U NEDJELJU 26. svibnja navršava se 20 godina od jednog od najluđih nogometnih finala u povijesti nogometa. Kad je Liga prvaka u pitanju, svi će odabrati nevjerojatan Liverpoolov povratak protiv Milana 2005. godine, ali epski preokret Manchester Uniteda protiv Bayerna 1999. godine u Barceloni je, ako ništa drugo, uvjerljivo na drugom mjestu.

Bilo je to vjerojatno najvećih deset dana u povijesti kluba iz Manchestera. Deset dana u kojima su mogli ostati bez svega ili sve osvojiti. U posljednjem kolu prvenstva United je morao pobijediti Tottenham na Old Traffordu kako bi osvojio titulu ispred Arsenala. Spursima nitko nije davao nikakve šanse, ali su gosti golom Lesa Ferdinanda šokantno poveli u 24. minuti. United je promašivao nemoguće, ali je ipak izjednačio golčinom Beckhama do poluvremena, a Andy Cole je u 47. minuti zabio za preokret i naslov prvaka.

Šest dana kasnije United je igrao finale FA Cupa protiv Newcastlea koji je dobio prelako - 2:0, a dominirao je od prve do posljednje minute. Kad su se vraćali s Wembleyja u hotel, na ulazu su ih dočekali članovi uže i šire obitelji. Igrači su bili presretni, a Alex Ferguson im je na izlasku iz autobusa rekao:

"Maknite te medalje. Imamo još posla."

U hotelu navodno nije potekla ni kap alkohola. Velika fešta ionako je bila nakon osvajanja prvenstva i svi su u mislima već bili na Nou Campu i finalu Lige prvaka protiv moćnog Bayerna koje se igralo samo četiri dana kasnije. Ferguson im je dopustio da se kratko podruže s obiteljima koje su sljedeći put vidjeli tek nakon finala.

Na finale Concordeom

Tih dana cijela Engleska pratila je United. British Airways, nacionalna aviokompanija, ponudila je klubu da ih do Barcelone preveze legendarnim Concordeom. Pazilo se na svaki detalj, kako bi se momčad što bolje pripremila za utakmicu.

Fergusonov pomoćnik tada je bio Steve McLaren koji se prisjetio detalja s treninga u Španjolskoj.

"Nije bilo nikakvih velikih opterećenja. Uglavnom lagani treninzi. Atmosfera je bila opuštena, ali na igračima se vidjelo koliko su napaljeni na utakmicu", prisjetio se McLaren.

Računajući da bi finale moglo biti gusto, na jednom od treninga vježbali su se penali.

"Rekli smo igračima da pucaju kao što bi pucali u finalu. Čak smo ih postrojili na centar, kao što je običaj u tim trenucima, i jedan po jedan su išli prema Schmeichelu. Dwight Yorke, najopušteniji što je mogao biti, izveo je panenku. Nasmijao se Schmeichelu, a ovaj je pocrvenio od bijesa. To jednostavno ne možeš raditi Peteru Schmeichelu. Uzeo je loptu iz mreže i raspalio je prema Yorkeu. Promašio ga je pa ga je počeo naganjati po terenu. Kad smo ih konačno smirili, obećao je da će pucati panenku i u finalu. To njihovo natjeravanje po terenu bilo je najbolji opis kakva je to momčad bila", ispričao je McLaren.

United je bio momčad kojoj poraz nije bio opcija i koja poraze nije doživljavala tragično. Borba s Arsenalom za naslov prvaka Engleske bila je brutalna, a United je sve doveo pod veliki upitnik nakon što je u pretposljednjem kolu remizirao s Blackburnom. McLaren, koji je pomoćni trener postao samo nekoliko mjeseci ranije, nije mogao vjerovati kakva atmosfera je vladala u autobusu na povratku.

"Schmeichel je izvadio karte i počeo kartati s jednim od trenera. Ubrzo su se pridružili i ostali. Pomislio sam, kako će se oporaviti od ovog kiksa? No netko bi samo rekao: 'Nema veze, dobit ćemo sljedeću.' Takav je bio mentalitet i na utakmicama i na treninzima. Maksimalno kompetitivno. Igralo se na nož čak i mali nogomet i nema šanse da si smio prekinuti tu utakmicu minutu ranije ako je netko gubio", rekao je McLaren.

Kompetitivnost je bila na svakom koraku. Uoči svake gostujuće europske utakmice na večeri bi prva momčad igrala kviz protiv stručnog stožera.

"Uh, to je znalo biti vatreno. Jednom je kamerman John, voditelj kviza, pitao igrače koji slikar je naslikao jednu poznatu sliku. Ferguson je rekao: 'Ma, daj, nemaju šanse.' Najednom je ustao Nicky Butt i točno odgovorio na pitanje. Fergie je podivljao i gađao Butta vilicom ili nožem. 'Nema šanse da Nicky Butt iz Manchestera to zna', vikao je i optužio Johna da mu je kviz namješten. Nicky se nasmijao i rekao Fergusonu da ima tu sliku kod kuće na zidu. Svi su prasnuli u smijeh", rekao je McLaren.

Uoči velikih utakmica Ferguson je igrao isključivo na emocije kod igrača

Na jednom od sastanka Fergusona i prve momčadi uoči finala protiv Bayerna prisluškivao je što im veliki sir Alex govori.

"Bez pogreške je svaki put točno znao što mora reći da ih motivira. U govorima uoči važnih utakmica igrao je isključivo na emocije, a ne na taktiku. Rekao im je da je to finale najveća utakmica u njihovim životima i usporedio ju je s letom na Mjesec. Nemaju svi tu priliku, a oni te večeri imaju priliku odletjeti na Mjesec. I pitate me jesu li igrači bili spremni nakon toga? K vragu, naravno da jesu", rekao je Fergusonov pomoćnik.

Iako je sjajno motivirao momčad, sir Alex je bio u velikim problemima. Zbog kartona nisu mogli igrati Roy Keane i Paul Scholes, a Henning Berg je bio ozlijeđen. Bayern je bio bez ozlijeđenih Lizarazua i Elbera, ali je Ottmar Hitzfeld bio toliko uvjeren u svoju momčad da je mrtav-hladan dva dana prije utakmice na press konferenciji izdiktirao sastav:

"Kahn, Linke, Matthäus, Kuffour, Babbel, Effenberg, Jeremies, Tarnat, Basler, Jancker, Zickler."

I United i Bayern su se strašno provukli u polufinalu. Manchester je u prvoj utakmici protiv Juventusa kod kuće do 92. minute gubio 1:0 pa je izjednačio preko Giggsa, ali je u uzvratu gubio 2:0 nakon 11 minuta i golovima Keanea, Yorkea i Colea pobijedio 3:2. S druge strane, Bayern je protiv fantastične momčadi Dinama u prvoj utakmici u Kijevu gubio 3:1 do 78. minuti i samo luda sreća ga je spašavala da nije do tog trenutka primio pet komada. Onda je Effenberg smanjio, a Carsten Jancker u 88. minuti izjednačio na 3:3. Mario Basler je u Münchenu zabio za pobjedu 1:0.

Takvi, puni samopouzdanja, United i Bayern istrčali su na Nou Camp. Očekivao se strašan sudar, ali je utakmica od prve do 91. minute bila neočekivano jednosmjerna. Bayern je poveo Baslerovim golom iz slobodnjaka već u 6. minuti, a Fergusonova momčad bila je potpuno neprepoznatljiva. Zicklerov udarac prohujao je pokraj gola, Scholl je pogodio stativu, a Jancker je pogodio prečku i promašio jednu veliku šansu.

"U poluvremenu smo na putu do svlačionice prošli kraj postolja na kojem je stajao pehar. Ferguson je igračima u svlačionici rekao da zamisle koliko loše će se osjećati ako budu morali gledati kako ga podižu Bayernovi igrači", prisjetio se McLaren.

No Fergusonov govor nije previše promijenio u igri i Bayern je nastavio s pritiskom.

"Bila koja druga utakmica bi završila dva ili tri gola razlike za nas. Kontrolirali smo igru, nisu nam mogli ništa", prisjetio se Steffan Effenberg.

Problem za njega i suigrače bio je što ovo nije bila bilo koja druga utakmica, a taj Manchester United je bio jedna jako posebna momčad. Jedini aduti koje je Ferguson na klupi imao bili su Teddy Sheringham i Ole Gunnar Solskjaer.

"Bili su potpuno različiti. Ole nije imao ništa protiv statusa džokera s klupe i mirno je sjedio na klupi. Teddy je mrzio klupu. Nikad se nije zagrijavao u korneru, nego bi trčkarao ispred klupe i pogledom fiksirao trenera i mene. Kao da nam govori da ga moramo ubaciti u igru", priča Steve McLaren.

Bayernovi igrači već su palili baklje

No stari lisac Ferguson prvo je u 67. minuti ubacio Sheringhama, a u 80. Solskjaera. Današnji trener Manchester Uniteda skoro je zabio glavom u prvom dodiru s loptom, a to je ujedno bila i najveća Unitedova šansa na utakmici. Počela je prva od tri minute sudačke nadoknade, a na tribini s Bayernovim navijačima počele su se paliti baklje. United je očajnički stiskao, Nijemci se bez problema branili, a u 91. minuti su izbili u korner…

"Nekoliko minuta prije kraja sam vidio da su na pehar već počeli stavljati trakice u Bayernovim bojama. Nikad u karijeri nisam bio nervozan prije ni za vrijeme velikih utakmica, ali moram priznati da sam te večeri stalno osjećao neke leptiriće u želucu. No kad sam vidio što rade s tim peharom, točno sam znao da nije još gotovo. Ne samo ja nego i moji suigrači", rekao je prije nekoliko godina David Beckham.

Upravo je on postavio loptu u kut, a u šesnaesterac je dotrčao i Peter Schmeichel. Beckham je ubacio, Nijemci loše očistili loptu, a Giggsov udarac s ruba šesnaesterca u gol je skrenuo Sheringham. Tribina s Nijemcima je utihnula, a ona na drugoj strani je eksplodirala od oduševljenja.

"Čim je Teddy zabio počeo sam s trenerom pričati o produžecima. Pogledao me i rekao mi: 'Steve, sjedni. Nije ovo još gotovo.'", prisjetio se McLaren onoga što je uslijedilo.

Bayernovi igrači, a osobito obrana, do tog trenutka bili su potpuno sigurni u sebe. Najednom se u njih uvukla nervoza, povukli su se Kahnu u krilo i United je u 93. minuti krenuo u novi napad. Panika u Bayernovoj obrani, još jedan korner…

Detalj koji je najbolje opisivao glad i pobjednički duh u Unitedovoj momčadi bio je trk Petera Schmeichela i na taj korner, iako je rezultat bio 1:1. Danski golman vjerovao je da je to taj trenutak, a bijesni Ferguson je s klupe urlao na njega da se vrati na gol.

"Moj cimer Jaap Stam hrkao je cijelu noć prije utakmice i uopće nisam mogao spavati. U meni se javio neki neopisiv osjećaj da ću nešto napraviti u toj utakmici, a znao sam da ću biti na klupi. Kad je Teddy izjednačio, svi su slavili, a ja sam među prvima otrčao na centar jer sam se želio koncentrirati na produžetak. Pomislio sam da će ovo biti utakmica za pamćenje, a na kraju sam je upropastio", prepričao je povijesne trenutke Ole Gunnar Solskjaer.

U 99 od 100 slučajeva to ne bi bio gol

Beckham je ubacio, loptu je loše zahvatio Sheringham, a Solskjaer ju je na drugoj stativi refleksnim potezom zakucao pod prečku za nestvarnih 2:1. Samo 120 sekundi ranije United je bio na dnu, a sad je postao prvak Europe.

"U 99 od 100 slučajeva taj moj udarac bi završio u Kahnovim rukama ili bi ga onaj igrač Bayerna na crti izbio. Ne sjećam se što mi je prolazilo kroz glavu kad sam ga zabio. Samo sam klizao po travi i slavio. Nisam uopće bio svjestan što sam napravio", kaže Solskjaer.

Šokirani i utučeni Bayernovi igrači doslovno su popadali po travnjaku nakon što je Pierluigi Collina odsvirao kraj. Legendarni talijanski sudac podizao ih je i pomagao im da dođu k sebi, a svi koji su gledali utakmicu nikad neće zaboraviti očajnog Samuela Kuffoura kako nemoćno tuče šakama u travnjak od tuge.

"Nikad nisam pogledao snimku, ne želim. Kad je na televiziji, zovu me prijatelji i govore: 'Ej, ona tvoja utakmica je TV-u'. Nikad je neću pogledati. Još nisam prebolio taj poraz i često razmišljam o utakmici. Što je otišlo po krivu, gdje smo pogriješili... Bili smo puno bolji, ali oni su bili sretniji", rekao je prije dvije godine Kuffour.

Ključan trenutak je, smatra, bio izlazak Matthäusa iz igre u 80. minuti.

"Da sam ja bio na njegovom mjestu, igrao bih do posljednje kapi krvi. Pa to je finale Lige prvaka. Ali plan je bio da igra 80 minuta jer je već bio u godinama, 38 ako se ne varam, i nije mogao izdržati cijelu utakmicu. On je izašao, ušli su Sheringham i Solskjaer i sve se okrenulo", dodao je.

"Ništa se u tom finalu nije dogodilo slučajno jer su moji dečki to napravili previše puta te sezone. Imali su neviđenu glad za pobjedama, fantastični momčadski duh i neviđeni karakter. Zaslužili su taj naslov i na takav način iz jednostavnog razloga što nikad nisu prestali vjerovati u sebe. To finale bilo je najbolja slika te momčadi. Svi moji strahovi, sva moja želja da osvojimo taj naslov spojeni su u jedno načinom na koji smo do njega došli. S dva gola u posljednje tri minute. Znate, ako želite napraviti nešto posebno, nema boljeg načina od onoga kako smo mi pobijedili u finalu 1999. godine", najbolje je objasnio sir Alex Ferguson.