AKO pitate navijače Hajduka, barem one koji su imali privilegij gledati Majstora s mora sredinom 1990-ih, bez sumnje će vam većina od njih reći da im je najdraži igrač Bilih bio Milan Rapaić.

 

Tog 18. rujna 1993. na Poljudu se igrao najbolji i najluđi derbi koji se može sjetiti autor ovih redaka. Bilo je to vrijeme kad je HNL nešto i značio, kad su tribine bile krcate i kad se zaista živjelo za nogomet.

 

U finišu utakmice, u 81. minuti pri rezultatu 2:2, trener Bilih Ivan Katalinić iz igre je izvadio Stipu Andrijaševića, Frankova oca, a ubacio Mikija. 

 

Rapaić je tada tek navršio 20 godina, dobio je loptu iz auta s lijeve strane, oko 35 metara od gola te je krenuo u soloprodor.

 

Prošao je Dževada Turkovića i Joška Jeličića i s 30 metara snažno opalio, a lopta se zabila u rašlje. Dražen Ladić bio je nemoćan, a Miki je u sprintu otrčao do Torcide na sjeveru koja je u transu skandirala ''Miki, Miki, veliki!''

 

Legenda kaže da je u euforičnom trku Miki došao i do Hajdukove klupe i od trenera Katalinića tražio da ga mijenja, ljut što mu je ovaj dao samo zadnjih deset minuta.

 

Kasnije je Rapaić izjavio kako je taj gol u 81. minuti zabio iz bijesa. Ali tu se nije zaustavio, nego je pet minuta kasnije oduzeo loptu Turkoviću uz aut crtu na lijevoj strani, sjurio se do korner crte i ubacio na drugu stativu te u "trepavicu" pogodio Ivicu Mornara koji se samo naklonio za 4:2 i potpuni delirij na Poljudu.

 

Bio je to i prvi derbi koji je Joško Jeličić odigrao u modrome dresu i kod svakoga dodira s loptom pratili su ga zvižduci publike. Bijeli su dvaput vodili, a Jeličić je igrao odlično, zabio je gol za 2:2, nakon čega je otrčao do Bad Blue Boysa na jugu, ljubeći Croatijin dres. Taj čin mu i danas u Splitu najviše zamjeraju. Zarana je bilo 2:1, Mirsad Hibić je iz gužve zabio za 1:0, za 1:1 je Mario Osibov zabio autogol, a na 2:1 je postavio Dean Računica, lukavo izvedenim slobodnim udarcem.

 

Premda je tada bjesnio rat, za hrvatski klupski nogomet bila su to neka druga, puno ljepša i vedrija vremena.

 

Poslije je Miki napravio zavidnu karijeru, igrao je u Perugii, Feneru gdje je bio poštovan poput Boga, Anconi i Standardu. Ipak, s obzirom na talent kakav je imao, bilo je to premalo s obzirom na to što je mogao postići u karijeri. Miki je bio igračina, čarobnjak s loptom, ali i boem kojeg je ''luda glava'' zaustavila na putu prema vrhu. No takve igrače Torcida je najviše voljela i oni se pamte vječno. Pitajte Baku Sliškovića.

 

Više puta pokušavali smo doći do tog igrača Hajduka jer vjerujemo da bi intervju s njim bio užasno zanimljiv, no nismo uspjeli. Miki nikad nije bio čovjek koji je ljubio medije.

 

Ipak, nakon što je Hajduk u subotu razbio Osijek, a Split pao u euforiju, Rapaić je ipak dao nekoliko rečenica za Večernji list. Dok je cijeli Split na nogama i slavi veliku pobjedu protiv Osijeka, Miki nije bio tako oduševljen.

 

''Hajduk je igrao jako dobro protiv Osijeka. Ali imamo sto bodova manje od ostalih. Ako je to uspjeh, onda sam ja Petar Pan. Pa koga to može zadovoljiti? Ako to njih zadovoljava... Ma, to je sve smiješno'', rekao je Miki pomalo tužno, pa je nastavio:

 

''Smiješno mi je to. Oni govore o trećem, četvrtom mjestu Hajduka. Mi ispadamo iz Europe 15-ak godina, nigdje nas nema. Kako je to dobro? Hajduk je daleko od pravog kursa, još uvijek pluta na pučini. Ne znam zašto. Rezultata nema, a nitko ne snosi odgovornost za sve što je učinjeno, odnosno nije učinjeno svih ovih godina. I ne polaže račune. Ja to ne razumijem. Ovo je cirkus, cijeli nam je nogomet cirkus'', zaključio je Miki.