Tko je Cucurella, Španjolac kojeg danas mrzi pola Hrvatske? Iza njega je teška priča
MARC CUCURELLA (28), zvijezda španjolske reprezentacije i igrač Real Madrida, jedan je od onih Španjolaca o kojima se u Hrvatskoj, nakon jučerašnjeg poraza 1:2 na Poljudu, govorilo u negativnim tonovima. Prvenstveno zato što je, smatraju hrvatski reprezentativci i navijači, reakcijom isforsirao crveni karton Ivana Perišića, nakon čega je Hrvatska primila gol koji ju je odveo u poraz.
Cucurellin put do nogometne elite započeo je daleko od velikih stadiona, a obilježile su ga godine truda i, iznad svega, žrtve njegovih roditelja, Patricije i Óscara. Cucurella je odrastao u Alelli, mirnom katalonskom mjestu u regiji Maresme, okruženom vinogradima i brdima. U stabilnom okruženju brojne i povezane obitelji razvio je strast prema lopti, a bliske odnose s roditeljima i rodbinom zadržao je do danas. Ključnu ulogu u njegovim počecima imao je otac Óscar, veliki zaljubljenik u nogomet.
Počeci u futsalu
Otac, po zanimanju prodavač automobila, usmjerio ga je prema futsalu i dogovorio mu prve probe u Espanyolu. "Igram nogomet pomalo zahvaljujući njemu. On je taj koji me vodio na probe", priznao je Marc. Ipak, put prema vrhu isprva nije bio vođen isključivo ambicijom, jer mu je kao dječaku sport bio prvenstveno razonoda. "Nikada to nije bila opsesija, igrao sam više iz zabave nego zbog bilo čega drugog."
Karijeru je započeo igrajući futsal. "U Alelli je jedini način za igranje nogometa bio upis u futsal klub. Sva djeca iz mjesta su to radila", objasnio je. Igrajući s rođacima, brzo se počeo isticati, a tada je nastao i njegov zaštitni znak, duga kovrčava kosa.
Majka mu je odlučila pustiti kosu kako bi ga lakše prepoznala na terenu. Izvan terena bio je povučeno dijete. "Bio sam jako stidljiv, nisam bio onaj koji se stalno šali. Ali s loptom je to bila druga priča", otkrio je. Na travnjaku je pokazivao potpuno drugačiji karakter i samopouzdanje koje je nagovještavalo veliki talent.
Žrtva majke
Ključnu ulogu u njegovu razvoju imala je majka Patricia. Nakon posla jurila bi po njega u školu i vozila ga na treninge u Barcelonu. "Majka bi završila s poslom, pokupila me u pet iz škole, dala mi sendvič u autu i krenuli bismo za Barcelonu", prisjetio se Cucurella u jednom razgovoru.
Ta je rutina podrazumijevala dva sata vožnje dnevno, uz dodatna tri sata čekanja dok bi on trenirao. U automobilu je pisao zadaće, jeo i presvlačio se u dres. "Bez tog truda ne bih bio ovdje gdje jesam. Svaki dan su prelazili kilometre i kilometre kako bih ja mogao trenirati. Zapostavili bi svoje obaveze da bih ja ostvario svoj san", istaknuo je.
S nostalgijom se prisjeća i turnira iz djetinjstva, kada je kao izbirljivo dijete imao problema s hranom na putovanjima. "Majka mi je uvijek potajno stavljala hranu u kofer. Kad bismo stigli u sobu, to je bio trenutak za mene i suigrače. Jeli bismo ono što sam ponio, a uvijek je tu bio fuet (katalonska kobasica)", ispričao je za časopis Semana.
Ultimatum oca
Dok je majka bila zadužena za logistiku, otac je bio taj koji je uvodio disciplinu, osobito u osjetljivim tinejdžerskim godinama. Jedan burni izlazak noć prije treninga doveo je do napetog trenutka koji ga je prisilio da se potpuno posveti karijeri.
"Izašao sam, vratio se kući u lošem stanju, a sutradan sam imao trening. Sjećam se da je otac bio jako ljut, nije razgovarao sa mnom. Došao je po mene i rekao: 'Ulazi u auto'. Šutio je, a ja sam mislio: 'Ovaj me spreman ostaviti na vrhu planine da se sam spuštam trčeći'", ispričao je.
U automobilu mu je otac postavio ultimatum. "Razgovarali smo i pitao me što želim, igrati nogomet ili izlaziti s prijateljima", dodao je Cucurella. Njegov odgovor bio je jasan: "Tada sam mu rekao da ne želim izlaske, da želim igrati nogomet i da sam pogriješio."
Majka je, s druge strane, inzistirala na obrazovanju. "Upisao sam kineziološki fakultet (INEF) samo da je više ne slušam, jer mi je stalno govorila 'upiši se, upiši se'", priznao je.
Od futsala do La Masije
S osam godina ušao je u mlađe kategorije Espanyola, čime je započela zahtjevna rutina usklađivanja škole, svakodnevnih treninga i druženja s prijateljima iz Alelle. Nekoliko godina kasnije stigao je poziv Barcelone, prilika koja ga je u početku plašila. "Iskreno, bio sam prestravljen jer nisam htio ići. Bilo mi je drago, ali sam godinama bio u Espanyolu i bilo mi je teško promijeniti sredinu", priznao je.
Ipak, 2012. godine, kao 14-godišnjak, napravio je ključan korak i postao član čuvene Barcelonine akademije La Masije. Ondje je živio s drugim mladim talentima, stvarajući novu obitelj s kojom je dijelio obaveze, naporne treninge i slobodno vrijeme.
"Bili smo prepušteni sami sebi i morali smo se brinuti jedni o drugima", prisjetio se. Njegov strelovit uspon doveo ga je do debija za prvu momčad Barcelone u Kupu kralja 2017., čime je simbolično završeno razdoblje svakodnevnih putovanja i života u automobilu.
Očinstvo i zrelost
Svoj ubrzani put odrastanja zaokružio je odlukom da postane otac u ranim dvadesetima, što je bila njegova dugogodišnja želja. "Uvijek sam želio biti mlad otac. Bio sam čudak koji nije imao ni curu, a govorio je: 'Bit ću mlad otac'", otkrio je.
Očinstvo u 21. godini, zajedno s partnericom, potpuno mu je promijenilo perspektivu i pomoglo u nošenju s medijskim pritiskom i porazima. "To te natjera da brže sazriješ i drugačije gledaš na život. Imaš odgovornost, oni su tvoja briga i ovise o tebi."
Danas Cucurella i njegova partnerica Claudia Rodríguez imaju troje djece, među kojima je i najstariji Mateo, kojem je dijagnosticiran poremećaj iz spektra autizma. Claudia je ispričala da su prve razlike u njegovu razvoju primijetili kada je imao oko 13 mjeseci.
Slabije je uspostavljao kontakt očima, nije uvijek reagirao na svoje ime, a kasnije se pokazalo da mu je potreban drukčiji oblik obrazovanja i terapije. Roditelji su ga još prije konačne dijagnoze upisali u specijalizirani centar za djecu s autizmom.
Jedan od najvećih izazova bio je Mateov govor. Claudia je otvoreno pričala o tome koliko je teško kada dijete ne može normalno verbalno komunicirati, dok je Cucurella rekao da ponekad ne zna kako mu pomoći kada vidi da mu je teško.
Tijekom 2026. obitelj je organizirala i posebne terapije za Matea u Sjedinjenim Državama, a Claudia je tijekom Svjetskog prvenstva s djecom boravila u Miamiju upravo zbog njegova tretmana.