U PARMU se ovog ljeta nakon dva desetljeća vratio Gianluigi Buffon, a jedan od brojnih drugih transfera toga kluba koji su ostali u sjeni je i onaj Stanka Jurića iz Hajduka.

Gianluca Di Marzio objavio je priču o Parminoj prinovi iz Splita, njegovim počecima, idolima, tetovažama i ljubavi prema talijanskoj hrani.

Di Marzio piše kako Jurić uči talijanski jezik kako bi se što brže i bolje uklopio u novu sredinu i napominje da je odmah postao nezamjenjiv u planovima trenera Enza Maresce, koji ga je koristio u sve tri dosadašnje utakmice, a on je odgovorio i golom protiv Pordenonea. A bivši suigrači iz Hajduka poput Fossatija i Livaje, pa i trenera Tramezzanija, upozoravali su ga kako je talijanski nogomet težak.

Broj na Hajdukovu dresu i prvi gol posvetio je djedu

"Ne bojim se novih izazova, volim se izlagati drukčijim iskustvima", rekao je Jurić, koji je takav mentalitet i odlučnost naslijedio od djeda Ivana. On ga je, piše Di Marzio, vodio na treninge dok je bio mali.

"Imali smo sjajan odnos, uvijek me pratio i bio velik navijač Hajduka. Umro je malo prije mog debija, a odabrao sam broj 24 jer je rođen 24. prosinca, a 12 i 12 daju 24. Zabio sam u 24. minuti i gol posvetio njemu", prisjetio se Jurić, a Di Marzio dodaje da mu je asistirao Toma Bašić, koji je također ove sezone došao u Italiju, prešavši iz Bordeauxa u Lazio.

Jurić se prisjetio kako je 2018. imao ponude Rijeke, Osijeka i Hajduka, a objašnjava da je Split odabrao i zbog razvoja i prodaje brojnih talenata poput Kalinića, Perišića, Vlašića i Pašalića te spominje da ga je jedno vrijeme trenirao Igor Tudor, koji je nedavno preuzeo Veronu.

"Razgovarao sam o njemu s Buffonom jer ga obojica poznajemo. Gigi je vrhunski tip, uvijek otvoren i ljubazan."

Na leđima ima mjesta za nove tetovaže

Ispitivao ga je Di Marzio i o slavnoj talijanskoj kuhinji, s kojom je Jurić oprezan.

"Volim pastu i često je kuham sam jer je nama nogometašima ovdje u Italiji teško izaći i pronaći nešto zdravo. Čim sam stigao, klinac iz Leccea me natjerao da probam njihov pasticciotto. Ovdje je sve tako fino, ali ne smijem se zapustiti", kaže 25-godišnji defenzivac, koji je govorio i o svojoj strasti prema tetovažama.

"Počeo sam s datumima rođenja obitelji i tu sam trebao prestati, ali onda sam ih napravio još puno. Neke su religijske, neke mitološke, sad ni ne znam koliko ih imam. Leđa su još slobodna, ali stavit ću nešto i na njih."

Idol? Miki Rapaić

Za kraj je rekao kako mu je u djetinjstvu uzor bio Patrick Vieira, ali najdraži igrač svih vremena mu je sunarodnjak, također bivši hajdukovac.

"Milan Rapaić igrao je za Perugiu i bio je najjači napadač svoje generacije u Hrvatskoj. Nadam se da ću i ja tako jednog dana nositi dres hrvatske reprezentacije."