LIGE PETICE

Seoska djeca dugo su vladala ovim jedinstvenim klubom

Seoska djeca dugo su vladala ovim jedinstvenim klubom
Foto: Getty Images, YouTube screenshot

SVE DO 1989. godine, Real Sociedad vodio je strogu politiku dovođenja igrača koji su rođeni i odrasli u provinciji Gipuskoi u Baskiji. Takav rigorozan pristup donio je veliki uspjeh pa je klub 1981. i 1982. osvojio naslov prvaka Španjolske samo s domaćim igračima. Međutim, nakon što više nije osvajao trofeje, Real Sociedad odlučio je nove talente potražiti dalje od kuće, za The Guardian piše Alex Clapham iz Caño Footballa.

Dolazak Johna Aldridgea iz Liverpoola usmjerio je klub prema novom pravcu. Aldridge je podijelio građane San Sebastiana, u kojem je po zidovima grada pisalo "stranče, idi kući". Ipak, uspio je osvojiti domaće ljude postigavši 40 golova u 75 utakmica. Klub se nakon toga okrenuo potrazi za stranim nogometašima, ali njegova predanost akademiji i dalje je ostala ista. U prvoj momčadi trenutačno igraju 10-orica nogometaša iz akademije, a uvijek u početnoj postavi moraju biti barem četvorica izdanaka akademije.

Akademija Zubieta nalazi se oko osam kilometara izvan San Sebastiana. Dok je Clapham kroz šume i farme hodao prema kampu, zimskim zrakom širili su se opojni mirisi prirode. Dok se mimoilazio s lokalnim stanovnicima, gotovo da je očekivao kako će čuti pozdrav "Ayup" (zdravo) kao da je u Yorkshire Dalesu u Engleskoj, ali umjesto toga pozdravljali su ga na baskijskom jeziku. Baš kao u Yorkshireu, sunce se često ne pojavljuje u ovim krajevima.

Ubrzo nakon Claphamova dolaska u Zubietu, direktor akademije Luki Iriarte počeo je govoriti u Antoineu Griezmannu, najpoznatijem izdanku ove nogometne škole.

Znali su da je drukčiji

"Dok je on igrao, stvari su bile drukčije. On je bio drukčiji, sitan i mršav. Željeli smo ga zaštititi. Znali smo da je poseban. Nije mogao pronaći klub u Francuskoj, iako je u nekoliko njih bio na probi. Nije mu odgovarao francuski način igre, tamo se traže visoki igrači, ali njegov nogometni IQ, svijest i viziju igre stavljali smo ispred njegovih tjelesnih nedostataka. Znali smo da je drukčiji", rekao je Iriarte.

Treneri koje je susreo novinar The Guardiana rado su naglašavali da klub ima "dugoročnu viziju". Oni vjeruju da mladima treba omogućiti da imaju normalno djetinjstvo i da samo pronađu put do Zubiete ako to žele. Najmlađa skupina u akademiji je U13. "Kasno počinjemo primati djecu jer želimo da prvo imaju opušteno djetinjstvo", objašnjava Iriarte.

"Stalno smo u kontaktu s njihovim školama, a na nastavi tjelesnog odgoja svake godine treniraju šest sportova do 12. godine. U školi svake godine treniraju tri pojedinačna sporta i tri momčadska. Jesmo li sigurno da svi nastavnici tjelesnog odgoja rade dobro? Nismo, ali znamo da se dijete u dobi od 12 godina prije dolaska k nama bavilo rukometom, košarkom, biciklizmom i mnogim drugim sportovima. Vjerujemo kako im to pomaže da postanu otvoreni i fleksibilniji pojedinci", govori Iriarte.

Real Sociedad je u stalnom kontaktu s više od 70 klubova iz regije Gipuzkoa, ali ne počinje pratiti mlade igrače sve do nisu stari najmanje 10 godina.

"Da, riskiramo to da ih drugi klubovi odvedu u mladoj dobi, ali naša je poruka: 'Ostanite u svom domu. Ostanite u svojim obiteljima i sa svojim prijateljima. A ako vam se čini da ste spremni sve to ostaviti iza sebe, onda možete doći u Real Sociedad'. U Madridu i Valenciji i većem dijelu kontinenta postoje turniri za djecu do sedam godina. Mi u to ne vjerujemo. Kasnijim dovođenjem igrača smanjujemo šansu da smo pogriješili u procjeni. Naravno, ovi klinci izgledaju dobro kad su vrlo mali i mogli bi osvajati turnire, ali imaju li sve što treba da bi zaigrali u našoj prvoj momčadi? Svakog dana sam sve više uvjeren u našu metodologiju", govori Iriarte.

La Real pokušava na prvo mjesto postaviti ljudske kvalitete i obrazovanje. Gotovo svi klupski igrači od B momčadi prema nižim skupinama studiraju ili su diplomirali. Od onih koji su još u srednjoj školi očekuje se odličan uspjeh u zadnjem razredu pa klub zapošljava sedam učitelja koji učenicima pomažu da to postignu.

"Svaka osoba je projekt. Cijenimo ih i štitimo i imamo u vidu njihove potrebe i ono što je najbolje za njih. Želimo im omogućiti da uđu u prvu momčad La Reala. Jednom mi je sportski direktor rekao: 'Luki, budeš li stvarao inženjere i dobre ljude, ali ne i nogometaše, bit ćeš otpušten'. On je u pravu. Naš prioritet je stvarati nogometaše, ali još je bolje ako su pritom i dobri ljudi", kaže Iriarte.

Svi su dio kluba

Na travnjacima, natopljenim baskijskom kišom, Clapham je s Iriarteom gledao jutarnji trening prve momčadi i B momčadi. Obje ekipe treniraju izdanci akademije, Imanol Alguacil trenira prvu momčad, a Xabi Alonso pričuve. Većina trenerskog osoblja i članova stožera, od analitičara, preko kondicijskih trenera do fizioterapeuta prošla je kroz Zubietu.

"Imanol Alguacil je ovdje započeo kao igrač i potom se u našoj akademiji razvio u trenera, da bi se kasnije uspinjao i došao do prve momčadi. On poznaje ovu zgradu izvana i iznutra. On je sjajna referenca za naše trenere. On poznaje igrača, filozofiju akademije, okruženje, kulturu, jezik", kaže Iriarte i nastavlja:

"Xabi Alonso imao je priliku krenuti dalje u karijeri, igrao je kod najboljih trenera i osvojio Svjetsko prvenstvo, Ligu prvaka i ligaške naslove širom svijeta. Naši igrači mogu učiniti iz njegovih fantastičnih iskustava. Treneri u akademiji razumiju da je proces najvažniji, a ne samo Imanolov i Xabijev rad. Alonso ima sve najbolje igrače iz naše akademije, a Imanol ih u momčadi ima 10 i sve to zahvaljujući radu svih koji su uključeni u proces od U13 momčadi nadalje".

Od oružara i kuhara do Alguacila i Alonsa, unutar Zubiete vlada prava obiteljska atmosfera.

"Temelj našeg uspjeha je ono što ljudi osjećaju za klub. Imamo tri stupa koji moraju biti povezani, to su osoba, učenik i igrač te svi moraju ići u istom smjeru jednakom brzinom da bi došli do vrha", kaže koordinator akademije Mitxel Badiola.

Kako bi potvrdio svoj stav, Badiola je iznio primjer Mikela Oyarzabala, krilnog napadača koji je igrao za Real Sociedad i španjolsku reprezentaciju i stekao diplomu iz ekonomije na Sveučilištu San Sebastian.

"Orya je uvijek stizao tamo gdje je krenuo. U svaku utakmicu ulazio je 100 posto. Bio je kapetan i vođa i izvan terena. Njegove su ga vrijednosti dovele tamo gdje je danas", rekao je Badiola.

Budući da se treninzi akademije održavaju u ruralnom području Baskije, zimski zrak tjera igrače da budu aktivniji nego inače i traže prostor kad god mogu. Nijedan igrač nema problema s posjedom lopte, od vratara do napadača.

"U 80-im godinama stvari su bile drukčije, tereni u Baskiji bili su blatni i nogomet je više sličio ragbiju. Baskijski igrači bili su snažni i veliki momci koji su mogli preživjeti na takvim terenima. Sasvim je drukčije bilo u Sevilli, gdje je vrućina spržila travu. Uz umjetne terene i bolje sadržaje širom zemlje, španjolski nogomet se promijenio. Vrsta igrača se promijenila i Real Sociedad se promijenio", kaže Aitor Zulaika koji vodi U19 momčad.

"U Gipuskoi živi samo 700.000 ljudi. Većina naših igrača dolazi iz malih gradova i sela. Tamo se živi na drukčiji način. Ljudi igraju nogomet na ulici. Od 16 akademijinih igrača koji su 2009. godine stigli do prve momčadi, njih 15 bilo je iz manjih mjesta. Samo je Xabi Prieto bio iz San Sebastiana. Takva djeca odrastaju u ovim krajevima. Uz nogomet i svijet koji se iz dana u dan sve više kontrolira, mi pokušavamo ići drugim putem. Seoska djeca koja dolaze kod nas svojom osobnošću čine nas drukčijima. Oni čine Real Sociedad", zaključio je Zulaika. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara