MOSTARAC Boro Primorac igračka je legenda Hajduka, a danas je postao i novi trener Bilih. Sa svojih 190 centimetara imponirao je snagom, pojavom na terenu, ali i igračkom inteligencijom te karizmom. Nije lako u Splitu biti kapetan Hajduka ako si stranac. Split je teška sredina kad je Hajduk u pitanju. Došljaka se uvijek gledalo pod tisuću povećala i tražila bi mu se i najmanja mana da bi ga se moglo ocrniti.

Bajdo, Holcer, Brane, Baka i Boro 

''Zašto dovodimo bezveznjake sa strane kad imamo našu dicu'', od 1911. bila je mantra svakog hajdukovca i pritisak s tribina te gradskih ulica bio bi strašan. Rijetki su oni koji bi sve to izdržali i prošli inicijaciju. Bajdo Vukas, Dragan Holcer, Brane Oblak, Baka Slišković bili su takvi. Igračke i moralne gromade. Splićani su to prepoznali i prihvatili su ih kao rođene. Boro Primorac je bio jedan od tih. 

Sulejman Rebac, igračka legenda Veleža i Hajduka, prvi je prepoznao nevjerojatan talent jednog visokog mladića i gurnuo ga je u prvu momčad Rođenih sa svega 17 godina. Boro je već iduće godine postao standardni prvotimac, a Velež je u sezoni 1973./1974., s čuvenim BMV tercetom (Bajević,Marić, Vladić), do zadnjeg kola s Hajdukom bio u utrci za prvaka. Obje momčadi su prvenstvo završile s 45 bodova pa je na kraju odlučila bolja gol-razlika. Hajduk je tu bio nešto bolji i titula je otišla u Split. Četiri godine kasnije, istim putem je otišao i Primorac.

Povijest Hajduka je slavna, ali i prepuna razočaranja, neispunjenih očekivanja pa čak tragedija

Povijest Hajduka je slavna, velika i trofejna. Isto tako, povijest Hajduka je prepuna razočaranja, neispunjenih očekivanja pa čak tragedija.

Tužni junak možda i najveće bio je Boro Primorac. Prije nešto više od 40 godina, 19. ožujka 1980., Hajduk je na Poljudu u uzvratnoj utakmici četvrtfinala Kupa prvaka pobijedio HSV s 3:2, no unatoč pobjedi, zbog pravila gola u gostima, ispao je iz daljnjeg natjecanja. Mnogi će reći da je baš ta utakmica najveća od svih koje je Hajduk ikad odigrao. 

HSV je u tadašnjim okvirima bio jednako moćan kao danas Bayern, Branko Zebec bio je čak i možda veći trenerski autoritet od Pepa Guardiole ili Kloppa, a Keegan, Hrubesch, Magath, Kaltz i Buljan nisu bili ništa manje zvijezde od Mullera ili Lewandowskog danas. Hajduk je u prvoj utakmici na sjeveru Njemačke izgubio 1:0. Bila je to nezaslužena pobjeda prvaka Njemačke jer je Reimann, nakon više nego očitog faula na Pudaru, u 45. minuti zabio jedini gol na susretu.

Uoči uzvratne utakmice stvorila se klima da Hajduk može proći te strašne Nijemce, a na valovima euforije Hajdukovi navijači očekivali su osvetu za sve one bolne poraze protiv PSV-a ili St Etiennea iz nedavne prošlosti. 

Šekspirijanski tragičar Boro Primorac

Na stadionu na Poljudu natiskale su se čak 52 tisuće ljudi, a legenda kaže da se od silnih decibela s tribina konstrukcija tek izgrađenog stadiona opasno ljuljala. Cijeli Split, cijela bivša država, te večeri je čekala junaka koji će Hajduk odvesti u polufinale Kupa prvaka, a onda odvesti i do naslova prvaka Europe. Kako su navijači vjerovali, u polufinalu bi se Hajduk lako poigrao s Realom, a u finalu bi nekako uspio pronaći rješenje za čuveni Nottingham Forest Briana Clougha.

Ipak, nitko nije računao da će kapetan Boro Primorac biti tragičar tužne splitske noći.

Primorac tih 90 minuta i nije odigrao loše, štoviše, no što to vrijedi kad se već u drugoj minuti poskliznuo te je tako omogućio Hrubeschu da zabije, a onda je kod rezultata 1:1 (u međuvremenu je izjednačio Zlatko Vujović u 22. minuti) u 24. minuti promašio i penal.

Primorac, inače nepogrešivi izvođač jedanaesteraca, nije ni želio pucati, Šurjak je već uzeo loptu, ali je Tomislav Ivić s klupe naredio Primorcu da preuzme odgovornost. Na koncu, baš je Boro Primorac zabio prvi gol u povijesti Poljuda i to iz penala.

Primorac je zabio iz penala prvi gol u povijesti Poljuda, a samo nekoliko mjeseci kasnije promašio je najvažniji šut života

Protiv turskog Trabzonspora u prvom kolu samo par mjeseci ranije. Nazabijao se Boro golova iz penala, itekako ih se nazabijao, jer znali su lijepo padati Šurjak, Žungul, Zlatko Vujović…

Te noći nije mu bilo suđeno. Loš šut Kargus brani, a da nevolja bude veća, a Primorčeva tragedija poprimi šekspirijanske obrise, iz kontre Hieronymus zabija za 1:2.

''E, da mi je sadašnja pamet. Ne bih tvrdoglavio. Penal bi izveo Šurjak... Ali tako je valjda moralo bit. Mislija san da će gol vratit Boru u život, a nas odvest u polufinale'', pričao je često pokojni šjor Ivan, a u jednom intervju za Slobodnu Dalmaciju tog se penala prisjetio i sami Primorac.

''Tu noć pamtim uvijek s ponosom i gorčinom. Mogli smo ić daleko. Imali smo četiri, pet, što bi rekli Englezi 'big game players', opasno društvo. Đorđević, Mužinić, Gudelj, Zlatko Vujović, Šurjak, Rožić, Krstičević... Šurjak je uzeo loptu, ali Ivić je imao povjerenja u mene i rekao da ja pucam. Htio me izvuć, htio je najbolje, a i ja sam bio nepogrešiv dotad. Tako je. I ja sam uvijek čekao golmana do zadnjeg trena, a sad golman čeka mene. Kargus je stajao i ja sam stajao. Do zadnjeg trena. Pročitao me. A što li mi je sve prolazilo u glavi'', pričao je Boro.

Split nikad tu utakmicu nije zamjerio Bori, štoviše

Hajduk se u nastavku nije predavao. Natjerani gromoglasnom podrškom s tribina, Bijeli su uraganski napadali gol HSV-a i njemački se prvak grčevito branio. Borislav Đorđević je najprije u 50. minuti izjednačio, da bi baš nesretni Primorac u 86. minuti glavom zabio za 3:2. Posljednjih nekoliko minuta Hajduk je pokušao sve, no do četvrtog gola, koji bi im omogućio prolaz u polufinale, nisu došli.

Nakon posljednjeg sučevog zvižduka, cijeli Poljud je bio na nogama. Pljesak i jednoj i drugoj momčadi nije prestajao, a Bori Primorcu nitko nikad ništa nije zamjerio. 

Štoviše. Split je uvijek cijenio ljude s karakterom i mudima, a Borina su bila čelična.

Kasnije u karijeri je to tisuću puta dokazao.