NAZOVITE to beskrajnom potrebnom da se ostavi trag, ali povijesni "rekord" (navodnici su s razlogom) u broju golova u karijeri koji je Cristiano Ronaldo, koji danas slavi 36. rođendan, već srušio ili ga još uvijek hvata - 21. siječnja postigao je 760. pogodak, a za Josefa Bicana postoje podaci da je postigao i 759 i 805 golova - jednostavno jest duboki trag, za ESPN piše Gabriele Marcotti.

Ovdje nije riječ o Hanku Aaronu koji juri Babea Rutha i kojeg generaciju kasnije progoni Barry Bond ili o LeBronu Jamesu koji se približava Karlu Maloneu i Kareemu Abdul-Jabbaru. Ovo je smicalica. Nogomet po svojoj prirodi ne funkcionira na taj način jer je sveobuhvatan, neuredan i neorganiziran. Također ima i manje osjećaja za povijest. Čak i usputni fan bejzbola vjerojatno zna tko su Bonds i Mark McGwire, kao što zna i igrače čije su rekorde srušili, Aarona i Rogera Marisa. Zna li prosječni engleski nogometni navijač tko su njihovi ekvivalenti Jimmy Greaves i Dixie Dean?

Zašto je onda rekord u broju golova zaista manjkav? Evo više razloga

Prvo i najvažnije, temelji se na zbrajanju golova za reprezentaciju i klupskih golova, što se donedavno nije činilo. Da je bilo tako, onda bi momak koji je držao rekord prije njega bio poznato ime, baš kao i nedostižni pioniri kao što su Cy Young s 511 pobjeda u bejzbolu ili Don Bradman sa svojim prosjekom od 99.94 u kriketu. Ali nije tako. Raspitajte se malo. Razgovarajte s prijateljima. Ako vam netko kaže kako je do prije koji mjesec znao da je Josef Pepi Bican najbolji strijelac svih vremena u nogometu, onda je ili Čeh ili nogometni povjesničar ili lažov.

Zatim je tu činjenica zbog koje je cijela premisa manjkava. Broje se samo službene utakmice (znači one u ligi i kupu) na klupskoj razini, dok se u reprezentaciji računaju i prijateljske. Kruške i jabuke. Zašto se prijateljske utakmice tretiraju različito? Jesmo li sigurni da je jedna od onih prijateljskih utakmica na kraju sezone nekog kišnog utorka protiv Latvije, uz dopuštenih 10 zamjena, važna koliko i natjecateljska klupska utakmica?

Još jedan veliki problem je što podaci moraju biti pouzdani i usporedivi da bi rekordi imali smisla, a takvih podataka jednostavno nema. Takva je povijest ovog sporta. Ne postoji središnje tijelo za vođenje evidencije, a profesionalna igra razvijala se neuredno desetljećima prije nego što se sedamdesetih godina pojavio privid nekog reda. I to prije nego što su ratovi, politika i nacionalizam ometali sport.

Uzmimo za primjer Bicana, čiji se golgeterski učinak u karijeri može predstaviti ovako:

703 gola, ako računamo samo prvoligaške golove i golove za reprezentaciju;

759, ako ne računamo neke od golova koje je postigao na neslužbenim klupskim turnirima, neslužbenima zato što je Uefa osnovana tek 1954., godinu prije nego što se Bican povukao;

800, ako računamo samo golove za prvu momčad i golove za reprezentaciju;

805, ako vjerujemo web stranicama posvećenima nogometnoj povijesti kao što je  rsssf.com, iako i one same priznaju da su im podaci manjkavi;

827, ako slušamo službenog povjesničara Češkog nogometnog saveza;

5000, ako vjerujemo samom Bicanu, koji se vjerojatno šalio.

Pele je igrao i za brazilsku obalnu stražu

Pomoć ne treba tražiti ni od Fife, jer ondje ćemo doznati da postoje samo podaci o pogocima u natjecanjima pod njenom organizacijom, svjetskim prvenstvima i slično. I to s pravom. Zašto biste se uplitali u ovo gnijezdo stršljena?

Usput, ovo nije usmjereno protiv Bicana. On je jedan od najboljih nogometaša svih vremena, zvijezda austrijskog "wunderteama" iz tridesetih godina prošlog stoljeća, koji je prije rata pobjegao od nacista i odabrao igrati za zemlju podrijetla, a ne rođenja, pa je ostatak karijere proveo u Čehoslovačkoj.

Nije Bican jedini kod kojeg je teško objektivno odrediti broj pogodaka. U sličnoj je situaciji i Pele, simbol golgeterskih vještina. Brazil nije imao nacionalnu ligu sve do 1971., kad mu je bilo 30 godina. Do tog trenutka, ligaški nogomet igrao je za Santos u prvenstvu Paulista, regionalnom ligaškom natjecanju Sao Paula. Bila je to vjerojatno nogometno najbolja regija u zemlji, ali nije redovito igrao protiv najboljih brazilskih momčadi kao što su Flamengo, Botafogo, Gremio ili Fluminense.

Ipak, to ne znači da se nije suočio s najvećim suparnicima. Osim velikana iz savezne države Sao Paulo, poput Palmeirasa, Corinthiansa i Sao Paula, igrao je i Copa Libertadores i Taca Brazil (zapravo nacionalni kup, u kojem se susreću regionalni prvaci) te, naravno, puno prestižnih prijateljskih utakmica. Pronađite tablicu s pregledom svih njegovih golova i vidjet ćete kako je gotovo svakog ljeta bio na turnejama. Primjerice, u ljeto 1963. godine Santos je u Europi u četiri tjedna odigrao devet utakmica, igrao je za razne regionalne all-star momčadi, a početkom karijere čak i za brazilsku obalnu stražu.

Golovi na turnejama i za all-star momčadi ne spadaju u njegove službene golove (što god to značilo), ali kako Brazilci ukazuju, želio se ogledati s najboljima na svijetu i to je bio njegov način da to učini. Tako se došlo do njegove slavne brojke od 1283 gola.

Nogomet je veći od samih brojki

Ovo bi trebalo biti dovoljno da vas uvjeri u apsurdnost usporedbe na temelju golova, ali ima toga još. Mogli bismo istaknuti da je Bican većinu golova postigao tijekom Drugog svjetskog rata, kad su mnogi vrhunski nogometaši bili u uniformi, a drugi trpjeli pothranjenost. Ili da Pele iz političkih razloga nikad nije smio prijeći u Europu.

Nitko nije kriv što je igrao u eri kad je svijet bio drukčiji i još su mu na putu stajali ratovi i politika. To ne umanjuje ničija postignuća i zato obojica spadaju u velikane, samo što se pogoci ne mogu koristiti za mjerenje njihove izvrsnosti i veličine. Nema smisla.

Idemo još dalje. Moglo bi se reći da se Ronaldo i Lionel Messi (koji je nekoliko godina mlađi i koji će postići približno isti broj golova) mogu uspoređivati zato što su suvremenici, ali i dalje nema previše smisla. Obojica su postigli industrijske količine golova, iako nijedan od njih nije centarfor. Tko je bolji? U prošlih 20 godina, nitko u vodeća četiri europska ligaška natjecanja nije postigao više od 40 golova u jednoj sezoni. Messi i Ronaldo uspjeli su to po tri puta. U čak 16 sezona postigli su više od 30 golova, a svi ostali europski centarfori zajedno nisu to uspjeli postići u prošlih 20 godina. Samo su dvojica pored Messija i Ronalda uspjela to postići više od jednom.

Zar nam je potreban još i ukupan broj golova da bismo potvrdili njihovu veličinu? Ostavimo ukupan broj golova u karijeri drugim sportovima. Nogomet je daleko veći od toga. A da ne spominjemo koliko je složeno uspoređivati golove u različitim razdobljima, zaključuje Marcotti za ESPN.