MJEŠOVITE borilačke vještine su poput droge. To se odnosi na sve koji su u njih uključeni, natjecatelje, promotere, menadžere i novinare. Zbog toga je izuzetno teško otići u pravo vrijeme i pod vlastitim uvjetima, posebice ako ste legendarni teškaški ratnik. Ako niste dio vrlo uskog kruga, uvijek ćete iščekivati tu posljednju izdašnu gažu, a vaš će promoter iz bilo kojeg razloga reći da trebate odraditi još samo tu jednu borbu. Dakako, ovisni ste i o navijačima, o onom osjećaju koji vas obuzme kad počne svirati vaša ulazna glazba i neodoljivoj radosti kad sudac u ringu uskoči između vas i suparnika i proglasi vas pobjednikom, piše njemački MMA novinar Tim Leidecker, čiji komentar Cro Copova odlaska u borilačku mirovinu prenosimo u cjelosti.

Mirko Cro Cop prije nekoliko se dana treći put oprostio od profesionalnih borbi i izgleda da je ovaj put njegov odlazak konačan. Nakon borbe protiv Roya Nelsona na Bellatoru 2016, 44-godišnji borac pretrpio je moždani udar i prema izvještajima koji se mogu naći na internetu, bio je vrlo blizu smrti. Čak i za okorjelog i prosijedog veterana, koji je svoje nekoć vitko i atletsko tijelo pretvorio u mišićavu masu, signali su bili presnažni, a liječnički savjeti previše jasni da bi ih mogao ignorirati – uđi u još jednu borbu i umrijet ćeš.

Imao je veliku nesreću, rođen je u vrijeme najboljih 

Cro Cop nije imao lagan put u svojoj karijeri. Kad se sredinom 90-ih posvetio kick-boxingu, imao je nesreću biti rođen u generaciji najvećih imena u povijesti borilačkih sportova, legendarnih ratnika kao što su Ernesto Hoost, Peter Aerts, Semmy Schilt i Remy Bonjasky. Imao je velikih uspjeha u K-1, posebice 1999. godine kad je rušio Bernarda, Musashija i Sama Greca prije nego u finalu izgubio od neodoljivog Mr. Perfecta u njegovim najboljim danima. Počeo se baviti i MMA-om i u proljeće 2003. napustio K-1. Izgradio je reputaciju ultra-popularnog akcijskog borca, ali ponešto nepotpunog, zato što do tada nije uspio osvojiti nijedan relevantan naslov.

Sve se to trebalo promijeniti u vrijeme Pridea. S 18 pobjeda u 27 nastupa, od čega 13 nokautima, postao je drugi najbolji borac u povijesti ove promocije. Njegov je moto “Desna noga, bolnica; lijeva noga, groblje”, koliko god banalno zvučao, bio jedna od velikih istina u prvih šest godina 21. stoljeća i zaista je izazivao strah kod suparnika. Pitajte Igora Vovčanjčina, Aleksandra Jemjeljanjenka i Wanderleija Silvu!

Prevario sudbinu i ušao u povijest

U Prideu je Mirko vodio legendarne ratove s najvećim imenima koje je ovaj sport ikad imao, poput Antonija Rodriga Nogueire, Marka Colemana i Fjodora Jemjeljanjenka. Dvaput je napadao Prideov teškaški naslov, 2003. i 2005. godine, ali je gubio od Nogueire i Posljednje cara Fjodora u borbama koje su postajale Meč godine. Činilo se da će ga epitet nekompletnog borca pratiti i dalje, kad je 2006. nastupio na Pride Open-Weight Grand Prixu, do danas najcjenjenijem turniru u povijesti borilačkih sportova. Cro Cop je prevario svoju sudbinu i nokautirao Ikuhisu Minowu, zlatnog olimpijca Hidehika Yoshidu, dugogodišnjeg MMA kralja Wanderleija Silvu i potom na svoj 32. rođendan natjerao bivšeg UFC-ovog prvaka Josha Barnetta na predaju. Tako je konačno urezao svoje ime u povijest.

Nakon što je legendarni Pride Fighting Championship prestao postojati krajem 2007. godine, Mirko je karijeru nastavio u UFC-u. Iako u oktogonu nikad nije bio onaj isti borac iz Prideova ringa, u 11 borbi pod UFC-ovim okriljem imao je četiri pobjede nokautom i jednu submissionom. 

Kralj

Nakon što je napunio 40 godina, u kasnu jesen i ranu zimu svoje karijere, baš kad su svi pomisli kako je završio s borbama na vrhunskoj razini, Cro Cop se izdigao još jednom i tijekom pet godina u četiri različite promocije postigao deset pobjeda zaredom. Dvaput je ponizio i polomio zlatnog olimpijca Satoshija Ishiija u IGF-u, osvetio se Gabrielu Gonzagi za poraz u UFC-u, te potom upravo kad je malo tko mislio da je sposoban za to, izveo još jedan podvig. U novogodišnjoj noći 2016. nokautirao je sumo borca Baruta koljenom u tijelo, a onda nokautirao favoriziranog svjetskog prvaka u hrvanju grčko-rimskim stilom Amira Aliakbarija i osvojio Rizin Open-Weight Grand Prix.

Mirko Cro Cop je kralj europskog i svjetskog borilačkog sporta. U prošlih 25 godina pružio nam je brojne nezaboravne trenutke i uspomene. Iako će nam nedostajati kao natjecatelj, svakako je debelo zaradio svoje pravo na mirovinu. Siguran sam da ćemo ga uskoro ponovno vidjeti u nekoj drugoj ulozi, ali zasad – zbogom Mirko! Sve najbolje!