ČETVRTOG srpnja 2004. Grčka je osvojila Europsko nogometno prvenstvo. Grci su u finalu pobijedili domaćina Portugal 1:0 pogotkom Angelosa Charisteasa u 57. minuti. Finale se igralo na Benficinom stadionu Luz u Lisabonu.

Grčki pothvat se do danas smatra jednim od najvećih iznenađenja ikad u nogometu.

Legendarna ekipa

Prije točno 16 godina europski naslov za Grčku osvojili su Nikopolidis, Seitaridis, Kapsis, Dellas, Fyssas, Katsouranis, Zagorakis, Basinas, Charisteas, Giannakopoulos i Vryzas. S klupe su ušli Venetidis i Papadopoulos. Izbornik je bio Nijemac Otto Rehhagel.

Ronaldove suze

Kapetan Theodoros Zagorakis proglašen je najboljim igračem prvenstva, dok su u najboljoj momčadi turnira uz njega bila još četvorica Grka - golman Antonios Nikopolidis, braniči Traianos Dellas i Giourkas Seitaridis te napadač i strijelac jedinog gola u finalu Angelos Charisteas.

Nezaboravna je scena nakon finala kada je buduća zvijezda svjetskog nogometa, tada 19-godišnji Cristiano Ronaldo, plakala kao malo dijete. Sve mu se vratilo 2016. u Francuskoj, gdje je kao kapetan predvodio Portugal do europske krune.

Grci su igrali svoju igru

Iako je pobjeda Danaca na Euru 1992. godine najneobičnija, s obzirom na činjenicu da su Danci u Švedsku došli doslovce s plaže, najveću senzaciju u povijesti Eura, a vrlo vjerojatno i u povijesti nogometa, priredili su Grci u Portugalu.

Grcima nitko ne može uzeti pravo da se ponose naslovom prvaka Europe niti je ta titula nezaslužena. Dapače, radili su ono što najbolje znaju i bili su svjesni svojih limita te su svoju igru prilagodili vlastitim mogućnostima.

Ostala sportska čuda koja se pamte

U sportu pobjede malih nad velikima nisu rijetkost i takve pothvate volimo nazivati iznenađenjima ili senzacijama, no čuda su puno rjeđa, zapravo njih je samo nekoliko u cijeloj povijesti sporta.

Prvo sportsko čudo datira još iz 1954., a ostvarila ga je nogometna reprezentacija Zapadne Njemačke koja je u finalu SP u Švicarskoj s 3:2 slavila protiv godinama nepobijeđene mađarske Lake konjice, koju je predvodio jedan od najvećih nogometaša svih vremena, legendarni Ferenc Puškaš. Ta pobjeda u sportskim almanasima i knjigama nosi ime Čudo u Bernu.

Kad su košarkaši SSSR-a u finalu Olimpijskih igara u Münchenu 1972. u infarktnoj završnici uspjeli pobijediti nedodirljive Amerikance, nitko se na svijetu, osim dakako u SAD-u, nije hvatao politike i hladnog rata niti je navijao za Amere. Nema šanse, svi neutralci su s guštom promatrali kako Amerikanci u nevjerici gledaju semafor i odbijaju doći po srebrne medalje.

Baš kao što je cijeli sportski svijet uživao u Čudu na ledu, kad su 1980. na Zimskim olimpijskim igrama u Lake Placidu američki sveučilištarci svladali SSSR prekinuvši puno desetljeće dugu dominaciju Zbornaje komande.

Jedan je Goran

Ili bajka svih bajki, ona o Goranu i Wimbledonu. Englezi su 70 godina čekali naslov na travi Londona i nakon silnih desetljeća frustracija Tim Henman imao je priliku plasirati se u finale, no za nešto takvo je morao samo još proći igrača s pozivnicom, nekadašnju tenisku legendu Gorana Ivaniševića.

Kad se dogodilo ono što se dogodilo, pobjedu Gorana jednako su slavili navijači u Splitu, kao i oni u Londonu jer, kako su rekli:
 
''Istina, Tim je Englez, ali Goran je naš.''