LIVERPOOL i Bayern odigrali su utakmicu bez golova u prvom susretu osmine finala Lige prvaka. Iako je Kovačev Bayern u susret ušao kao autsajder, dojam je da je na Anfieldu trebao tražiti i dobiti više.

Pametan Kovačev plan i domaćin bez ritma

Kovač je sasvim logično postavio igru u fazi obrane. Njegovi igrači su u 4-4-2 formaciji bili izrazito fokusirani da igraju obranu "na čovjeka". S obzirom na Liverpoolove ozljede, pet centralnih igrača (dva stopera i tri vezna) bili su Matip, Fabinho, Keita, Henderson i Wijnaldum. Od svih nabrojanih, tek posljednji ima sposobnost dobro se nositi s presingom i kreirati nešto (Fabinho se ipak za to teško može odlučiti iz posljednjeg reda) i Liverpool dobrih pola sata nije uspio povezati svoje redove. Posljedice toga bile su duge, direktne lopte na prednji trojac kako bi uhvatili Bayern na krivoj nozi, ali dobre reakcije Bayernove obrane uglavnom su otklanjale te situacije bez većih problema. Liverpool nije mogao mnogo, ali ni gost nije bio puno bolji prema naprijed.

Rigidni Bayern

Koliko god je obrambena postava donijela kontrolu suparnika, toliko je Bayern bio bezidejan prema naprijed. Već u ranoj fazi napada Liverpool ih je uspio potjerati s loptom na bok, odakle ih je mnogo lakše neutralizirati, i Bayern je vrlo brzo udario glavom u zid. Ili, u boljem slučaju, resetirao napad povratnom loptom, što je ponovno dalo dovoljno vremena suparniku da se reorganizira. Najveći taktički problem Kovačevog Bayerna je izrazita rigidnost - u 4-2-3-1 postavi ne postoji nijedna rotacija kojom bi se oslobodio igrač da dobije loptu ili suradnja dvojice igrača koja rezultira otvaranjem dijela prostora. Lewandowski je bio odsječen u špici napada, odakle ne može značajno pridonijeti izgradnji napada. Dva beka, iako su strahovito moćna prema naprijed, kao da su imala zabranu prijeći centar jer je bila očita namjera hrvatskog trenera da u svakoj fazi napada ima 6 igrača iza lopte. Zbog toga krila moraju igrati sasvim uz liniju kako bi barem netko pokrio širok prostor, što ih udaljava od igre i sredine terena. Bayern jednostavno nema načina ni koridora u takvoj postavi za brži protok lopte. A kada je tako, gol može dati samo ako dočeka suparnikovu pogrešku.

Liverpool preuzima kontrolu

Na kraju je Bayernova stihija održavala status quo, što je neminovno dovelo do toga da Liverpool preuzme kontrolu nad susretom. Promašaji Manea i Salaha ostavili su ih bez prednosti pred uzvrat, ali na kraju su pokazali zašto su bili favoriti u ovom susretu. Visok izlazak Arnolda koji je za sobom povukao Comana, omogućio je Matipu da organizira napade iz zadnje linije, a Firminu i Wijnaldumu da jednostavnom zamjenom mjesta probiju Bayernovo markiranje u sredini terena. S obzirom na to da je Coman sada bio izoliran na strani, Liverpool je uvijek imao igrača viška u sredini terena, što je i više nego dovoljno da pokupi odbijene, druge lopte u sredini terena. Kada se stvari podvuku, susret je itekako razočarao. I idejom, i golovima, i prikazanim ambicijama s obje strane pa su zasad i jedni i drugi ostali dužnici. Dojam je da je Kovač trebao više riskirati - Liverpool nikad nije bio zreliji za pad. 

Kovača bi izbjegavanje rizika moglo doći glave

Više je razloga zbog kojih je jučer Bayern imao idealnu priliku da sruši Liverpool. Ozljede i suspenzije ostavile su domaćina na atipičnom stoperskom paru Matip-Fabinho, koji nije bio dovoljno pritisnut, te se pokazalo da je to sve osim uigrane kombinacije. Dobar obrambeni plan zagušio je ionako kreativno potkapacitiranu središnjicu Liverpoola i domaćin je u potpunosti bio izvan ritma od kojeg živi već godinu i pol. Konačno, ovakvu indisponiranost u zadnjoj trećini terena teško će ponoviti u drugom susretu, a tada će njihov gol "vrijediti dva". Važnije od toga, trijumfom nad Liverpoolom Kovač je mogao u potpunosti preokrenuti sezonu. Borussiji je stigao na samo tri boda razlike i nakon serije dobrih rezultata u ligi, barem su se djelomično umirili glasovi koji su ga krivili za loše otvaranje sezone. Pobjede nad prošlogodišnjim finalistom Lige prvaka i potencijalnim prvakom Premiershipa pokazale bi da Kovač može voditi Bayern do najvećih uspjeha, u najvećim utakmicama, što je i dalje aspekt njegovog trenerskog opusa kojem većina ne vjeruje. Ali pravo je pitanje koliko Kovač sam sebi vjeruje u takvim situacijama.

Slika u kojoj u 90. minuti uvodi 33-godišnjeg Rafinhu kako bi poduplao bokove (pri čemu mu očuvanje mreže ne garantira prolaz), prikladnija je Baselu ili Galatasarayu nego Bayernu. Sve to "neće biti bitno" ako u uzvratu postignu rezultat koji će ih odvesti u iduću rundu. Ipak, ako u tome ne uspiju, ponovno će se javiti glasovi - i u medijima, i među navijačima, i u svlačionici - da Kovač ekipu "vozi" kao da i dalje vodi Eintracht, a ne Bayern. I nitko im neće moći reći da nisu u pravu. Uzvrat je Kovačeva utakmica mandata i istine. U njoj će se u očima javnosti etablirati ili kao vrhunski stručnjak, ili kao dobar trener koji je slučajno završio u Bayernu. Nakon idućeg susreta, bit će ili pukovnik ili pokojnik.