Foto: Index, Screenshots Youtube, ITV

BEZ OBZIRA trče li terenom Emre Belözoğlu ili Hasan Şaş, bez obzira tresu li suparničke mreže Hakan Sukur ili Semih Şentürk, vječno ih vodi neuništivi Fatih Terim. Turska ima iza sebe ciklus pun uspona i padova i veliki su upitnik pred još jedan veliki turnir. Ipak, Imperatorov potpis u posljednjim prijateljskim utakmicama sve je vidljiviji. Najneurotičniji europski nogometni kolektiv još je jednom prepreka Hrvatskoj na Euru. 

>>> TURSKA: Fanatizam i anarhija pred Terimov treći boj s Hrvatima

Najtanji u obrani

Gotovo svaku utakmicu, Turska započinje vrlo žestoko i visokim pritiskom nastoji prolongirati suparničke ideje i dolazak na radnu temperaturu. Ipak, taj presing i visoko dizanje linija vrlo je opasan zbog sporih i teretnih Balte i Topala na stoperskim pozicijama, koji se konstantno povlače kako bi prostor kojeg brane učinile manjim i došli blizu svoje komfor zone. Zbog toga se Turskoj nerijetko događa da izgleda nestabilno i suparnik može prvim okomitim pasom naći igrača između linija – u većini momčadi je za preuzimanje igrača u toj zoni zadužen zadnji vezni igrač, ali uslijed silnih rotacija u posjedu, Turcima (jednom kad izgube loptu) se događa da niti jedan od veznih igrača nije dovoljno duboko postavljen da odradi tu ulogu. Ipak, svaku utakmicu Turci u pravilu uzimaju duge periode predaha, kada se vraćaju i brane u dubokoj zoni, sa svim igračima debelo iza lopte:

Turska se povlači pred engleskim napadom i dolazi u krilo svojem vrataru. Posebno je bitna uloga bočnih igrača – svjesni sporosti svojih stopera, nalaze im se vrlo blizu kako bi ih branili sa vanjske strane, što suparniku otvara puno prostora uz obje linije igrališta. Ovo, u kombinaciji s upitnim obrambenim navikama i radnom etikom krilnih igrača dovodi do toga da je Turska ranjiva na boku, gdje nema dupli blok i suparnik prejednostavno, nakon samo jednog ili dva pasa, dolazi do igrača viška. Dijagonale iz sredine terena koje prenose težište igre su način na koji su im i Slovenci i Crnogorci stvorili najviše problema.

Lijevi bek Erkin nalazi se vrlo usko uz Baltu, što Slovencima otvara prostor za beka na desnoj strani. Ovime se na neki način i stvara začarani krug – protivnik sve lakše probija i dolazi u šansu za centaršut, zbog čega se Turci počinju još ranije povlačiti da brane odbijene lopte i upravo iz tog razloga imaju problema s odmicanjem pritiska od svojeg gola. Ukratko rečeno, slabo se brane i slabo pomiču igru daleko od svojeg gola.

Ranjivi na kontre

Defenzivna nestabilnost i manjak balansa često ih čine ranjivima na kontranapade. Zbog specifične igre krilnih igrača (o tome kasnije), bekovi su prisiljeni veći dio utakmice konstantno se pridruživati napadu, što ostavlja puno previše prostora iza njihovih leđa, što ne može pokriti sam Selcuk Inan. I u onim kratkim razdobljima pritiska, krila i bekovi dosta loše preuzimanja rade i općenito su im to najslabije osovine u igri prema natrag – Arda i/ii Calhanoglu često ostanu razapeti između pomaganja u pritisku Tosunu u vrhu napada, i vraćanja kako bi pomogli svojim bekovima.

Utakmica s Englezima:

Poslije duge lopte, veliki broj igrača Turske nastoji pritisnuti loptu.

I Vardy se čitavoj lijevoj strani obrane uvlači iza leđa, s hektarima prostora ispred sebe.

Dva srca ekipe

Premda je Arda Turan vrlo vjerojatno najkvalitetniji pojedinac Terimovog kadra, dva su igrača još bitnija za koncepciju njihove igre. Prvi je Selcuk Inan, izvanredni središnji veznjak Galatasaraya, zadužen za "prvi pas" u ekipi. Nakon svakog osvajanja lopte i započinjanja napada, lopta mora proći kroz njegove noge, a on ju vrlo brzo distribuira prema slobodnom suigraču čime daje vremena svojoj ekipi da se pravilno rasporedi u napadu – najbitniji igrač za stabilizaciju posjeda i ritam igre Turske je baš Inan, i ne bi bilo nimalo čudno da ga Čačić pokuša zatvoriti instrukcijama Mandžukiću da se "zalijepi" za njega u fazi obrane. Strahovito plemeniti igrač, s visokom nogometnom inteligencijom.

Drugi je Oguzhan Özyakup, čovjek koji u Bešiktašu igra u sredini veznog reda, dok je u reprezentaciji (barem formalno) postavljen nešto više na teren. Ključna je njegova uloga spuštanja s "desetke" u srce terena, čime omogućava višak svojoj ekipi u tom dijelu terena i zadržavanje lopte. Te njegove povratne kretnje i stalna nuđenja omogućuju ostalim turskim veznjacima (i krilima) dinamiku koja donosi puno prostora za razbiti suparničke redove utrčavanjem.

Özyakup se povlači na trećeg veznog i priziva pritisak engleske vezne linije prema sebi. To otvara brojne rupe iza njihovih leđa koje sada krila koriste za utrčavanje u prostor između linija.
Općenito, tehnički su vrlo dotjerana ekipa, a u zadnjem redu imaju nekadašnjeg veznjaka Topala i na lopti vrlo finog Baltu, pa nastoje graditi napade već od golmana, bez preskakanja igre.
Krila su istovremeno i veliko bogatstvo i kamen spoticanja – Turan i Calhanoglu najatraktivniji su zbir slova na popisu imena, ali njihova priroda nije tipična za krilo i mnogo češće i više se uvlače po loptu centralno. To istovremeno može, kada su na pravoj frekvenciji, donijeti Turskoj višak u sredini i kontrolu posjeda i tempa, ali može i dovesti do međusobnog gušenja previše igrača koji su postavljeni centralno. Benefit u igri prema naprijed je to što su jako fleksibilni, igraju s mnogo rotacija i križanja i suparnici jako teško mogu u zadovoljavajućem roku odraditi preuzimanje. S druge strane, njihova orijentiranost prema sredini često uvjetuje bočnim igračima da im protrčavaju uz liniju ne bi li ekipi dali potrebnu širinu za cirkulaciju lopte, što ostavlja njihove stopere same na širokom prostoru. To bi sigurno bilo manje opasno kada bi Turci igrali strpljivije u posjedu, ali čak i u ovakvom kadru, s mnoštvom igrača koji vole "ugaziti" loptu i smiriti igru, brzaju s okomitim rješenjima i gube lopte u situacijama kada nisu dovoljno dobro postavljeni za branjenje eventualnih kontranapada.

Arda s lijevog krila ulazi centralno i čeka loptu između suparničkih linija.

U završnici nedorečeni i – strahovito opasni

U samoj završnici, Turska dost improvizira. Iako nastoje graditi i igrati kroz sredinu terena, način ulaska u završnicu jako je uvjetovan postavkom protivnika. Dok su protiv Crnogoraca bekove koristili tek da rašire igru (Crnogorci su igrali obranu čovjek na čovjeka) i onda na povećanom terenu nađu dobre kuteve za pas između linija, protiv Engleza su nastojali umrtviti igru u sredini terena i (koristeći puno povratnih i odgodnih pasova) izvući engleske linije, pa onda dijagonalnom loptom prema krilu ili beku u jednom ubodu napasti i ugroziti suparnika.
Iako su im otpali i Yilmaz i Bulut, Cenk Tosun, Bešiktašev igrač i čovjek iz trećeg plana, izgleda i više nego dobro u ovom sustavu. Radi se o napadaču koji strahovito puno radi bez lopte, trči i odvlači obranu te otvara koridore za kreacijske snage iza svojih leđa. Solidna je meta za duže lopte kada treba preskočiti suparnički vezni red, zna igrati s igračem na leđima i može kratkim odlaganjima brzo razigrati trojku iza svojih leđa.

Njegov defenzivni doprinos nemjerljivo je veći od dva gorespomenuta konkurenta. Tip bi mogao ispasti sjajan dobitak i pogodak za Turke na Euru. I konačno, nešto što treba izbjegavati protiv ove ekipe više nego ikad – prekršaji na vlastitoj polovici. Hakan Calhanoglu ponajbolji je svjetski izvođač prekida. Njegovi slobodnjaci direktna su opasnost za gol unutar 35 metara, a centaršut iz kornera i bočnih pozicija je u samo tri zadnje prijateljske utakmice donio Turcima 6 čistih šansi za pogodak. Zarezane i brze lopte posebno se mogu pokazati problematične golmanima koji imaju problema s izlascima i tvore na gol liniji.

Savršeni reprezent svoje zemlje

Terimova Turska vjeran je predstavnik stereotipa vlastite države. Pomalo egzotična i anarhična, estetski dojmljiva i zastrašujuća, a opet sama sebi najveći neprijatelj, na vječnoj granici euroazijskih kulturoloških tokova, Terimova Turska je poprilično zanimljiva i neurotična ekipa, koja u vrlo kratkom roku prelazi iz manija u patološke depresije. Takav je ciklus i iza njih – utakmice u kojima je bio mali broj njih prosječnih, običnih – radilo se ili o uvjerljivim pobjedama i igri, ili o katastrofalnim raspadima sistema po svim linijama. Tako je moguće da stisnu Engleze i ne daju im da vide loptu kako spada, a samo tjedan dana nakon toga dozvole Slovencima da ih razbijaju kroz svaki mogući koridor na nogometnom terenu. Protiv zapadnih susjeda naše zemlje su fizički izgledali strašno loše – ali koliko je to plod periodike treninga, a koliko stvarni problem, nemoguće je reći prije nedjeljne utakmice.

Jedno je sigurno, Hrvatska će u nedjelju istrčati protiv ekipe koja ima puno rupa, ali se treba izboriti za status da se one manifestiraju. Kada Turci rade s loptom što žele i uspiju nametnuti svoju frekvenciju, a suparnik ih ne tjera u greške - mogu igrati jedan od najboljih nogometa u Europi, a cirkulacija lopte prebrza je za mnoge protivnike, posebno Hrvatsku s obzirom na profil veznih igrača i središnjih braniča. Onoga trenutka kada padnu u duboku zonu, postaju svoja mnogo lošija verzija, bez prave brzine u prednjoj liniji i odgovarajućih postavki u veznom redu (prevelika pasivnost, krila koja trče prema sredini, a ne naprijed) da kontriraju suparnika. Ukoliko Hrvatska bude inzistirala na intenzivnoj igri u oba pravca, što podrazumijeva široku postavku u napadu i cirkulaciju lopte, te brzo traženje za povratkom jednom kada se ona (lopta) izgubi, sasvim sigurno i biti veći pritisak na najslabiji dio njihove ekipe – obranu. Utakmica koja bude izlazila izvan tih okvira, veliki je misterij, protiv vrlo opasnog suparnika.

Terim vs Hrvatska, vol.3.