RIJEKA je u 2. kolu skupine F Europa lige izgubila u Nizozemskoj od AZ Alkmaara 4:1 i praktički već nakon dva kola izgubila realne šanse da prođe ovu izrazito tešku skupinu.

Prije početka natjecanja to vjerojatno nitko nije ni očekivao, ali Simon Rožman je u najavi ove utakmice rekao da ne želi da njegova momčad bude samo simpatična, već traži da se postavi s više garda. Za sad je u Europi samo simpatična, a na trenutke ni to.

“Ključno je preživjeti njihove nalete i agresiju u prvih 15 minuta te ne razmišljati samo o obrani, nego biti opasni u napadu. Ako utakmica bude išla prema našoj strategiji, onda mislim da imamo velike izglede u završnici”, rekao je Rijekin trener uoči susreta.

Ne znamo kakav je bio dogovor u svlačionici, ali činjenica  je da njegova momčad nije ispoštovala ono što je trener najavio prije utakmice. Igrali su potpuno suprotno. Primili su dva gola u prvih 20 minuta, bili su potpuno bezopasni, a i nije bilo vidljive strategije prema kojoj je Rožman mislio usmjeriti susret.

Njegova momčad potpuno se raspala nakon ranog penala, što se ekipama na ovom nivou ne smije događati. Nije neobično primiti rani gol, ali je ključno kako će momčad na to odgovoriti. Iako je Rijeka primila gol već u 6. minuti te je imala čitav susret da dođe k sebi, Rožmanovi igrači su već u startu potpuno izgubili glavu, raspale su im se linije, a svaki iole kvalitetan napad koji je koronavirusom desetkovani Alkmaar složio rezultirao je šansom ili golom.

Rijeka nije zalutala u Europu 

Alkmaar nema spektakularnu momčad, a uz to im je nedostajalo pet vrlo važnih igrača. AZ je, narodski rečeno, “divlja” ekipa koja ne može zabiti više nego što obrana može primiti. U pet ovosezonskih prvenstvenih utakmica odigrali su pet remija, uz gol razliku 12:12. U gotovo svim tim utakmicama su u završnici ispuštali gol ili dva prednosti, a protiv Sparte Rotterdam su na poluvremenu vodili 4:0, da bi utakmica završila 4:4. Puno tih golova bilo je komično.

Protiv takve momčadi koja je igrala bez važnih igrača Rijeka nije uspjela stvoriti pravu šansu sve do samog kraja, kad je poraz ublažio Sandro Kulenović. U drugom poluvremenu AZ je prepustio loptu Rijeci koja je pomalo bezglavo krenula prema naprijed i ostavila strašno puno prostora domaćinima koji su po desnoj strani Rijekine obrane radili što su htjeli. Bekovi su otišli visoko u napad pa su Velkovski, Escoval i Smolčić ostajali na široko prostoru protiv brzih Karlssona i Stengsa. Bilo je puno i osnovnih tehnički pogrešaka, a svaki napad Rijeke završavao je netočnim centaršutom koje su Nizozemci s lakoćom odbijali.

No, ne treba previše kriviti ni Rožmana ni njegove igrače. Koliko god ambiciozni Rijekin trener najavljivao da njegova momčad želi biti konkurentna, ona to u ovako jakoj skupini jednostavno nije. Real Sociedad samo slučajno nije slavio s većom razlikom, razliku između Rijeke i Napolija tek ćemo vidjeti, a i ovako kombinirana momčad Alkmaara je jednostavno prejaka.

Rijeka nije zalutala u Europa ligu. Rožmanova momčad herojski je izborila plasman u skupine, ali nije imala sreće sa ždrijebom. Da je upala u malo lakšu skupinu sigurno bi bila konkurentnija, ali u ovom društvu nema što tražiti. Sportski je nadati se uspjehu, ali do kraja natjecanja u skupini primarni cilj Rijeke mora biti izbjegavanje teških poraz, skupljanje iskustva za mladu Rožmanovu momčad i osvajanje kojeg boda. Uefa će svaki nagraditi sa 190.000 eura, a u vrijeme korona-krize to je najvažnija stvar za opstanak kluba, koji je prošle sezone bio najzaduženiji u hrvatskoj ligi.