prva je to zlatna medalja za ujedinjenu Koreju nakon 27 godina.

Jang Woo-jin s juga i Cha Hyo Sim sa sjevera pobijedili su kineski par 3:1 na korejskom prvenstvu Daejonu.

Posljednja zlatna medalja u bilo kojem sportu za ujedinjenu Koreju došla je također u stolnom tenisu, a ženska ekipa Koreje 1991. osvojila je svjetsko zlato.

''Klicanje iz publike, ovacije i navijanje. Bilo je prekrasno. Sve to dalo mi je dodatnu snagu'', rekao je Jang Woo-jin pa dodao:

''Kad sam vidio kako Hyo Sim plače tijekom ceremonije dodjele medalja, srce mi se slomilo jer sam shvatio da se uskoro moramo oprostiti.''

Četiri zajednička korejska tima nastupila su na ovom turniru, a muški parovi u petak su uzeli broncu.

Osvajanje ovog zlata samo je nastavak suradnje dviju država nakon što su pod zajedničkom zastavom prošetali na defileu tijekom otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Pjongčangu u veljači, poslije nekoliko desetljeća napetosti na korejskom poluotoku.

U travnju je predsjednik Južne Koreje Moon Jae-in održao sastanak s vođom Sjeverne Koreje Kim Jong-unom na kojem su obećali nastaviti suradnju u sportu.

Obje zemlje najavile su da će u kolovozu na Azijskim igrama imati zajedničke timove u kanuingu, veslanju i ženskoj košarci.

Nakon Drugog svjetskog rata, Koreju, dotad japansku koloniju, okupirale su vojne snage ratnih pobjednika SAD-a i SSSR-a, s granicom okupacijskih zona na 38. paraleli, koja je postavljena kad je postalo jasno da u uvjetima hladnog rata zajednička uprava neće biti moguća. Zanimljivo, tada su trebali biti održani izbori diljem cijele Koreje u suradnji s UN-om. Plan za nacionalne izbore i potencijalno ujedinjenje propao je nakon što se Južna Koreja u svibnju 1948. proglasila državom. Kao direktan odgovor na odvajanje juga, proglašena je Sjeverna Koreja 8. srpnja iste godine, s Kim Il-sungom u funkciji premijera. Mjesec dana kasnije službeno se očitovao i Sovjetski Savez u proglasu kojim se Kim Il-sung priznaje kao jedini legitimni predstavnik korejskog naroda.

Ubrzo nakon početka rata između dviju Koreja (25. srpnja 1950.), sjevernokorejska vojska je 28. srpnja 1950. zauzela Seul, glavni grad Južne Koreje. Ubrzo su sjevernokorejske postrojbe zauzele cijelu Južnu Koreju, osim područja Pusana. No 15. listopada 1950. postrojbe UN-a (tzv. KUN) krenule su u protunapad, zauzevši Pjongjang 20. listopada iste godine, a 26. listopada izbile su na kinesku granicu. Uslijedio je snažan kineski protunapad pa su postrojbe KUN-a u ožujku 1951. potisnute na 38. paralelu. Napokon je 27. srpnja 1953. u P’anmunjomu potpisano primirje (koje je na snazi i danas) između 16 zemalja čije su postrojbe bile u sastavu KUN-a s jedne, i Sjeverne Koreje i Kine s druge strane.