MILAN Rapaić davno je završio nogometnu karijeru, a još je više vremena prošlo otkako je nastupao za talijanske klubove Perugiu (1996. - 2000.) i Anconu (2003./2004.). Navijači tih klubova rado ga se i danas sjećaju, ali i mediji, pa je tako dao ekskluzivan intervju za tuttomercatoweb.com.

Otkrio je Talijanima čime se bavi nakon nogometne karijere, naveo pritom građevinu i rad s obnovljivim izvorima energije, a onda dodao da je i dalje usko povezan s nogometom.

I dalje u nogometu

''Nisam napustio nogomet. Imam menadžersku agenciju World Soccer Group. Vodimo igrače, skautiramo, savjetujemo klubove… Ideja je rođena nedavno. Nisam htio mnogo pričati o nogometu, već raditi. Sad kad imam vremena, mogu se tome posvetiti'', rekao je Rapaić, dodavši da trenutno skautski posao odrađuje samo u Hrvatskoj.

Skrenuo je pažnju na dvojicu talenata:

''Mario Vušković iz Hajduka i Joško Gvardiol iz Dinama, kojeg je već uzeo Leipzig. S njima dvojicom smo sljedećih 10 godina mirni u obrani.''

Na pitanje o njegovoj vezi s talijanskim nogometom odgovorio je:

''Vrlo sam vezan za Perugiu, grad koji sam zavolio i koji ću zauvijek voljeti. Žao mi je što Perugia trenutno ne igra na razini na kojoj zaslužuje, ali se nadam da će se jednog dana vratiti tamo gdje pripada. Istina je da je izborena promocija u Serie B, ali Perugia nije ni trebala biti u Serie C.''

"Serie A je bila najbolja, a ja sam volio nogomet"

Potom je Rapaić pojasnio zašto je uopće kao igrač stigao u Italiju, ali i opovrgnuo navode da je ondje došao predebeo, s 12 kilograma viška.

''U 90. godinama postojala je samo Italija, ostale lige su bile na puno nižoj razini. Htio sam igrati u Serie A, volio sam nogomet, a vi ste imali najbolju ligu. Dvanaest kilograma viška? Ne, nemoguće da je bilo toliko. Možda tri ili četiri'', rekao je Rapaić, koji je potom objasnio zašto je težio atrakciji u igri.

''Igrao sam za klub i momčad, ali pokušavao sam i zabaviti navijače. Danas su drugačija vremena, ne možete vidjeti puno driblinga, nema Tottija ili Del Piera. Danas vas treneri sputavaju. Previše je danas nogometa na kompjuterima i nekih za mene pogrešnih shema. Ali razliku rade nogometaši koji ne prate te sheme, a najbolji primjer za to je Mbappe.''

Otišao da spasi klub

Rapaić je odbio nekoliko transfera iz Perugie, podsjeća, a na kraju je otišao za dobrobit kluba.

''Imao sam sve: bio sam dobro plaćen, igrao sam dobro i navijači su me voljeli. Mogao sam otići, ali zašto? Mnogi su dolazili na razgovore sa mnom, ali bio sam ugovorno vezan za Perugiu i nisam namjeravao otići. Alesandro Gaucci mi je rekao da je klub u opasnosti od bankrota i da ga moja prodaja može spasiti. Potom sam otišao u Fenerbahče'', nastavlja Rapaić, koji je potvrdio i da je uživao u tom turskom klubu te da je postojala mogućnost da se u njega vrati u ulozi sportskog direktora.

''Moj predsjednički kandidat je izgubio izbore, sad je ondje drugi predsjednik, a on je izabrao svog direktora.''

Najbolji gol

''Za mene nogomet nikad nije bio posao, već zabava. I napravio sam ozbiljnu karijeru. Sretan sam jer sam uživao u nogometu i još su me za to plaćali. Što mogu tražiti više od toga? Uživao sam u nogometu i bio idol navijača gdje sam igrao. Činjenica da me vole i nakon toliko godina mi pruža veliki užitak'', dodao je, a na upit o najboljem golu koji je postigao rekao:

''Ne mogu odabrati, puno ih je bilo.''

Preporučen mu je pogodak koji je za Hrvatsku postigao protiv Italije na Svjetskom prvenstvu 2002. godine.

''U toj sam prilici pogriješio, a iz svega je ispao krasan gol. Da sam bolje zahvatio loptu, bio bi još bolji.''