RALF RANGNICK jedan je od najvažnijih inovatora u njemačkom nogometu, rani zagovornik presinga i igre protiv presinga. Tijekom osam godina u vodećim ulogama u Red Bullu trenirao je ili dovodio brojne zvijezde, među kojima su Erling Håland, Sadio Mane, Naby Keita i Timo Werner, a nadahnuo je i niz trenera sličnih razmišljanja kao što su Roger Schmidt, Ralph Hasenhüttl, Thomas Tuchel, Julian Nagelsmann i Marco Rose.

Ovaj 62-godišnjak koji je nedavno odstupio s mjesta glavnog direktora u Red Bull Grupi i preko kojeg je Milan "minirao" Zvonu Bobana, govorio je za The Athletic o novoj sezoni Bundeslige, razlici između Bayerna i Borussije Dortmund te odgovorio na pitanje kako liga u kojoj je Bayern prvak već u prvom kolu može biti kompetitivnija. Dotaknuo se pri tom i bivšeg trenera Bayerna Nike Kovača. S Rangnickom je razgovarao novinar Raphael Honigstein. 

Jeste li bili impresionirani Bayernovim osvajanjem Lige prvaka u kolovozu, posebice njegovom presing-igrom?

Jednostavno su nastaviti raditi u Europi ono što su radili u Njemačkoj otkako je imenovan Hansi Flick. Imaju fantastičnu momčad, ali to je bilo tako i za vrijeme Nike Kovača. No u smislu momčadske taktike sad igraju na najvišoj razini, bez obzira na to jesu li u posjedu lopte ili bez nje. Kombinacija tolike kvalitete i izvrsne organizacije učinila je da ih je teško svladati i njihova je pobjeda potpuno zaslužena. Ova Liga prvaka pokazala je da momčadi s izvrsnim pojedincima koje se ne bave svim različitim aspektima igre ili nemaju jasno definiran stil igre ne mogu uspjeti. To više nije dovoljno.

Smatrao sam da Bayernova pozicijska igra u Lisabonu možda i nije bila toliko profinjena kao za vrijeme Pepa Guardiole, ali čini se da to nije bio nedostatak. Bayern je zbog toga spremniji za promjene u posjedu lopte. Očekivali su da će gubiti loptu više nego tijekom Pepovih godina, kad su te kombinacije s dugim dodavanjima ponekad možda dovodile do gubitka fokusa i situacije da su previše otvoreni kad jedna lopta neočekivano zaluta.

Da. U konačnici, to je razlika. Liverpool, Bayern, na trenutke čak i Paris Saint-Germain, imaju tu sposobnost da se trenutačno prebace s igre s loptom na pritisak na suparnika bez lopte. To ste mogli vidjeti u finalu kad je Bayernova igra visokog presinga bila puno automatiziranija, dok agresivna obrana nije bila nešto na što je PSG navikao. Obje strane mogle su postići gol, ali Bayern je bio malo bolji.

Postoji li šansa da Bayern ne osvoji devetu titulu zaredom u Bundesligi?

Ako nastavi igrati kao ove godine, ne znam zašto ne bi osvojio titulu. To je još uvijek uglavnom ista momčad, plus Leroy Sane naprijed, te isto trenersko osoblje. Zašto bi pobijedili u manje utakmica?

Ali kako to da Bayern nije opijen i mamuran od svih tih pobjeda? Jednostavno nema zadovoljstva. Imaju li njegovi igrači neku višu razinu unutarnje motivacije ili je to klupska kultura? U svakom slučaju, oni ne popuštaju.

U jesen prošle sezone bili su ranjivi. Ali imaju sastav prepun igrača koji žele stalno pobjeđivati, Joshua Kimmich se naljuti ako izgubi trening-utakmicu, zbog čega vidim da se njihov apetit ne smanjuje. Ni ja ne vidim da se njihova taktika mijenja. Vidio sam Josea Mourinha kako govori da su Spursi neki dan odigrali lijeni presing. Jose je apsolutno u pravu. Ili igraš presing s punim uvjerenjem ili nećeš uspjeti odmah vratiti loptu. Bayernov je identitet da pritišće tako agresivno da većina momčadi to jednostavno ne može podnijeti i raspada se. Oni ih prisiljavaju na pogreške. Izgubiti loptu u posljednjoj trećini terena za njih nije velika stvar zato što se odmah javlja prilika da je ponovno osvoje. Dodajte to ostalim stvarima koje spominjete i kombinacija je prilično poražavajuća za suparničku momčad. Njihovo je trenersko osoblje također izvrsno. Kondicijski trener Holger Broich ranije je bio u Bayeru iz Leverkusena. On je super. Pomoćni trener Danny Rohl bio je sedam godina s nama u Red Bullu te osam godina s Ralphom Hasenhüttlom u Southamptonu. On je savršeno upućen u igru protiv lopte. Njihovo planiranje momčadi također je briljantno. Alphonso Davies je trenutačno najbolji lijevi bek na svijetu. Užitak je gledati ga kako igra.

Isto vrijedi i za Borussiju Dortmund, kad se zaista potrudi. Može li Borussia biti izazivač?

Nisu izgubili nikoga osim Achrafa Hakimija i ponovno su doveli neke vrlo dobre igrače. O Judeu Bellinghamu zaista ne moramo razgovarati. On je već pokazao što može u pobjedi 5:0 protiv Duisburga u njemačkom kupu. Imaju drugu najbolju momčad, dobro pripremljenu da se približi Bayernu i zagorča mu život. Ali da bi se to dogodilo, moraju poraditi na stvarima zbog kojih su završili iza Bayerna prošle sezone i sezone prije toga. Međutim, svi imaju isti problem, moraju pronaći jednaku razinu konzistentnosti tijekom cijele sezone. Leipzig je imao vrlo dobru prvu polovicu sezone, Borussia je imala vrlo dobru drugu polovicu sezone, ali to nije dovoljno protiv Bayerna, koji će vrlo vjerojatno i dalje biti gotovo savršen. Borussia Dortmund može dosegnuti sličnu razinu, ali da bi zaista zaprijetila, mora otići dalje od igranja dobrog nogometa u posjedu lopte da bi se mogla braniti momčadski, posebice u velikim utakmicama protiv većih momčadi. Dosad to nisu mogli i zato nisu pobijedili u takvim prilikama u Bundesligi i Ligi prvaka te protiv Werdera u kupu, kad su porazom 3:2 na Weserstadionu ispali u osmini finala. Ako se to ne promijeni, neće se promijeniti ni rezultati, iako je njihova individualna klasa izuzetna.

Fascinira me dinamika između taktike i momčadskog mentaliteta. Borussia Dortmund igra uzvišeni nogomet u napadu, ali njen pasivni pristup u obrani, temeljen na sjedenju u veznom redu i čekanju promjene u posjedu, ponekad može skrenuti i prema apatiji. Često se ne pojavljuju u nekim velikim utakmicama, ali isto tako i u nekim manjim utakmicama. Je li to pošteno?

Uvijek postoji opasnost ako se previše naglašava igranje lijepog nogometa. Arsenal je imao sličnu tendenciju pod Arseneom Wengerom, barem u kasnijim godinama. Ako puste Borussiju da igra, oni će se zabavljati i izvoditi neke predivne poteze. Ali bez te agresije, organizacije i zalaganja za vraćanje lopte gotovo je nemoguće natjecati se na vrhunskoj razini jer ćete na kraju naletjeti na momčad koja će oba elementa igre odraditi izuzetno dobro. Bez smislenog presinga, oni će pronaći način da vas prođu. Jako me zanima vidjeti kako će Borussija Dortmund proći protiv Borussije Mönchengladbach.

Što je s ostalim dobrim momčadima?

Bayern i Leipzig moraju nadoknaditi po dva važna igrača koji odlaze. Kai Havertz, Kevin Volland, Timo Werner, Patrik Schick, bit će teško bez njih. Nije rečeno da će Leipzig uspjeti ponoviti snažne predstave u prvoj polovici prošle sezone. Puno toga moraju riješiti kako bi prekinuli dominaciju Bayerna. Njihov glavni cilj ponovno mora biti plasman u Ligu prvaka. Sve povrh toga bio bi neočekivani uspjeh.

Može li se Borussia Mönchengladbach nositi s Ligom prvaka? Prilično su mladi i nisu navikli.

Zašto ne? Uspjeli su održati momčad na okupu, zbog čega vjerujem da i pod Marcom Roseom, kojeg dobro poznajem iz njegovog mandata u RB Salzburgu, mogu igrati dobro kao i prošle sezone. Momčad je vrlo dobro posložena. Borussia Mönchengladbach je također klub koji ostaje miran kad se dogode padovi. Ispali su iz Europa lige i kupa, ali nije bilo nervoze ili tenzija. Svi su ostali kul. Sportski direktor Max Eberl i drugi vodeći ljudi u klubu ne dopuštaju da negativan rezultat utječe na njih. To je vrlo zdravo okruženje za razvoj. Mislim da će ponovno biti među najbolja četiri, ali i Bayer Leverkusen je blizu.

A Wolfsburg i Hertha?

Vjerujem da će oba kluba izboriti plasman između šestog i devetog mjesta. Kvaliteta Wolfsburgove momčadi nije se toliko promijenila, a Hertha se pojačala dolaskom Matheusa Cunhe.

Što je s bitkom za ostanak u ligi?

Ne vjerujem da će Arminia Bielefeld ostati, a pomalo se bojim i za Köln. Moraju se paziti. Schalke čeka još jedna teška sezona. Stuttgart ima pristojne šanse ostati u Bundesligi. Zatim je tu Werder...

Niste spomenuli Augsburg i Mainz.

Ako se Mainz predstavi kao jedinstvena momčad, uvjeren sam da će imati dobru sezonu, zbog kvalitete svojih igrača i trenera Achima Beierlorzera. Aachen i Augsburg mogu se naći pri dnu, ali očekujem da će brzo skupiti dovoljno bodova za mirnu sezonu.

Kojim se mladim ili uglavnom nepoznatim igračima najviše radujete?

Bellinghamu. Apsolutno vrhunski igrač, jedan od najboljih. Rijetko sam vidio 17-godišnjaka koji igra na takvoj razini. Pratili smo ga 18 mjeseci u Red Bullu. Jednostavno izvanredan. Erling Håland je također senzacionalan. Amadou Haidara, Ibrahima Konate i Tyler Adams iz Leipziga su na vrhunskoj razini i to će i pokazati.

I na kraju, najteže od svih pitanja. Što može učiniti Bundesliga da bude kompetitivnija na samom vrhu? Bayern je već najbogatiji i čini se da je sve jači, dok svi ostali imaju problema sa zadržavanjem najboljih igrača.

Mi smo jedina liga koja ograničava investiranje pravilom 50+1, koje traži da kontrolu imaju članovi kluba. Ako se želite natjecati s ostalima ligama, ne vidim drugi način nego omogućiti privlačenje ulaganja u klubove. Novac jamči održivi uspjeh, treba i dalje dobro trošiti, ali trebali bismo barem razgovarati o načinima izmjene pravila 50+1 kako bismo povećati konkurentnost. Po mom mišljenju, nema drugog načina da se premoste ove goleme podjele unutar lige. Pola lige je u osnovi zadovoljno ako se na kraju ne mora boriti za ostanak. Oni nemaju realne izglede izazvati najbolje momčadi. Da budem iskren, bitno drukčije nije ni u Premier ligi, ali ondje ima više klubova koji mogu privući međunarodne talente i ne moraju međusobno prodavati igrače. Trebala bi postojati utrka za naslovom. Manchester City i Liverpool su izvrsni, ali Chelsea je uložio mnogo novca, investirao je dobro, u zaista dobre i mlade igrače. Tu se može vidjeti plan, može se vidjeti u kojem smjeru žele ići i kako žele tamo doći. Postoji korporativni identitet. No vratimo se Bundesligi. Ako želite spriječiti da gube sve više svojih najboljih igrača i zaostaju, morat ćete riješiti pitanje novca. Jednostavno ne postoje dva načina za to. Trenutačno ne vidim da se ova rasprava odvija.