TEŠKO je pronaći sportaša koji je nosio prikladnije prezime. Možda Usain Bolt, koji dodavanjem riječi "lightning" postaje Munja. Košarkaš Jason Kidd na početku karijere zaista je bio razigrani klinac, ali sazrijevanjem i promjenom stile igre ta je poveznica izgubila smisao. Kod Luisa Scole ona je s vremenom postajala sve jača.

U njegovim ranim dvadesetima prezime Scola postajalo je sve poznatije u košarkaškim krugovima, a čak i tada je imalo smisla. Iako se najviše isticao čvrstinom i neustrašivošću, inteligencija je bila njegov pravi forte. Unatoč visini od 206 cm, nije igrao iznad obruča, nije plijenio atleticizmom, ali je jednostavno znao igrati košarku, biti na pravome mjestu u pravo vrijeme, raditi sitne i prljave poslove nevidljive prosječnom gledatelju, a kada primi loptu, pronaći način kako je progurati kroz obruč.

Scola je iduća dva desetljeća nastavio školovati protivnike po Europi, Americi, Kini i po svim kontinentima na kojima su se igrala velika natjecanja. Ovog je tjedna u Japanu, porazom Argentine u četvrtfinalu Olimpijskih igara u Tokio, s 41 godinom najvjerojatnije odigrao svoju posljednju utakmicu.

Oprostio se pred suigračima, protivnicima, sucima... Svi su stajali i pljeskali

Takva ikona zaslužila je oproštaj pred navijačima. Ako ne svojim Argentincima ili Španjolcima, ako ne pred fanovima nekog od klubova za koje je igrao, onda barem Japancima i ostalim namjernicima na košarkaškom turniru, koji je tradicionalno jedan od najvećih olimpijskih događaja. Ali zbog svega gore navedenog oproštaj koji je dobio bio je možda još prikladniji.

O Scoli dovoljno govori to što je u posljednjoj minuti utakmice, koju je Argentina izgubila od Australije čak 97:59, on i dalje bio na parketu. I najbolji igrači i veterani cijele posljednje četvrtine takvih utakmica obično gledaju s klupe, ali Scola se i u takvoj situaciji i dalje borio, dok ga izbornik Hernandez 51 sekundu prije kraja nije izvadio iz igre.

Njegovi suigrači i stručni stožer ustali su i počeli pljeskati. Australci i njihov stožer također, baš kao i dužnosnici, volonteri i svi ostali koji su se po dužnosti našli u dvorani. Suci su pospremili zviždaljke, pridružili se počasti i pustili da trenutak traje.

Scola je zagrlio izbornika, mahnuo klupi Australaca, sjeo i zaplakao.

Bilo bi prekrasno da je mogao upijati ovacije pune dvorane, ali ovakav intimni oproštaj, među suigračima, kolegama i ljudima iz struke, koji uistinu znaju cijeniti svaku sitnicu koju je kroz više od 20 godina karijere napravio na parketu, bio je poseban.

"On radi sve kako treba. Ne većinu stvari, nego baš sve", rekao je nigerijski izbornik i dugogodišnji NBA trener Mike Brown kad su se njihove reprezentacije sastale u Tokiju.

Profesor, doktor i magistar svojeg sporta, Scola je škola košarke u jednoj osobi.

"Luis je predivno ljudsko biće. Voli košarku i igra je jako dugo. Svi Argentinci vole košarku i sjajan su primjer vrhunske međunarodne košarke, a Luis je utjelovljenje svega toga. Mogu samo i dalje biti fasciniran njegovom ljubavlju prema igri, suigračima, njegovom željom da bude prisutan i da bude vođa. I on i argentinski program zaista su posebni", rekao je Gregg Popovich, američki izbornik, peterostruki NBA prvak i vjerojatno najcjenjeniji trener u svijetu košarke.

U Španjolskoj postao legenda europske košarke pa u naponu snage otišao u NBA

Scola je za Ferro Carril Oeste iz rodnog Buenos Airesa debitirao sa samo 15 godina. S 18 se otisnuo u Europi i potpisao za ondašnju Tau Ceramicu, danas poznatu kao Saski Baskonia. Dvije je sezone proveo na posudbi u Gijonu i već u prvoj mu pomogao da se promovira u ACB ligu. U idućih sedam godina postao je baskijska legenda.

Bio je važan dio momčadi koja je 2002. osvojila prvi naslov prvaka Španjolske, a s njim je uzeo i tri Kupa kralja, tri španjolska superkupa te se četiri puta u sedam godina plasirao na Final Four Eurolige i dvaput izgubio u finalu. Izabran je u najbolju petorku Eurolige u svoje posljednje dvije sezone, a španjolske ACB lige posljednje četiri.

U NBA je otišao u naponu snage, s 27 godina, te je izabran u prvu rookie petorku. Prvu polovicu NBA karijere proveo je u Houstonu, a preostalih pet godina u Phoenixu, Indiani, Torontu i Brooklynu. U deset NBA sezona imao je respektabilne prosjeke od 12.0 koševa i 6.7 skokova.

Dokazao je da mu je mjesto u najjačoj ligi svijeta, da se može snaći u svim uvjetima. Možda je NBA liga bila prebrza i predivlja za njegov gušt, ali svojom fizikalnom i inteligentnom igrom svugdje je bio koristan, čak i kad je ušao u drugu polovicu tridesetih.

Od posljednje četiri godine dvije je proveo u Kini, a dvije u Italiji, u milanskoj Olimpiji pa u Vareseu, s kojim ima opciju i za iduću sezonu, ali...

"Rekao sam im da ne računaju na mene", rekao je još prije početka Igara u Tokiju. A suze na klupi dok je upijao ovacije u Saitama Super Areni ne daju naslutiti da će se predomisliti.

Ako za nastavak klupske karijere još formalno postoji i jedan promil šanse, reprezentativna je definitivno završila.

Olimpijski je pobjednik koji je spojio dvije generacije srebrima s SP-a razdvojenih 17 godina

Osvajao je zlata na kadetskom u juniorskom prvenstvu Južne Amerike te na sveameričkom U-20 prvenstvu, a 1999. i prve medalje sa seniorskom momčadi, srebro na južnoameričkom prvenstvu i broncu na FIBA Americasu.

S njim, Manuom Ginobilijem, Andresom Nocionijem, Fabriciom Obertom, a kasnije Carlosom Delfinom i Walterom Herrmannom, argentinska košarka ušla je u svoje zlatno doba. Svjetskim srebrom 2002. pokazali su da su tu, a onda 2004. na Olimpijskim igrama u Ateni šokirali Amerikance u polufinalu, prije nego što će Scola Argentince u finalu s 25 koševa i 11 skokova voditi do pobjede nad Italijom i olimpijskog zlata.

Četiri godine kasnije u Pekingu su osvojili broncu, nastavili su brati medalje na američkim prvenstvima, a na SP-ima i na Igrama samo jedanput nisu prošli u četvrtfinale, 2014., kada su u skupini izgubili i od Hrvatske.

Zlatna generacija polako je počela odlaziti, a stigle su nove snage. Od veterana ostao je samo Scola, i 2019., čak 17 godina nakon prvog svjetskog srebra, s novim momcima u Kini je osvojio još jedno. Uz ta dva svjetska srebra te olimpijsko zlato i broncu, ima i devet medalja s FIBA Americasa (sada FIBA AmeriCupa), među kojima zlata iz 2001. i 2011.

U Tokiju je drugi najstariji argentinski igrač bio 31-godišnji Nicolas Laprovittola, deset godina mlađi od njega. Njegovu dugovječnost najbolje je sažeo hrvatski novinar Igor Ćurković duhovitim tvitom: "Jednog dana će se Facu Campazzo, Nicolas Laprovittola, Luca Vildoza i ostali umiroviti, a tko će onda dodavati loptu Luisu Scoli?"

Bolji od tog pitanja samo su odgovori Argentinaca, koji su mu počeli nabrajati svoje mlade nade, kao da će Scola zaista i s njima harati iduća dva desetljeća.

Ali bilo je dosta. Dugu kosu, koja je u njegovim mlađim danima letjela na sve strane i zastrašivala protivnike, zamijenila je kratko ošišana frizura, koju su pošteno zahvatile sijede vlasi. Svakako je markantnija pojava nego u mlađim danima, ali karakterna klasa uvijek je bila ista. Odličan primjer stiže baš iz Tokija, gdje je nakon bolnog poraza od Slovenije novinarki odgovarao nervozno i šturo. A onda joj se ničim izazvan ispričao.

"Zdravo, Sofia, molim te oprosti ako sam iskalio frustracije na tebi. Pitala si me ista pitanja koja bih i sam sebi postavio. Bio sam frustriran zbog sebe i momčadi i žao mi je ako si se zbog mene osjećala loše. Jučer smo sve napravili pogrešno, uključujući i intervjue poslije utakmice", napisao je novinarki Sofiji Martinez u privatnoj poruci na Instagramu.

Zahvalila mu je na poruci, koju zaista nije morao poslati, i rekla da joj ona puno znači te da je naučila lekciju.

Screenshot: Marca

"Znam da nisam morao, ali nije mi se svidjelo kako sam se ponio i želio sam ti to reći. To se odnosi i na tvoje kolege koji su bili prisutni. Nadam se da ćemo u idućoj utakmici biti bolji. Sve najbolje i vidimo se uskoro", uzvratio je Scola.

Vrhunski sportaši diljem svijeta su svakodnevno bezobrazni prema novinarima, nekad s potpunim pravom, nekad zbog spleta okolnosti, i takva dinamika odnosa postala je relativno normalna. Rijetko se među njima nađe netko tko će se za to ispričati i priznati da je pogriješio.

Ali Luis Scola je puno više od vrhunskog sportaša, profesionalca i vođe. On je, kao što je rekao legendarni trener Popovich, i predivno ljudsko biće.