Priča o klubu koji je odbio nestati: Najveća su senzacija u Italiji, a njihove utakmice je nemoguće uživo pogledati

Priča o klubu koji je odbio nestati: Najveća su senzacija u Italiji, a njihove utakmice je nemoguće uživo pogledati

Foto: Guliver Image/Getty Images

ŽIVOT piše romane. U svibnju 1968. godine, posljednjeg dana natjecateljske sezone, veznjak Juventusa Gianfranco Zigona zabio je sudbonosni gol kojim je SPAL (Societa Polisportiva Ars et Labor) izbacio iz Serije A, a danas, gotovo pola stoljeća kasnije njegov najmlađi sin Gianmarco Zigoni jedan je od najvećih klupskih aduta u borbi za povratak u elitni razred talijanskog nogometa.
 
Točno pet tjedana, odnosno sedam kola prije kraja aktualne sezone, SPAL je vodeća momčad Serije B sa 64 boda, dva više od Frosinonea i pet više od trećeplasirane Verone, predvodnika šest klubova koji će plasman u Prvu ligu tražiti preko kvalifikacija. SPAL je u dosadašnjih 35 kola upisao 18 pobjeda, 10 remija i samo sedam poraza, postigavši najviše (57), a primivši najmanje (33) golova.
 
Sjajan niz jednog od najstarijih talijanskih klubova 
 
Svoj sjajni plasman na ljestvici SPAL ponajprije duguje izvrsnim nastupima od rujna do ožujka, kada je u 20 utakmica upisao 12 pobjeda, sedam remija i samo jedan poraz. U malu krizu upao je krajem ožujka, kad je prvo kući poražen od Frosinonea, a zatim i u gostima kod Avellina. Međutim u posljednjim dvama kolima uvjerljivom je prezentacijom nadigrao Novaru i Bresciju, opet zasjevši na vrh prvenstvene ljestvice.
 
Ovaj sjajni plasman čini se još nevjerojatnijim kad se uzme u obzir da je SPAL 2013. godine umalo bankrotirao. Da, bila bi to prava šteta i to ne samo zbog potencijalne promocije među elitu apeninskog nogometa nakon pola stoljeća koja je sada aktualna, već i zbog toga što se radi o jednom od najstarijih talijanskih klubova, osnovanom u jednom samostanu malenog gradića Ferrara daleke 1907. godine.
 
Klub koji je "stvorio" Fabija Capella i nekadašnjeg trenera Hajduka Eduarda Reju
 
Važno je reći kako je SPAL igrao važnu ulogu u talijanskoj ligi 50-ih i 60-ih godina (5. mjesto u Seriji A) te bio prvi klub tada talentiranog veznjaka Fabia Capella, a danas jednog od najboljih nogometnih stručnjaka u povijesti. Interesantno, svoju profesionalnu karijeru u SPAL-u su započela još dvojica proslavljenih stratega - Eduardo Reja, svojevremeno i trener splitskog Hajduka te Luigi Delneri, bivši trener Juventusa i Rome.
 
SPAL je dugo godina bio samo Paolo Mazza, predsjednik koji je cijeli svoj život uložio u uspjeh kluba pa ne čudi što su nakon njegove smrti 1981. uslijedila desetljeća raznoraznih kriznih trenutaka.¸Prvi bankrot doživio je 2005, a posljednji 2013. kada je, kako bi preživio, SPAL bio prisiljen spojiti se s lokalnim četvrtoligašem Giacomenseom. Ono što je isprva izgledalo kao očajnički potez, ispostavilo se punim pogotkom.
 

 
Nakon dvaju bankrota, Mattioli, Vagnati i Semplici pronašli formulu za uspjeh
 
Predsjednik kluba postao je Walter Mattioli koji je dotad četvrt stoljeća predsjedao malim četvrtoligašem, a za Mattiolu koji je rodom iz Ferrare i koji je s Lugijem Delnerijem išao u razred, to je bilo ostvarenje sna. Njegova prva akvizicija bio je bivši igrač Giacomensea Davide Vagnati koji je preuzeo mjesto sportskog direktora i udario temelje onoga što gledamo danas, gotovo četiri godine kasnije.
 
I tako je naizgled preko noći jedan od najlošije vođenih klubova u Italiji postao jedan od najbolje vođenih, i što se tiče sportskog i što se tiče ekonomskog dijela. Posljednji komadić puzzle bio je trener Leonardo Semplici koji je u klub stigao u prosincu 2014. godine, kada je tavorio na dnu treće lige. Već te sezone klub je osovio na noge, da bi sljedeće odmah izborio plasman u drugu ligu.
 
Jedina momčad Italije bez stranaca: njihove utakmicu zbog enormnog je interesa nemoguće uživo pogledati
 
Ono što je posebno zanimljivo je to da u aktualnoj momčadi SPAL-a nema nijednog jedinog stranca. Priznat će ljudi iz kluba kako su pokušavali dovesti neke igrača iz inozemstva, međutim u tome nisu uspjeli, a kako su mjeseci prolazili, nekako ih je ispunjavalo ponosom što se sve radi s lokalnim dečkima. Danas je SPAL jedina od 42 momčadi u prvoj i drugoj talijanskog ligi bez stranih igrača.
 
Inače, SPAL igra na stadionu Paolo Mazza (bivši predsjednik) kapaciteta nešto više od osam tisuća gledatelja, a nakon ovosezonskih uspjeha, ulaznicu za prvenstvene susrete doslovce je nemoguće nabaviti. Ako momčad uistinu izbori plasman u Seriju A, postoje planovi za proširenjem dviju najvećih tribina. Zapravo, promocija se čini nečim što im ne smije pobjeći jer čudotvornog trenera Semplicija nikako drugačije neće moći zadržati. Ulog je svakojako ogroman!
 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara