THOMAS MÜLLER je sve rekao nakon pobjede Bayerna protiv Borussije 1:0 u jučerašnjem derbiju Bundeslige.

"Strašno je moćan i igra sa srcem. Ekstremno je moćan. Nekad možda nije najbolje postavljen na terenu i protivnik se opusti i pomisli 'Ma, imam vremena, nema problema'. A onda 'Meep! Meep! Meep!', evo Bayernove Ptice Trkačice i uzme ti loptu", kazao je Müller.

Ptica Trkačica u ovom kratkom skeču bio je Alphonso Davies, nevjerojatni 19-godišnji Kanađanin koji je ove sezone postao nezamjenjivi igrač u Bayernovoj momčadi. Nevjerojatno brz, Davies je za svoje godine iznimno fizički jak i jednako je dobar i u obrambenoj i napadačkoj igri. Za jednog beka posjeduje odličan dribling, što nije ni čudo jer je u Bayern došao kao krilni igrač. Jučer je protiv Borussije u jednoj akciji prošao četiri igrača u žuto-crnom. Daviesu već prognoziraju veliku karijeru. Treba pričekati jer mu je tek 19 godina, ali netko će “morati odgovarati” ako Davies ne postane veliki igrač.

No iako je tek na početku svojeg nogometnog puta, da mu sutra karijera završi Alphonso je već napravio puno više nego što su on i njegovi roditelji ikad mogli sanjati. Prije samo 15 godina bili su tisućama kilometara daleko od glamura i stotina tisuća eura na računu. Lako za to, obitelj Davies živjela je od danas do sutra, ne znajući hoće li se živa probuditi i hoće li imati čašu vode ili barem jedan obrok.

Nije bilo ni hrane ni vode

Victoria i Debeah Davies našli su se u studenome 2000. godine u Buduburamu u Gani, odakle su pobjegli od stravičnog građanskog rata u rodnoj Liberiji, drugog u deset godina. Buduburam je 1990. godine organizirao UN kao izbjeglički kamp 30-ak kilometara od ganskog glavnog grada Accre. Trebao je biti privremeno utočište najugroženijim Liberijcima, ali je s godinama postao pravi gradić u kojem žive isključivo izbjeglice.

U takvom okruženju koji je oskudijevao vodom, hranom i osnovnim medicinskim potrepštinama 2. studenoga 2000. godine rodio se mali Alphonso.

“Tamo je bilo nemoguće živjeti. Da bi preživio, morao si biti naoružan. Ja nikad nisam bio tip koji je volio oružje i bili smo na izmaku snaga. Odlučio sam da moramo pobjeći od tamo i čuo sam da postoji neki useljenički program za Kanadu. Rekli su mi da moram ispuniti neke formulare i da moramo otići na intervju. Nisam puno očekivao, ali prošli smo selekciju i našli se u Kanadi”, prepričao je Alphonsov otac Debeah.

Obitelj Davies došla je u Kanadu 2005., kad je Alphonso imao samo pet godina. No iako su spasili živu glavu odlaskom iz izbjegličkoga kampa, prve godine u Edmontonu bile su vrlo teške. Victoria i Debeah radili su nekoliko smjena kako bi prehranili obitelj, a mali Alphonso povremeno je čuvao dva mlađa brata i tako pomagao roditeljima.

Djecu su upisali u katoličku školu, gdje su učitelji ubrzo vidjeli nešto posebno u Alphonsu.

“Čega god se prihvatio, bio je bolji od svih. Trčanje, košarka, bilo što. Bio je divno dijete, uvijek nasmijan i oko sebe je širio pozitivnu energiju”, rekla je Melissa Guzzo, trenerica u osnovnoj školi u koju je Davies išao.

Shvativši da ima nečega u klincu iz Gane, Guzzo je kontaktirala Tima Adamsa, osnivača udruge Free Footie koja je pomagala školarcima koji nisu imali novca za članstva u nogometnim klubovima ili za kupovinu potrebne opreme.

Nije bio obični klinac

“Na prvom treningu sam shvatio da je riječ o iznimno nadarenom djetetu. Bilo je još klinaca koji su imali fizičke predispozicije kao on, ali Alphonso je imao nogometni um koji je odskakao. Bio je puno više od klinca koji će samo zabiti gol”, prisjetio se Adams.

Za Daviesa su uskoro pročulo pa ga je uskoro došao gledati šef St. Nicholas Soccer Academyja koji mu je ponudio da dođe nakon samo jedne utakmice.

“Bio je zastrašujuće brz, baš poseban dečko. Ponudio sam mu da dođe kod nas, a on i roditelji su odmah pristali. Imali smo puno dječaka iz inozemstva tako da se odmah uklopio”, rekao je Marco Bossio.

Tek kad je napunio 14 godina, Alphonso je počeo razmišljati da nogomet shvati ozbiljnije od igre.

“Iskreno, do tad sam igrao nogomet iz zabave. Želio sam se nečime baviti, a nogomet je bio i način da se klonim ulice i nevolja, a istovremeno se zabavljam s prijateljima. Kad smo počeli ići na turnire i igrati prave utakmice, ljudi su mi počeli govoriti da bih se trebao početi ozbiljnije posvetiti nogometu. Nisam mislio da sam tako dobar, no kad sam vidio koliko me uvjeravaju da postanem nogometaš, počeo sam ozbiljno trenirati”, rekao je Alphonso.

Nakon toga sve se počelo odvijati kao ubrzani film. Sa 14 godina otišao je u razvojni program MLS momčadi Vancouver Whitecaps. S 15 godina i tri mjeseca postao je najmlađi igrač u povijesti USL-a, lige ispod MLS-a, koji je potpisao profesionalni ugovor, dva mjeseca kasnije je debitirao za momčad Vancouver Whitecaps 2, a 15. svibnja 2016., u dobi od 15 i pol godina, postao je najmlađi strijelac u povijesti te lige. Za dva mjeseca prešao je u MLS momčad Whitecapsa i uskoro debitirao, postavši drugi najmlađi igrač u povijesti lige.

“Kad je došao kod nas znali smo da je potencijal. Ne bih išao toliko daleko i rekao da sam znao da će postati svjetska klasa, ali sve oko njega je bilo neobično. Došao je u U-16 momčad i kroz par mjeseci je prošao sve naše selekcije i našao se u seniorskoj ekipi. To se događa vrlo, vrlo rijetko”, rekao je predsjednik Whitecapsa Bob Leandruzzi.

Dobio poziv u kanadsku reprezentaciju

Sljedeći logičan korak bila je kanadska reprezentacija koja baš nema previše takvih talenata. Igrao je za selekcije U-17 i U-20, a tjedan dana nakon što je dobio kanadsko državljanstvo dobio je poziv u seniorsku momčad. 

“To je bila velika stvar za mene i moju obitelj. Bio sam presretan što sam postao državljaninom Kanade, a onda je došao i poziv u reprezentaciju. Možda nisam rođen ovdje, ali taj grb na prsima mi jako puno znači”, rekao je Davies.

Došao je i prvi gol za Kanadu na Gold Cupu, čime je postao prvi igrač rođen nakon 2000. godine koji je zabio na nekom međunarodnom natjecanju. O njegovim igrama čulo se i izvan Sjeverne Amerike, a pokazat će se da ga je Bayern München dugo pratio. Konačno, u siječnju 2019. godine Bayern je dogovorio najveći transfer u povijesti MLS-a i doveo Daviesa u München za deset milijuna eura.

“Kad sam prvi put došao u Bayern, stvarno nisam mogao doći k sebi. Prva osoba koju sam vidio bio je Arjen Robben. Pružio mi je ruku i rekao ‘Bok, ja sam Arjen’. A ja si mislim ‘Pa čovječe, ne moraš mi se predstavljati’”, rekao je Alphonso.

Nakon što je potpisao ugovor, na Instagramu je objavio fotografiju s Bayernovim dresom. Netko mu je u komentarima napisao da je njegov tadašnji suigrač, a danas član Borussije, Mats Hummels njegov follower, ali da on nije njegov.

“Odmah sam ga potražio na Instagramu i stisnuo follow. Mats mi je odmah odgovorio i izrazio mi dobrodošlicu u klub. Počeli su mi se javljati i drugi igrači i prvo sam mislio da me netko zafrkava. No kad sam shvatio da su to stvarno pravi Bayernovi igrači, nisam mogao doći k sebi od šoka”, rekao je Davies.

Budući da je došao usred prošle sezone, nije se naigrao, ali je ove postao standardni član prve momčadi. Išle su mu na ruku i ozljede suigrača zbog kojih je David Alaba silom prilika morao uskočiti na mjesto stopera pa se otvorila pozicija na lijevom beku. Davies je došao kao krilo u Bayern, ali ga je Hansi Flick prenamijenio u lijevog beka, poziciju koju igra i u Bundesligi i u Ligi prvaka. U manje od godinu dana cijena mu je skočila na 45 milijuna eura, ali teško je očekivati da će ga se Bayern tako lako riješiti.

“Taj mali ima dobru glavu. Jako rano u životu naučio je da je najvažnije da si dobar čovjek. Njegovi roditelji su mu to usadili od malih nogu. Nije to bila samo fraza, nego su tako i živjeli. Skroman je, vrijedan i s obje noge na zemlji, što je vrlo rijetko za današnje klince. Njegov život je do sad bio kao film, ali mislim da će imati puno nastavaka”, rekao je predsjednik Vancouvera Bob Leandruzzi.