Plakao je u bolničkom krevetu dok su mu otkazivali organi, a sada prijeti Miočiću
DANIEL CORMIER prikrao se natrag u Olimpijsko selo, nadajući se da su treneri i kolege iz reprezentacije u dvorani pekinškog Poljoprivrednog sveučilišta, nekoliko kilometara niz cestu.
Odlučio ih je izbjeći prije nego se ukrca u autobus za aerodrom. Nije želio razgovarati o problematičnom smanjenju težine koje je izazvalo zatajenje bubrega i zbog kojeg je na četiri dana završio u bolnici. Nije im želio objašnjavati zašto je njihov kapetan i najbolja američka nada u hrvačku medalju prošao vaganje i onda se idućeg dana nije pojavio na natjecanju na Olimpijskim igrama 2008. godine, piše The Guardian.
"Za mnoge sam ljude postao izgnanik. U hrvanju se ne smiju propustiti Olimpijske igre. Morao sam se suočiti sa svim ljudima koje sam razočarao. Bilo je vrlo teško. Bilo mi je neugodno", rekao je Cormier, koji je bio četvrti na Olimpijskim igrama 2014. i osvojio brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu 2007. godine, što ga je svrstalo među favorite za odličja.
Nakon 12 godina dolazi mu okršaj protiv Miočića
Bit će gotovo 12 godina od tog dana, kad se Cormier u subotu na eventu UFC 253 u Las Vegasu suoči s UFC-ovim teškaškim prvakom Stipom Miočićem. Cormier, koji u listopadu sa suprugom Salinom očekuje treće dijete, kaže kako je siguran da će to biti njegova posljednja borba, iako je UFC-ov predsjednik Dana White ovaj tjedan dao naslutiti da će 41-godišnji borac nastaviti karijeru.
Cormier je dobro iskoristio drugi čin svoje karijere. U mješovitim borilačkim vještinama ima učinak 22-2 (uz jednu poništenu borbu) i među više od 2000 sportaša koji su u UFC-u nastupili od 1993. godine Cormier je jedan od trojice koji su istodobno držali šampionske titule u dvije težinske kategorije. Cijelo desetljeće radi kao UFC-ov komentator, a njegova uloga analitičara za ESPN bit će od jeseni proširena i na druge sportove.
Cormier je u MMA-u pronašao dom, ali dio njegova srca uvijek će ostati u hrvanju. Hrvanje ga je odvelo iz Lafayettea u Louisiani, u kojem je sport jedna od tek nekoliko opcija za crno dijete. Zbog hrvanja je dobio školarinu za Sveučilište Oklahoma State, meku sveučilišnog hrvanja. A njegov cimer s OSU-a i MMA prvak Mohammed King Mo Lawal usmjerio ga je prema novom sportu. Cormier i dalje ima knedlu u grlu dok govori o Olimpijskim igrama 2008. godine. Okrivljuje sebe i svoj nedostatak discipline. Njegova cjeloživotna ljubav prema hrani dovela ga je do stalne bitke s vlastitim tijelom, ali uvijek je pronalazio način da smršavi, čak i kad je to značilo izgladnjivanje i dehidraciju u posljednjim trenucima.
"Realnost je da sam mogao mnoge stvari napraviti puno bolje u pripremama za OI. Poigravao sam se sa svojom težinom. Uzimao sam stvari zdravo za gotovo, a nisam trebao. U konačnici me to skupo koštalo u najgorem mogućem trenutku", rekao je Cormier za Guardian.
Liječnici su mu rekli da se nikad neće oporaviti
Tog jutra u Pekingu Cormier se probudio s tri kilograma više od dopuštene težine, što je bilo kilogram više nego što obično skida u jednom danu. Uspaničio se i dan proveo s trenerima skidajući brojke između dvorane i saune. Cormier je na vrijeme uspio dosegnuti točno 96 kg. Tada je započeo s rutinom oporavka.
"Sat nakon vaganja uvijek je užasan. Išao bih na zahod, povraćao i znojio se, ali sam uvijek znao da ću se za otprilike sat vremena početi osjećati bolje. Ovaj put nisam se osjećao bolje", objašnjava Cormier. Uz grčeve u trbuhu i nogama završio je bolnici, gdje se njegovo stanje pogoršavalo. Počeli su mu otkazivati organi.
"Liječnici su mi rekli da se možda nikad neću oporaviti od ovoga. Bilo je loše, ali pomislio sam da ću se ipak moći boriti sljedećeg dana", prisjeća se američki borac.
Četiri dana je plakao u bolničkom krevetu
Dužnosnik američke reprezentacije nazvao ga je te večeri i rekao mu da se ne može boriti. Četiri dana zaredom plakao je u bolničkom krevetu. Kad se vratio kući u Stillwater u Oklahomi, Cormier se povukao. Stavio je deke na prozore i igrao videoigre dane i noći kako bi se oslobodio dubokog razočarenja koje je osjetio u sebi.
U sljedećih godinu dana dobio je 18 kilograma. Mnogi njegovi treneri i kolege i dalje su komunicirali s njim, nekolicina nije. Jedan ga je olimpijski dužnosnik na kraju nazvao, ne kako bi razgovarao o nome što se dogodilo nego kako bi od Cormiera zatražio da vrati novac potrošen na njegov put na OI. U tom trenutku 28-godišnji hrvač jedva je imao novca za pakiranje špageta, ističe Guardian.
Sve ponude za trenerske poslove u hrvanju su presušile. Nitko nije želio da "tip koji se nije hrvao na Olimpijskim igrama" vodi njihov program. "U tom trenutku nisam vrijedio ništa, moje ime nije imalo nikakvu vrijednost."
Utjecao je na mnoge živote
Njegov je olimpijski neuspjeh utjecao na mnoge živote, ne samo na njegov. Nakon što se vagao tog dana u Pekingu, prema olimpijskim propisima nitko ga nije mogao zamijeniti i borba je izgubljena. Cormierovi treneri bili su pod istragom.
"Najveću ispriku dugujem Kevinu Jacksonu. U to vrijeme Kevin je bio trener u reprezentaciji, crnac, olimpijski pobjednik i svjetski prvak. Vjerujem da je moja situacija razlog što ga više nisu zvali za trenera u reprezentaciji", govori Cormier.
Cormier se 2009. godine zaposlio na lokalnoj televizijskoj stanici prodajući oglase. Hodao bi gradom i na licu mjesta vlasnicima poduzeća davao ideje za komercijalne oglase. To je mogao biti Comierov život, ali nesreća ga je motivirala, a ne obeshrabrivala. U prometnoj nesreći godinu dana prije Olimpijskih igara 2004. izgubio je kćerkicu i onda u njenu čast osvojio četvrto mjesto.
Promovirao hrvanje
Jednog dana bio je na košarkaškom treningu svoga nećaka kad je sišao s tribina i nazvao jedan broj. Idućeg dana bio je u avionu putujući u AKA Gym u San Joseu u Kaliforniji. Dok se uspinjao MMA ljestvicama, Cormier se iskupljivao za prošlost. Promovirao je hrvanje gdje god je mogao, a 2011. godine počeo je trenirati mlade u San Joseu. Kad je 2013. hrvanje bilo u opasnosti da bude izbačeno iz programa Olimpijskih igara 2016. godine, Cormier je nazvao Američki hrvački savez (USA Wrestling) kako bi dao donaciju.
"Dok smo razgovarali o tome, pitao sam ih mogu li namiriti one troškove puta koje sam bio dužan", rekao je Cormier, čiji je prijedlog naišao na smijeh s druge strane. Kad je kasnije te godine debitirao u UFC-u, Američki hrvački savez dopustio mu je da na hlačicama nosi njihov grb, što je mala gesta koja je nagovještavala oprost. "To je bio dobar osjećaj, kao da se sport vratio meni."
Naučio je iz vlastite pogreške
Prošle godine Cormier je postao glavni hrvački trener Srednje škole Gilroy u Kaliforniji. U svojoj prvoj sezoni trenirao je susjedova sina Chasea Saldatea i vodio ga do državnog naslova i broja 1 na nacionalnoj ljestvici. Svoje sportaše potiče da jedu kako bi ubrzali metabolizam. Cormier se i dalje bori s činjenicom da je jedna od njegovih najtežih pogrešaka u životu bila ključna u tome da je postao šampion, lider i na kraju uzor.
"Nikad ne bih mogao ovoliko učiniti za hrvanje i natjerati ljude da razmišljaju i razgovaraju o hrvanju u ovim razmjerima da sam hrvao na Olimpijskim igrama. Ludo je pomisliti kako mi je to što sam propustio svoje snove, za koje sam tako dugo radio, koliko god tužno bilo, omogućilo da postignem nešto drukčije", zaključio je Cormier.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati