HAJDUK je u prvoj utakmici play-offa za ulazak u skupinu Konferencijske lige poražen s 4:2 od Villarreala u susretu koji se igrao u Valenciji, a utakmicu je za Index komentirao hrvatski trener Andrej Panadić, bivši igrač Dinama i HSV-a. 

Problemi su za Hajduk krenuli već u pripremi za utakmicu jer su se danima pričale prazne priče i nerealne stvari. Onda su još i novinari na presici navukli trenera Emeryja da kaže da je Hajduk super i sve što je rekao i evo euforije. I onda dođe ovakva utakmica u kojoj se točno vidi kolika je kvaliteta na strani Villarreala te koliko je nerealno bilo što očekivati od ove utakmice.

Rezultat je samo dva razlike tako da je teoretski neka nada i dalje živa, ali razlika u kvaliteti nije mogla biti očitija. Villarreal je izgledao kao da igra s pola snage, a na terenu je bila njegova druga momčad.

Hajduk je imao jedan bljesak. Ponovno se vidjela genijalnost Livaje kad je odigrao Biuka onakvom loptom, ali to je bilo to što smo vidjeli od Hajduka. Protiv ovakvih igrača Villarreala se ne može igrati kao što je to pokušao Hajduk, a poseban problem je bila obrana.

Previše problema u obrani Hajduka

Hajdukovi stoper su igrali točno onako kako nisu smjeli, a onda su još i veznjaci u srednjoj trećini stalno poklanjali lopte nakon kojih je Villarreal bio beskrajno opasan jer je točno to ono što je dozvoljavalo da se njegova ideja igre do kraja razvije.

Oni uvijek traže način da odigraju između linija i uvijek imaju tamo slobodne igrače, a to je posebno opasno nakon što osvoje posjed na nepostavljenu obranu protivnika. Nevjerojatno da hajdukovci to nisu uočili u pripremi za utakmicu.

Odnosno, treba priznati, vjerojatno su uočili, ali jednostavno nisu pronašli način kako da to spriječe jer su protiv sebe imali znatno jačeg protivnika. Igrači Villarreala su savršeni, kad prime loptu u međulinijskom prostoru oni kreću u dubinu i tu stoperi Hajduka nemaju nikakve šanse.

Osim toga, stoperi imaju i druge probleme. Kao igrač ne smiješ biti tako naivan da se u 16 metara zaletavaš na igrače i onda gubiš utakmicu jer ti prodaju lažnjake i olako zabijaju golove. Protiv ovakvih ekipa igra samo organizirana obrana.

Villarreal savršeno reagira na pozitivne i negativne tranzicije, a kad je stoper slabiji od protivnika i još se lošije postavlja, što je isto dio igre iako mnogi to tako ne percipiraju kad ocjenjuju igru braniča, nema baš nikakve šanse.

Ne treba pričati bajke

Važna je i reakcija javnosti o kojoj sam pričao ne početku. Uvijek se ide iz krajnosti u krajnost. Ako se upiše bitna pobjeda onda je sve super kao što je bilo nakon Vitorije, a uoči Villarreala, a ako se ovako izgubi, onda ništa ne valja. Nije istina da ništa ne valja, Hajduk je napravio i puno dobrih stvari, ali da je danas bio lošiji, je. I to je očekivano i normalno.

To treba zaboraviti i pripremiti se na to da će Villarreal isto odigrati i na Poljudu. Nemojmo sada opet pričati bajke da će Hajduk riješiti to na Poljudu i sanjati preokret koji nije ni po čemu realan za očekivati.

Ako Hajduk želi išta na Poljudu, mora odigrati savršenu utakmicu i tek onda se uopće ima pravo nečemu nadati. Naravno, onda će se također sve pitati Villarreal koji bi i danas slavio uvjerljivije da nije stao nakon što je zabio četiri komada.