1958. Italija nije nastupila na Svjetskom prvenstvu. Tada je Švedska bila domaćin smotre najboljih reprezentacija na planeti, a svijet je tog ljeta prvi put upoznao Pelea. Kralj nogometa sa svega 17 godina predvodio je Brazil do njihove prve titule najboljih na svijetu, a ruku su mu davali Garincha, Didi, Vava, Zagalo i ostali majstori nogometne sambe. Švedska je u finalu izgubila od Brazila s 5:2 i to je drugo mjesto najveći uspjeh Skandinavaca u povijesti njihovog nogometa. Do bronce su stigli Francuzi na krilima mašine za golove Justa Fontainea i Malog Napoleona Raymonda Kope, a četvrti su bili Zapadni Nijemci.

 

Bilo je to prvo Svjetsko prvenstvo koje su gledatelji širom svijeta mogli pratiti putem TV prijemnika, nogomet koji se tada igrao bio je prekrasan, najviše zahvaljujući Brazilu, a Talijana tada nije bilo. Kao što ih neće biti ni sljedećeg ljeta u Rusiji. Prvi put nakon punih 60 godina. Četverostruki prvaci svijeta podbacili su u play-offu i ispali u dvomeču protiv talentom limitirane, ali odlično taktički posložene i hrabre Švedske.

 

Talijani su u prvoj utakmici u Švedskoj izgubili 1:0, a sinoć u uzvratu na San Siru, unatoč golemoj dominaciji u posjedu (75 posto), i usprkos upućenih čak 22 udarca na vrata Šveđana, gol nisu mogli dati. Šveđani su se disciplinirano branili svih 90 minuta, a iz rijetkih, ali opasnih kontri prijetili su domaćinima. Dojma smo da su Skandinavci oštećeni za čak dva jedanaesterca, no sigurno se neće previše ljutiti na španjolskog suca.  Nakon posljednjeg sučevog zvižduka San Sirom prolomio se orkestar zvižduka, a svi Šveđani su se u euforiji rastrčali kultnim travnjakom slaveći fantastičan uspjeh.

 

Pokretni TV studio švedske televizije postavljen tik uz travnjak San Sira ''nastradao'' je pod naletom razdraganih Šveđana, koji su ga od sreće doslovce rasturili. Nitko im nije zamjerio. Ljudi su zaslužili. Jer su od sinoć junaci svoje zemlje.