DINKO HORKAŠ (26), hrvatski golman Las Palmasa, briljirao je u 32. kolu La Lige za veliku pobjedu svojega kluba nad Atletico Madridom. Pobjeda je rezultatski minimalna (1:0), ali s velikim posljedicama. Ovim rezultatom Las Palmas je šest kola prije kraja napredovao na 17. mjesto, posljednje koje ostavlja u prvoligaškom društvu, dok je Atletico izbačen iz utrke za naslov, u kojoj ostaju Barcelona i Real.

Horkaš je proteklog vikenda postao prvi golman Las Palmasa koji je na domaćem terenu zadržao Atletico Madrid bez postignutog gola poslije 1995. godine. Tom pobjedom je momčad s Kanara izašla izvan zone ispadanja. Horkaš je bio proglašen najboljim golmanom bugarske lige prošle sezone. Tako je odlučilo 111 predstavnika bugarskih medija u sklopu dodjele nagrade za najboljeg nogometaša Bugarske.

U Bugarsku je otišao u ljeto 2022. godine, kada je napustio matični Dinamo. Za aktualne prvake Hrvatske nije nikada službeno nastupio iako je u klubu proveo ukupno 11 godina. Tijekom staža u Dinamu odlazio je na posudbe u Zrinjski, Posušje i Varaždin, za koji je u sezoni 2020./21. imao 22 nastupa u SuperSport HNL-u. Hrvatski golman i junak Las Palmasa za Index se osvrnuo na aktualnosti iz kluba, La Lige i SuperSport HNL-a.

Glavni povod razgovora je utakmica protiv Atletica. Pobijedili ste 1:0 i tako prvi put sačuvali gol netaknutim u utakmici La Lige. Španjolska Marca Vas je proglasila igračem utakmice, a u samom tekstu nazivaju Vas "hobotnicom". Kakav je osjećaj?

Sigurno da je dobar osjećaj, mora biti kada se pobijedi momčad kao što je Atletico Madrid. Ipak, to je samo jedna utakmica u mojoj karijeri. Mislim da imam puno posla, ali ovo je veliki poticaj za daljnji rad i pokazatelj da sam s razlogom ovdje gdje jesam. Iduća utakmica je već za dva dana i okrećemo se tome. Nema puno vremena za slavlje i razmišljanje što je bilo.

Obrana Alvarezovog udarca je viralna (možete ju pogledati na 4:00 u sažetku). Kakva je bila reakcija, kako ste obranili čisti zicer?

Mislim da svaki golman na svijetu nekad obrani tako nešto. Jednostavno ne razmišljaš o tome, nego vidiš poslije što si napravio. To je instinkt. Na treningu napraviš takvu vježbu milijun puta, pa ti to postane urođeno. Kad vidiš da je igrač na drugoj stativi, samo pokušaš pokriti što veću površinu gola i moliš Boga da te pogodi bilo gdje, u bilo koji dio tijela. Samo da ne uđe u gol.

Atletico je jedna od najvrjednijih momčadi na svijetu. U napadu imaju različite tipove igrača, poput spomenutog Alvareza, Griezmanna, Sorlotha, Corree... Kako ste se spremali za utakmicu?

Sigurno da je zahtjevno. Realno, oni su među 10-15 najboljih momčadi u Europi. Imaju izuzetnu kvalitetu i u prvih 11 i na klupi. Ne zna se gdje su bolji, ali kao što nam trener govori, kraj je sezone takav da nema značenja protiv koga igraš. Uvijek odluči neka greška, neki potez. Dobro smo se branili cijelu utakmicu. Čak bih rekao da nam cijelo drugo poluvrijeme nisu šutnuli na gol.

Jedini posao sam imao u prvom poluvremenu. U drugom smo kontrolirali utakmicu. Na kraju se dogodi to da ispucam loptu, Mata skoči kao klokan i izborimo situaciju i zabijemo gol. To je samo jedna utakmica, imamo još puno posla. Naš je cilj ostati u ligi.

Vratimo se na početak priče u Las Palmasu. Stigli ste ovog ljeta kao golman koji bi trebao zamijeniti Vallesa na mjestu startnog golmana. Ipak, na početku sezone je više prilike dobio Jasper Cillessen, nešto iskusniji golman. Koji je bio razlog tome?

Istina. Kad smo dolazili u klub, predstavljeno mi je da dolazim kao zamjena za Vallesa. Nakon toga, prije samog dolaska i poslije potpisa ugovora, potpisali su Cillessena. Onda smo došli na pripreme, koje su više-manje prošle u redu. Ne mogu reći da je bilo tko od nas dvojice briljirao, ali ekipa je nova. 11 novih igrača, novi trener, svi smo se trebali prilagoditi.

Krenulo je prvo kolo, on je stao na gol i stvarno je dobro branio. Bilo je utakmica u kojima nas je čupao i donio bodove. Onda se ozlijedio prije utakmice s Villarrealom, pa sam branio tu utakmicu i sljedeću protiv Celte Vigo. Poslije toga je dotadašnji trener dobio otkaz, došla je reprezentativna pauza, pa se novi trener odlučio na iskustvo i Cillessena stavio na gol. U prvoj utakmici protiv Valencije nam je donio tri boda i onda je ostao zakucan na mjestu startera.

Strpljivo ste čekali priliku, a ona je došla prije četiri kola, kada se Cillessen teško ozlijedio. Koliko je teško biti rezervni golman?

Jako je nezahvalno. Samo jedan golman može braniti, igrač, kada je na klupi, može dobiti priliku igrati na više različitih pozicija, a dok jednom golmanu ne smrkne, drugom ne svane. Tako mi je praktički cijelu karijeru. Uvijek sam nešto čekao, da dođe neka šansa. Isto tako uvijek trebaš biti spreman jer nikad ne znaš kad će ta utakmica doći. Meni je došla sada, na meni je da je iskoristim i da treneru pokažem da mogu igrati u La Ligi i pomoći momčadi.

Priliku ste zasad itekako iskoristili. U četiri utakmice koje ste branili od povratka na gol momčad je osvojila sedam bodova i tako se izdigla iznad zone ispadanja. Prethodno ste imali niz od 12 utakmica bez pobjede, a sada ste povezali dvije pobjede. Borba za ostanak je u punom jeku, osjećate li pritisak?

Uvijek postoji doza pritiska, pogotovo u ligi kao što je španjolska prva liga. Idemo utakmicu po utakmicu. Nitko nije očekivao da ćemo pobijediti Atletico kod kuće, ali to smo napravili. Kao što sam rekao ranije, u zadnjoj fazi sezone sve je moguće. Svaku utakmicu igramo kao da nam je zadnja šansa za ostanak u ligi.

Mislim da imamo jako dobar raspored do kraja. Nakon gostovanja kod Bilbaa imamo dvije domaće utakmice, protiv Valencije i Rayo Vallecana. Mislim da bismo se već tada, ako budemo pravi, mogli odvojiti od zone ispadanja.

U Hrvatskoj se već dulje vrijeme priča o sucima. Kakva je situacija po tom pitanju u Španjolskoj u kojoj su također česte prozivke, naročito na relaciji Barcelona-Real Madrid. Kako vidite te prozivke i komentiraju li se suci unutar lige i među igračima?

Prirodno je da se u nogometu priča o sucima. Toga ima svugdje. Kada je prije par godina uveden VAR, pričalo se da će to smanjiti greške, ali uvijek se vuku neki repovi. To je draž nogometa. Suci su ljudi, kao i mi nogometaši. Pogriješimo pa život ide dalje.

Na našoj zadnjoj utakmici je sutkinja podigla zastavicu jer je bilo zaleđe, ali ona ne može u tom trenutku vidjeti tko je zadnji dirao loptu. Bio je to Gimenez i ispostavilo se da nema zaleđa. Svakome se može dogoditi greška. To jednostavno treba prihvatiti. Naravno, i suci trebaju napredovati kako bi radili što manje grešaka, kao i mi. Svatko bi trebao gledati u svoje dvorište.

Koliko stižete pratiti SHNL? Kako vidite kvalitetu lige?

Uspijem popratiti. Nije da imam previše vremena, ali kad uhvatim, pogledam utakmicu. Mislim da Dinamo ima najveću kvalitetu za osvojiti prvenstvo, ali sve je moguće. Vidjeli smo sada da se Rijeka mogla odvojiti, ali izgubila je od Istre 1961, a prije par dana su ih pobijedili u Kupu.

Ekipe su dobre i kvalitetne. Mislim da liga treba Istru i Slaven Belupo ovakve kakvi su sada. To pogoduje hrvatskom nogometu i ligi. Na kraju krajeva, ipak se nadam da će Dinamo osvojiti. Proveo sam toliko godina u klubu, Dinamovo sam dijete i naravno da svim srcem želim da osvoje naslov.

Kako vidite Dinamo ove sezone? Bila je zaista turbulentna sezona, od odličnih izdanja u Ligi prvaka do nekih katastrofalnih u prvenstvu.

Nije baš normalno za takav klub, koji je osvojio 18 od zadnjih 20 titula, jer svi misle da je normalno da već do Božića osvoji novi naslov. Naravno da to ne ide tako. Sve ekipe napreduju i druge ekipe imaju infrastrukturu i rade sve što je u njihovim moćima da dođu do naslova.

To je dobro za hrvatski nogomet i hrvatsku ligu. Na kraju krajeva, mislim da će Dinamo, svojom kvalitetom i cijelom mašinerijom koju su izgradili uspjeti osvojiti prvenstvo.

Marko Livaja je ponajbolji igrač SHNL-a već par sezona, ali je isto tako i bivši igrač Las Palmasa. Spominje li se još uvijek njegovo ime?

Mislim da je trenutno on stvarno najbolji igrač lige. Da nema njega, ne znam koliko bi Hajduk imao bodova ove sezone. On je prevaga u hrvatskoj ligi. U klubu se i dalje priča o njemu. Još uvijek ima par ljudi koji su radili i dok je on bio tu. Sadašnji predsjednik je također bio tu.

Predsjednik ga obožava jer voli takve "lude glave", što bi se reklo. Nema nekih anegdota jer u svlačionici imam samo jednog igrača koji je bio tu za vrijeme Livajina igranja, ali on je tada tek ulazio u prvu momčad i nije toliko trenirao s njima. Ali kada sam razgovarao s predsjednikom, prvo što me pitao jest poznajem li Livaju i imam li kontakt s njim. Jako ga poštuju i cijene kao igrača, što je i normalno.

Bivši ste mladi reprezentativac Hrvatske, ali još uvijek niste dobili poziv u seniorsku reprezentaciju. Jedan ste od samo dva hrvatska golmana koji nastupaju u ligama Petice, zajedno s Nediljkom Labrovićem. Nadate li se pozivu Zlatka Dalića?

Naravno. San svakog hrvatskog nogometaša je da zaigra za reprezentaciju, ali kažem, preda mnom je jako puno posla. Ove sezone nisam praktički ništa branio, izuzev ovih zadnjih par utakmica. Na meni je da nastavim ovako kako sam branio u njima.

Jednog dana, ako uspijem izboriti poziv, nitko sretniji od mene. Sve to treba pokazati na terenu i svojim radom zaslužiti poziv. Reprezentacija je reprezentacija, nešto najsvetije u nogometu.