jadranski derbi

Reprezentacija Jadranskog derbija, momčad za koju bi navijali i Torcida i Armada

Reprezentacija Jadranskog derbija, momčad za koju bi navijali i Torcida i Armada
Foto: Guliver Image/Getty Images, Hajduk.hr

U NEDJELJU, s početkom u 19 sati, igra se veliki derbi 8. kola HNL-a. Rijeka će na Rujevici dočekati Hajduk.

 

Hajduk je vodeći s 15 bodova iz sedam utakmica, a Rijeka je četvrta s 11, ali igrači Igora Bišćana imaju utakmicu manje jer je njihov derbi s Dinamom odgođen zbog europskih obaveza.

Hajduk i Rijeka veliki su rivali, posebno otkako oba kluba igraju u hrvatskoj ligi. U bivšoj državi Hajduk je bio nemjerljivo uspješniji, Splićani su bili dio Velike četvorke, ali i Rijeka se može podičiti s dva Kupa maršala Tita osvojena 1978. i 1979. U HNL-u su Splićani također uspješniji, ali razlika među klubovima sve je manja. Štoviše, u posljednjih nekoliko godina Rijeka ima više pobjeda u međusobnim duelima, a dok Hajduk čeka na titulu prvaka već punih 14 godina, Riječani su uzeli naslov prvaka prije dvije godine.

Također, Rijeka je i aktualni pobjednik Kupa.

Kroz povijest puno je igrača igralo za oba kluba, pa smo se potrudili sastaviti idealnu momčad sastavljenu od nogometaša koji su u karijeri nosili oba dresa.

Naravno, ova selekcija nije definitivna ni doista "idealna", tek naš doprinos pripremama za veliki derbi, ali i poziv vama, čitateljima Indexa, da i sami sastavite momčadi od igrača koji su nastupali za Hajduk i Rijeku i pošaljete nam vašu "Reprezentaciju Jadranskog derbija".

> Idete na utakmicu? Kako se vi pripremate za derbi? Šaljite nam vaše fotografije i videa na desk@index hr ili na Facebook Index Sport

VRATAR - TONĆI GABRIĆ

Gabrić je seniorsku karijeru započeo u RNK Splitu u sezoni 1985./86. Već sljedeće sezone prelazi u Čelik iz Zenice, a sezonu kasnije dolazi u Hajduk. Međutim, na Poljudu u cijeloj sezoni nije zabilježio nijedan nastup i 1988. prelazi u Rijeku. U tri godine za klub s Kvarnera zabilježio je 92 nastupa, a ratne 1991. postaje vratar grčkog PAOK-a.

Nakon dvije godine vraća se u Hrvatsku i u sezoni 1993./94. brani boje tadašnjeg prvoligaša Pazinke (za koju je tada igrao i Dado Pršo), da bi onda napokon ispunio svoj životni san i postao golman Hajduka.

Za splitski klub nastupio je u više od 100 utakmica i pritom dobio nagradu Hajdučko srce za sezonu 1996./97. Obranama se ponajviše istaknuo tijekom nastupa Hajduka u Ligi prvaka, kada je bio možda i najbolji igrač Bilih. Karijeru je završio 1999., a na vratima Hajduka naslijedio ga je Stipe Pletikosa.

U reprezentaciji je u sedam godina zabilježio tek devet nastupa, uključujući debi 17. listopada 1990. godine u Zagrebu, u prvoj povijesnoj prijateljskoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije od uspostave neovisnosti protiv reprezentacije SAD-a, u kojoj je Hrvatska pobijedila 2:1. Većinu vremena bio je zamjena Draženu Ladiću, a bio je jedan od igrača na Euru 1996. u Engleskoj. Danas je trener golmana u Hajduku.

Njegov sin Drago, napadač, također je poput oca u karijeri nastupao i za Hajduk i za Rijeku.

DESNI STOPER - SAŠA PERŠON

Rođeni Riječanin relativno kasno se počeo ozbiljnije baviti nogometom, kada je kao već šesnaestogodišnjak s prijateljima došao na trening NK Orijenta. Do tada se aktivno bavio rukometom i nastupao je za RK Orijent i RK Kvarner. Bio je vrlo dobar vratar, a čak je nastupao i u omladinskoj rukometnoj republičkoj reprezentaciji. Tek kada se RK Kvarner rasformirao, Peršon je prešao u nogomet. Od juniora ubrzo postaje prvotimac, a u momčadi se ustalio kao zadnji vezni. Dres Orijenta nosi do 1986. godine, kad postaje standardni prvotimac NK Rijeke. U dužem razdoblju bio je i kapetan momčadi s Kantride, gdje ostaje do 1990. godine, kada prelazi u zagrebački Dinamo. Za Dinamo je odigrao 112 utakmica, od toga 46 prvenstvenih.

Nakon dvije godine, 1992. godine prelazi u splitski Hajduk. U trogodišnjem razdoblju igranja bio je član momčadi koja je osvojila prvenstvo Hrvatske u sezonama 1993./94. i 1994./95. Sudjelovao je i u osvajanju dvaju kupova Hrvatske i to u sezonama 1992./93. i 1994./95. Bio je standardni stoper legendarne momčadi Splićana koja je igrala u četvrtfinalu Lige prvaka.

Od 1995. do 1997. godine igra za momčad francuskog AS Cannesa, a potom se vraća kući, ponovno u NK Rijeku. Igrajući od 1997. do 1998. godine na Kantridi, završava igračku karijeru.

Kao član Dinama za hrvatsku reprezentaciju odigrao je od 1990. godine prve dvije utakmice u novijoj povijesti reprezentacije. Igrao je 17. listopada 1990. godine u Zagrebu, u prvoj povijesnoj prijateljskoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije od uspostave neovisnosti protiv reprezentacije SAD-a, u kojoj je Hrvatska pobijedila 2:1. Odigrao je i sljedeću utakmicu reprezentacije, u pobjedi protiv Rumunjske (2:0) u Rijeci, 22. prosinca 1990.

Od dresa reprezentacije oprostio se, ovaj put kao član Hajduka, u prijateljskoj utakmici protiv Ukrajine (3:1) u Zagrebu, 25. lipnja 1993.

LIJEVI STOPER - NIKICA CUKROV

Karijeru započinje 1971. godine kao sedamnaestogodišnjak u tadašnjem drugoligašu Šibeniku. U klubu se zadržava do 1975., kada prelazi u Rijeku za koju u sljedeće četiri godine odigrava 135 prvenstvenih utakmica te postiže 11 pogodaka. Bio je član najslavnije momčadi Rijeke koja dvaput zaredom osvaja Kup maršala Tita (1978. i 1979.).

Godine 1980. prelazi u splitski Hajduk za koji nastupa 90 puta i postiže 3 gola. S Hajdukom 1984. osvaja još jedan Kup maršala Tita. Nakon pet godina provedenih u Splitu odlazi u francuski SC Toulon. Već se 1986. vraća u rodni Šibenik, gdje 1990. okončava karijeru.

Za jugoslavensku reprezentaciju odigrao je 17 susreta od 1977. do 1983. godine. Sudjelovao je s reprezentacijom na Olimpijadi 1980. u Moskvi.

Većinu karijere proveo je kao odličan vezni igrač, a posljednje godine igrao je na poziciji braniča.

DESNI BEK - MARIJAN BULJAT

U HNL-u debitira u dresu Rijeke 9. rujna 2000. protiv Hajduka, a kako se u Rijeci i nije baš naigrao (zabilježio je svega 13 nastupa za prvu momčad) već nakon prve seniorske sezone odlazi u inozemstvo, točnije njemački Greuther Fürth. Tamo nije puno igrao i nakon dvije polusezone vraća se u Hrvatsku. Novo odredište tada je bio Osijek, s kojim u dvije sezone ponovno oživljava karijeru te zarađuje transfer u tadašnjeg doprvaka, zagrebačkog Dinama.

Prvu sezonu na Maksimiru završava kao sedmi na ljestvici, uklopivši se u sveopće sivilo kluba. No već naredne sezone, pod vodstvom Josipa Kužea, na desnom boku igra svoju najbolju sezonu karijere, u kojoj osvaja naslov prvaka države te dobiva poziv u reprezentaciju, za koju debitira ulaskom protiv Argentine u Baselu pred sam kraj utakmice. Kasnije dobiva cijelo poluvrijeme protiv Poljaka te pretpoziv za SP 2006. u Njemačkoj. S reprezentacijom je boravio na Mundijalu kao rezerva, da bi ga novi izbornik Slaven Bilić pozvao i za novi ciklus kvalifikacija za Euro 2008.

Sljedeće sezone nastavlja s odličnim igrama, sve dok ga 10. siječnja na treningu nije ozlijedio klupski suigrač Eduardo da Silva, slomivši mu fibulu lijeve noge, zbog čega je morao pauzirati punih pet mjeseci.

Nakon oporavka od ozlijede nikako se nije uspio ponovno ustaliti u momčadi i zabilježio je tek 16 nastupa.

Nakon toga završava svoju 4 godine dugu avanturu u Zagrebu, raskida ugovor s Dinamom i menadžerskom agencijom Zdravka Mamića te se seli na Poljud, gdje igra u paru s bratićem Juricom.

U Hajduku se također nije baš naigrao. Početak je bio jako dobar, no vrlo je brzo postao prekobrojan i u šest je godina skupio tek 37 nastupa.

Prije četiri godine zaključio je karijeru kao prvi igrač u povijesti HNL-a koji je zaigrao za zagrebački Dinamo, Hajduk i Rijeku.

LIJEVI BEK - RUBEN LIMA

Portugalac je došao u Split 2011., u vrijeme kad je Hajduk bio itekako likvidan te kad je suhim zlatom plaćao svoje igračke akvizicije. Lima se na Poljudu zadržao tri sezone, u bijelom je dresu odigrao nekoliko jako zapaženih utakmica i za njega možemo reći da je kao jedan od rijetkih u to vrijeme kadrovskih lutanja na Poljudu opravdao status pojačanja. U nekoliko utakmica bio je čak i kapetan.

Dinamo ga je nekoliko puta želio dovesti i prije no što je transfer realiziran u ljeto 2013. Za Modre je nastupao u Europskoj ligi, a Zoran Mamić čak ga je stavljao i u srednji red, na poziciju zadnjeg veznog, iako je primarno lijevi bek.

No Limu su na Maksimiru jako brzo otpisali i tada kreće jedna od bizarnijih priča u povijesti HNL-a. Portugalac nije želio pristati na sporazumni raskid i unatoč nekim ponudama, ostao je na Maksimiru trenirati s drugom momčadi, znajući da novac koji je dobivao u Dinamu neće imati nigdje drugdje.

Nekako je pristao otići na posudbu u Rijeku, međutim ni tamo se nije naigrao. Upisao je ukupno pola sata u HNL-u i sat vremena u Kupu, da bi i u Rijeci završio u drugoj momčadi.

Vratio se u Dinamo, gdje je u Trećoj ligi s godišnjim primanjima od oko 200 tisuća eura godišnje vjerojatno bio najskuplji europski nogometaš tog ranga natjecanja.

Bio je član União Madeire, danas nastupa za portugalski Moreirense, a može se pohvaliti time da je nastupao za sva tri najjača hrvatska kluba. 

DESNI VEZNI - NENAD GRAČAN

Rođeni Riječanin u svoje je vrijeme važio za najtalentiranijeg nogometaša bivše države. Profesionalnu karijeru započeo je u Rijeci sa svega 16 godina. S Rijekom je 1979. osvojio jugoslavenski kup, a prije prelaska u Hajduk, u svom prvom ''mandatu'' na Kantridi, u 136 utakmica zabio je 31 gol.

Nakon sedam riječkih sezona kao najtraženiji igrač Jugoslavije prelazi u Hajduk, u kojem se zadržao četiri sezone. Zanimljivo je to da mu je u prvoj utakmici za splitske Bijele protiv matične Rijeke Mladen Mladenović u žaru igre slomio nogu. Gračan je i s Hajdukom osvojio jugoslavenski kup, 1987. godine. Godine 1989. potpisuje za španjolski Real Oviedo. Četiri godine kasnije vraća se u Rijeku, u kojoj završava karijeru.

Gračan je nastupao i za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju, za koju je u deset nastupa postigao dva pogotka, u Subotici protiv Mađarske te u Bruxellesu protiv Belgije. Bio je član momčadi koja je na Olimpijskim igrama 1984. osvojila brončanu medalju.

Jedan je od rijetkih trenera koji je trenirao sva četiri najveća hrvatska kluba - Rijeku, Dinamo, Hajduk i Osijek. Prije nekoliko dana dobio je otkaz kao izbornik U-21 reprezentacije.

SREDIŠNJI VEZNI – FILIP BRADARIĆ

Kad je 2015. kao nadareni 23-godišnjak iz Hajduka prešao u Rijeku, puno se prašine podiglo. Špekuliralo se da je ucjenjivao Hajduk, da je tražio nemoguće, a da je zapravo samo jedva čekao otići iz Hajduka koji je tada bio u jako lošoj situaciji, posebno financijskoj. Tadašnji, ali i sadašnji prvi čovjek Splićana, Marin Brbić, u to nam je vrijeme rekao da je stvar jednostavna i da nema potreba za bilo kakvim bombastičnim naslovima. Brbić je kazao da je Bradarić u Rijeci dobio puno više nego što mu je Hajduk mogao ponuditi i kao profesionalac odlučio se na selidbu u Rijeku. Bio je to pun pogodak. Bradarić je bio jedan od ključnih igrača one šampionske Rijeke, a odlične partije na Rujevice natjerali su Zlatka Dalića da ga vodi na SP u Rusiju.

Prošle sezone otišao je u Cagliari, no tamo se nije naigrao, a dolazak Radje Nainggolana na Sardiniju natjerao je Bradarića da se odluči na povratak u svoj Hajduk.

LIJEVI VEZNI - ANAS SHARBINI

Sin palestinskog izbjeglice iz Sirije Jamala Sharbinija i majke Ranke iz Grobnika bio je jedan od najvećih talenata hrvatskog nogometa u posljednjih desetak godina, no ćudljivi karakter bio je krivac što Anas nikad do kraja nije realizirao svoj potencijal.

Kao nevjerojatno talentirani klinac jako brzo postaje član prve momčadi Rijeke, a u sezoni 2006./2007. bio je jedan od najboljih mladih igrača HNL-a. Sljedeće sezone, usprkos svom neiskustvu i mladosti, imenovan je kapetanom Rijeke. Time je postao najmlađi kapetan u povijesti kluba.

Anas je tada bio tražena roba u HNL-u, a Hajduk i Dinamo započeli su pravi rat oko mladog Riječanina. Premda je praktički sve dogovorio s Modrima, Sharbini u paketu s bratom Ahmadom u ljeto 2009. za čak dva milijuna eura dolazi u Split.

Očekivan kao Mesija, Sharbini u tri godine na Poljudu ni izbliza nije ispunio očekivanja i Hajduk ga u ljeto 2012. prodaje saudijskom Al-Ittihadu.

Nakon četiri godine, Sharbini se vratio u matični klub Rijeku. Ugovor je potpisao na dvije godine, s mogućnošću produženja na još godinu dana, ali je Sharbini nizom budalaština izvan terena stao na žulj Matjažu Keku koji ga je izbacio iz momčadi i proglasio tehnološkim viškom.

Kek Sharbinija nije uvrstio na popis igrača koji su putovali u Dubai na pripreme, što je bivši kapetan saznao od team managera Rade Ljepojevića. Medijska sapunica oko Sharbinijeva statusa zabavljala je javnost više od mjesec dana, koliko je trebalo da bivši kapetan ode u Tursku. Sharbini je otišao na posudbu u Osmanlispor, ali za turski klub nije zabilježio nijedan nastup.

Prije nego što je otišao u Tursku, Anas Sharbini je poručio:

''Neću igrati u Rijeci dok je Kek trener''. I nije. Nikad više. Ne samo u Rijeci.

CENTRALNI NAPADAČ - TOMISLAV ERCEG

Osim za Hajduk igrao je i za Šibenik, švicarski Lugano i Grasshopper, talijanske Anconu i Perugiu, njemački Duisburg i Greuther Fürth, turski Kocaelispor, japansku Hiroshimu, izraelski Hapoel Petah Tikva te Rijeku.

Erceg je jedan od najboljih hrvatskih napadača svih vremena i simbol je HNL-a. S 97 postignutih golova peti je strijelac svih vremena, a s 80 golova u dresu Hajduka najbolji je golgeter Bijelih otkako je osnovan HNL.

Ostalih 17 zabio je za Rijeku u sezoni 2004./05., kada je bio najbolji strijelac lige. Iste godine izabran je i za najboljeg igrača lige.

Posljednju sezonu, onu 2006., odigrao je u matičnom splitskom klubu koji je tada igrao najlošiju sezonu u HNL-u. Erceg je zabio samo jedan pogodak i nakon toga se oprostio od igračke karijere.

Što se tiče reprezentativne karijere, imao je nesreću što je bio suvremenik Šukera, Bokšića i Vlaovića i nikad nije dobio pravu šansu u kockastom dresu. Za reprezentaciju bilježi tek četiri utakmice i to većinom ulazeći s klupe pred kraj susreta. Jedini pogodak postiže Turskoj u prijateljskom susretu u Sendai Cityju, nakon što je prvi i jedini put krenuo u prvih 11.

LIJEVO KRILO - MARIN TOMASOV

Mladić rođen na Pašmanu, sa 17 godina debitira za Zadar u drugoligaškoj konkurenciji. Već sljedeće sezone (2007.) zabilježio je više od 20 nastupa te prve pogotke, a ulaskom u Prvu hrvatsku nogometnu ligu i standardiziranjem u prvoj momčadi, predstavio se nogometnoj javnosti kao jedna od nadolazećih zvijezda. Najviše je to došlo do izražaja na Dvoranskom prvenstvu u siječnju, gdje je s devet pogodaka bio najbolji strijelac turnira. Već tada pobudio je pažnju vodećih hrvatskih i nekih inozemnih klubova, no ostao je u Zadru do sredine sljedeće, 2008./09. sezone, kada nakon pretposljednjeg jesenskog kola obznanjuje 400 tisuća eura težak transfer u redove splitskoga Hajduka.

U Hajduku je Marin proveo četiri sezone, no ni on, baš kao i Sharbini, u Bijelom dresu nikad nije do kraja pokazao svu raskoš svog talenta.

Godine 2012. odlazi u TSV 1860 München, a nakon triju sezona, u zimu 2015., prelazi u Rijeku, što mu je bio potez karijere. U prosincu 2015. godine proglašen je najboljim nogometašem HNL-a, a u anketi su glasali svi kapetani hrvatskih prvoligaša.

U ljetnom prijelaznom roku 2016. Tomasov je otišao na posudbu u saudijski Al-Nassr koji je tada vodio Zoran Mamić. Prije dvije godine Tomasov je otišao na posudbu u Astanu, a kako se u Kazahstanu sjajno snašao, prošle godine je potpisao ugovor.

DESNO KRILO - JANKO JANKOVIĆ

Rođeni Splićanin karijeru je počeo početkom 80-ih u Solinu, da bi sezone 1983./84 potpisao za Hajduk. Međutim, u jakoj konkurenciji u Hajduku koji je te sezone igrao polufinale Kupa Uefa nije se uspio izboriti za mjesto u vrhu napada i te je sezone odigrao samo dvije utakmice u bijelom dresu.

Karijeru je spasio odlaskom u susjedni RNK Split, u kojem je odigrao sjajnu sezonu koja ga je katapultirala u Rijeku. Za klub s Kvarnera (1985-1988) odigrao je 98 utakmica i zabio je 37 golova.

Tada ga put vodi u Španjolsku, gdje s velikim uspjehom igra za Valladolid, Oviedo i Hercules.

Za reprezentaciju Hrvatske igrao je dvije utakmice, a debitirao je 23. ožujka 1994. u onoj slavnoj utakmici kad je Hrvatska usred Valencije 2:0 pobijedila Španjolsku.

KLUPA:

Mladen Mladenović

Dario Jertec

Josip Radošević

Franko Andrijašević

Drago Gabrić

Mate Dragičević

Ahmad Sharbini

TRENER: Ćiro Blažević

Rezultati by SofaScore
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara