U SERIJI tekstova Hrvoja Petrovića, autora stranice Imaginary Football History (ifh.world), predstavljamo sudionike Svjetskog prvenstva 2018. povijesnim pričama o temeljnim nacionalnim simbolima reprezentacija - dresu, grbu i himni. Odmah ćemo vas razočarati: Modrić nije potomak plemena Hrvata, kao ni Salah antičkih Egipćana.

Lopovi, ubojice i dva naziva za isti kontinent

Boje australske nogometne reprezentacije - zlatna i zelena - izvedene su iz zlatne akacije, australskog nacionalnog cvijeta i simbola nacionalnog zajedništva. Akacija se može pronaći na svakom teritoriju i u svakom ekosustavu Australije. Prva poznata upotreba akacije kao značajnog simbola u australskim kolonijama datira iz ranih dana kolonije Tasmanije (1838.), kada su se nosila zrnca akacije povodom obilježavanja godišnjice otkrića otoka od strane nizozemskog moreplovca Abela Tasmana u 17. st. On je australski otok nazvao New Holland, ali su Nizozemci malo pažnje posvećivali njegovom istraživanju. Za razliku od njih, britanska vlada je pokazala više zanimanja podupirući putovanja Jamesa Cooka u drugoj polovici 18. st. Na jugoistočnoj strani otoka Britanci su proglasili svoja prava na zemlju te ondje osnovali prve kolonije New South Wales sa sjedištem u Sydneyju.

Rani britanski doseljenici se nisu obazirali na domaće Aboridžine koji su ondje živjeli u trenucima njihova dolaska. Smatrali su da je područje zapravo ''Terra nullius'' (Ničija zemlja) pa su započeli kolonizacijski proces krajem 18. st. Britanci su pritom imali nekoliko interesa: nastojali su ublažiti pritisak na svoje zatvore - pritisak koji je pojačavao gubitak američkih kolonija, gdje su do tada prevozili osuđenike. U novoj su koloniji oni, pak, bili zaposleni od strane vlade ili "dodijeljeni" privatnim poslodavcima. Nadalje, kolonija je trebala poslužiti kao bastion za britansku pomorsku moć na ''Istočnim morima'' te kao odskočna daska za gospodarsko iskorištavanje tog područja. Shvativši da je otok zapravo kontinent za sebe, Britanci će ga početkom 19. st. početi nazivati Australija (lat. australis - "južno"), prema Terra Australis (Južna zemlja), hipotetski kontinent što se pojavljivao na zemljovidima od 15. do 18. st.

Nema zemlje za nebijelce

Unutrašnjost kontinenta nije bila istražena do polovice 19. st., a tada se ujedno počeo povećavati i broj useljenika nakon pronalaska zlata. Pristizali su novi useljenici: farmeri što su obrađivali bogata poljoprivredna polja, gradski poduzetnici i rudari nakon pronalaska zlata. Australija je uvijek bila zemlja imigranata. Međutim, Britanci nisu bili prijateljski raspoloženi prema nebijelim imigrantima poput Kineza, Japanaca i ljudi s pacifičkih otočja koji su pristizali u Australiju tijekom 19. st. kao radna snaga u rudnicima, na plantažama šećera i u ronilačkim poslovima. Svi oni su se morali suočiti s diskriminacijom kao mete rasističkih kampanja, iako su bili samo dio imigranata koji su također dolazili iz Europe i Amerike. Mnogi su bijeli Australci imali strah od nepoznatog, što je azijska kultura svakako za njih bila. Također, sindikati su bili zabrinuti kako će azijski i pacifički imigranti prihvaćajući manje plaće i lošije radne uvjete, spustiti radne standarde bijelih Australaca.

Kao posljedica populacijskog i ekonomskog razvoja, u drugoj polovini 50-ih godina 19. st. pored New South Walesa dolazi do stvaranja nekoliko novih kraljevskih kolonija. Između 1860. i 1900. kolonije su imale zasebne povijesti i malo međusobnih službenih odnosa; jednostavno, bili su usmjereni na svoju unutrašnju politiku. Na ujedinjenje je australske kolonije potaknula potreba ujednačivanja zakona o useljavanju, kao i težnja ujedinjenih sindikata i Laburističke stranke da se ujednači zakon o radu.

Krajem 19. st. se počeo konstruirati australski nacionalni identitet. Akacija je, poput čička za Škote i djeteline za Irce, postala nacionalni cvijet. Nastajale su i brojne patriotske pjesme, a jedna takva je bila i današnja himna koju je napisao škotski doseljenik. Iako, mnogi su stanovnici Australije i dalje smatrali Veliku Britaniju svojim domom, stoga su smatrali da i njihova djeca moraju odrastati u britanskoj kulturi i s patriotskim osjećajima prema svojoj ''domovini''.

Ujedinjenje kraljevskih kolonija 1901.

Grb na dresu australske nogometne reprezentacije preslika je državnog grba koji u svom središnjem dijelu, pak, sadrži objedinjeni grb kraljevskih kolonija (South Wales, Victoria, Queensland, Tasmania, South Australia, Western Australia) što su se početkom 1901. godine, s još Sjevernim Teritorijem, ujedinile u Australiju, dobivši pritom status saveznih država. Nova je država preferirala naziv Commonwealth koji je opisivao odnose između samih država, kao i odnos naspram centralne vlasti. Ustav je bio federalni, pri čemu su države prepustile vladi pitanja vezana za useljavanje, vanjske poslove, određene običaje, brak, obranu itd. 

Australija je (poput Novog Zelanda, Južne Afrike i Kanade) imala viši status unutar Britanskog Carstva koji se označavao nazivom dominiona. Ono je podrazumijevalo vlastitu kolonijalnu vladu sačinjenu od bijelih stanovnika za razliku od dijelova Carstva što su ostali pod izravnom imperijalnom vlašću. Naravno, pripadnici vlade su bili britanskoj kruni poslušni ljudi. Njihova, pak, predanost potvrđivanju nadmoći britanskog svijeta rezultirala je oblikom agresivnog unutarnjeg kolonijalizma kakav se općenito povezivao s ranijim fazama imperijalne povijesti. 

Očuvanje Australije ''bijelom'' i ''britanskom''

Australci su odmah zatim počeli iskazivati svoju posebnost naspram Velike Britanije. Osim nove zastave i grba, akacija je kao nacionalni simbol sve više dolazila do izražaja. Bila je službeno uvedena na australski državni grb, Dan akacije je postao nacionalni praznik, a također se pojavljivala i na australskom novcu te putovnici. Tijekom Prvog svjetskog rata postala je i snažan simbol što podsjeća na dom među brojnim australskim vojnicima koji su se na strani Velike Britanije borili u Europi te će kao takav ujedno utjecati i na razvoj jedinstva Australaca.

Ipak, nekakav zasebni identitet se teško konstruirao jer su lokalne pripadnosti bile prožete neprestanim osjećajem "britanstva". Ponos rasom se više isticao od ljubavi prema državi, a britanski utjecaji su nastavili obilježavati sve forme kulturnog izražavanja.

Istovremeno, australska politika je kreirala uvjete koji će očuvati Australiju ''bijelom'' i britanskom. S nizom zakona australska vlada je zaustavila doseljavanja iz Azije i s pacifičkih otoka. Iako se u zakonima nikada nisu spominjale riječi ''rasa'' ili ''bijelo'', parlamentarne rasprave davale su do znanja da se radilo o rasnom isključivanju. Pravni mehanizmi politike ''Bijele Australije'' bili su povezani s tada rasprostranjenim uvjerenjem u superiornost britanske civilizacije i bijele rase. Osjećaj britanske superiornosti potican je kroz literaturu još od najmlađih školskih dana. Britanski doseljenici su još od početka percipirali aboridžinsku kulturu kao primitivnu i inferiornu u odnosu na vlastitu, a ni Ustav nije Aboridžine označavao kao australske građane, stoga oni nisu imali prava na vlastite kuće ni zemlju, kao ni pravo glasa na izborima.

Bog čuva kraljicu, ali ne više u Australiji

Odabir patriotske pjesme "Advance Australia Fair" iz 19. st. kao službene himne 1984., a zatim i ''oživljavanje'' ideje o akaciji kao nacionalnom cvijetu možemo smatrati simboličnim završetkom procesa političkog osamostaljivanja Australije od Velike Britanije, ali i izgradnje novog australskog nacionalnog identiteta koji nije bio ograničen samo na bijele Australce.

Službeno gledajući, dominioni su mogli osmisliti vlastitu unutarnju i vanjsku politiku, samo što ona nikada nije smjela biti protiv britanskih interesa. Ratno iskustvo je dalo dominionima poticaj veće kontrole nad vlastitim sigurnosnim potrebama. Nakon Drugog svjetskog rata, australska veza s Velikom Britanijom je počela sve više slabjeti. U razdoblju dok se Velika Britanija sve više angažirala oko europskih pitanja, Australija je izgradila snažnije veze s azijskim i pacifičkim područjem.

Rasla je želja za potpunim udaljavanjem od britanskog identiteta u vidu profiliranja vlastitog australskog društva i kulture. Naznake tog smjera počele su biti vidljive već 1954., kada je dotadašnja zastava i zakonom proglašena službenom. Starija garda pobornika i simpatizera Britanskog Carstva i krune, rođena 1890-ih, sišla je s političke scene 1960-ih. Tijekom 70-ih godina Velika Britanija je bila zaokupljena unutarnjim problemima oko nacionalnog pitanja u Sjevernoj Irskoj, Škotskoj i Walesu, dok se istovremeno velik broj zemalja u Aziji i Africi nominalno oslobađao svojih kolonizacijskih vlasti. Promatranje cjelokupne situacije u svijetu samo je još snažnije utjecalo na jačanje osjećaja zasebnosti u Australiji, gdje je britanska kruna konačno i izgubila svoj imperijalni status 1973. godine. Istovremeno je australska vlada napustila dotadašnju himnu ''Bože, čuvaj kraljicu' i krenula u traganje za vlastitom s motivom kreiranja novog nacionalizma, odvojenog od Velike Britanije.

Pluralizam mijenja asimilaciju

Istovremeno s tim procesom, mijenjala se i rasna politika. Iako su okrutnost i ekstremizam bili najpoznatija obilježja južnoafričkog apartheida, i ostali dominioni su dijelili principe o bijeloj nadmoći, bez obzira na to što o njima svijet nije puno znao. Tako su i u Australiji postojale kazališne predstave, pjesme, značke, sapuni, pa čak i sirup od ananasa namijeni isključivo bijelim Australcima. Rasizam je bio jednako kulturni koliko i politički fenomen i nije se mogao uništiti donošenjem određenog zakona. 

Međutim, od 60-ih godina 20. st., ideja rasne superiornosti je polako nestajala povećanim useljavanjem nebritanskih doseljenika. Ona je došla i pod oštru kritiku aboridžinskog stanovništva koje se protivilo asimilaciji zahtijevajući jednaka građanska prava kao i ostali. Pritisak je dolazio i izvana u vidu UN-ovih ljudskih prava te afroameričkog pokreta u SAD-u.

Sve je glasnija bila ideja kako nova ''nacionalna zajednica'' ne bi trebala biti britanska ni isključivo bijela. Tako su 1970-ih nebritanski imigranti i Aboridžini postali jednaki građani, pluralizam je zamijenio asimilaciju, a novi nacionalni identiteti utemeljeni su na građanskom konsenzusu, a ne na etničkoj solidarnosti.

Također, nakon više od pola stoljeća, Australija je konačno postigla i historiografsku neovisnost, tj. mogućnost za prepravljanje neugodne prošlosti, kao npr. zločina protiv domorodačkog stanovništva, rasističkih pogleda ili dominacije bijelog stanovništva. Nova nacionalna historiografija se okrenula domaćim temama minimalizirajući važnost prethodnih veza s britanskim imperijem. 

O AUTORU: 

Hrvoje Petrović, Osječanin s diplomom povijesti i pedagogije. Odgajatelj u SOS Zajednici mladih Osijek i autor povijesno-nogometne web stranice Imaginary Football History. Fan He-Mana, kluba gdje igra LeBron i Letećeg odreda. 

Literatura

BRIAN H. FLETCHER, ''Anglicanism and National Identity in Australia Since 1962'', The Journal of Religious History Vol. 25, No. 3, October 2001, 324-345

A.G.Hopkins, ‘’Rethinkig decolonization’’. Past & Present, Volume 200, Issue 1, 1 August 2008, 211–247

Robin, Libby. 2002. Nationalising Nature: Wattle Days in Australia. Journal of Australian Studies. 5-23,

''Australija'', http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4677

''Australia History''https://www.britannica.com/place/Australia/History#ref761371

''Advance Australia Fair'',  https://en.wikipedia.org/wiki/Advance_Australia_Fair

''Coat of arms of Australia'', https://en.wikipedia.org/wiki/Coat_of_arms_of_Australia

'Flag of Autralia'', https://en.wikipedia.org/wiki/Flag_of_Australia

'' History of racist attitudes and fear''

http://www.skwirk.com/p-c_s-14_u-127_t-350_c-1213/nsw/history/australia-to-1914/white-australia-immigration-restriction-act-1901/history-of-racist-attitudes-and-fear

''Peter Dodds McCormick'', https://en.wikipedia.org/wiki/Peter_Dodds_McCormick

''Terra Australis'',  https://en.wikipedia.org/wiki/Terra_Australis

''Wattle Day'' https://collections.museumvictoria.com.au/articles/2752

'' Why the wattle?'', http://www.goldenwattleflag.com/why-the-wattle/

''Why is Canada and Australia called a commonwealth instead of just being called a dominion?''https://www.quora.com/Why-is-Canada-and-Australia-called-a-commonwealth-instead-of-just-being-called-a-dominion?utm_medium=organic&utm_source=google_rich_qa&utm_campaign=google_rich_qa

''What was the White Australia Policy, and how does it still affect us now?'',

https://www.sbs.com.au/nitv/nitv-news/article/2017/04/10/what-was-white-australia-policy-and-how-does-it-still-affect-us-now