INDEX SPORT ima razgranatu mrežu novinara u Europi i svijetu koji kao gostujući komentatori najavljuju sportske događaje i utakmice te analiziraju transfere i globalne promjene u nogometu. Na gostovanju kod Index Sporta danas je Rok Plestenjak, kolumnist portala SiOL, koji otkriva je li dojučerašnji trener Rijeke Simon Rožman već našao novi posao u Mariboru i kako se u Sloveniji komentira njegova ostavka nakon poraza od Hajduka.

Kažu da nas u današnje doba rijetko što može iznenaditi, ali nakon svega što smo u Sloveniji čitali u posljednje vrijeme, posebice poslije uvjeravanja predsjednika Damira Miškovića, u trenucima kad je Rijeku već tresla rezultatska kriza, kako Simon Rožman i dalje ima njegovo puno povjerenje, onda je odlazak Slovenca s klupe ipak veliko iznenađenje. Odmah nakon Rožmanove ostavke u Sloveniji su krenule glasine kako se svlačionica Rijeke već u četvrtak, dva dana prije Hajduka, digla protiv njega i da se naslućuje kraj. Ne mogu reći niti znam je li sve izrežirano zbog mogućnosti da Rožman ovih dana preuzme Maribor, ali prema informacijama koje posjedujem, Maribor će u ponedjeljak objaviti ime novog trenera, nasljednika Maura Camoranesija.

Kako god bilo, smatram da je Rožman, za ono što je napravio s Rijekom, zaslužio čestitke. Matjaž Kek i Igor Bišćan imali su puno dublji i kvalitetniji roster od njega, ali Rožman je unatoč tome osvojio kup te ostvario zapažen rezultat u Europi i pri tome afirmirao niz mladih igrača na kojima će Rijeka profitirati, kao što je to bilo u slučaju vratara Nevistića kojeg su za dobar iznos prodali u Dinamo.

Je li igračima proradio ego kad su saznali za Maribor? 

Rožmanu u Rijeci ni u jednom momentu nije bilo lako ni glatko. Na svakom koraku bio je opterećen usporedbama s Kekom, a bilo je iluzorno očekivati da bi mogao ponoviti uspjeh koji se događa jednom u mnogo godina.

Rožman je često naglašavao kako je hrvatska liga drugi svijet za Sloveniju, ali on se jako dobro asimilirao i napravio puno pozitivnog. Zato ne čude iskrene zahvale i čestitke koje prima iz Hrvatske. Ne treba zaboraviti da je većinu mandata odradio u vrijeme pandemije koronavirusa koja je na stotinu načina promijenila nogomet i naše živote. Puno je okolnosti koje su utjecale na konačni rezultat njegove riječke epizode, a koje Rožman ni na koji način nije mogao kontrolirati. U Europa ligi većinu utakmica nije imao kompletan kadar na raspolaganju, a nikad nije kukao ni tražio alibije nakon poraza.

Ipak ne vidim konkretan razlog riječkog sunovrata u posljednja tri mjeseca. Donedavno su još, nema tome mjesec dana, bili u jako dobroj poziciji, u stopu prateći vodeće momčadi lige. Je li razlog u tome što je nastupima u Europa ligi igračima proradio ego ili je ritam utakmica bio previše žestok? Je li ponestalo motivacije ili se nešto gadno dogodilo između u svlačionici? Zasad možemo samo nagađati. Moguće je da je još prije tjedan dana početi pregovarati s Mariborom, a kad se za to saznalo, došlo je do gubitka povjerenja između njega i igrača. Sad to nitko neće priznati. Rožmanu nakon svega u Sloveniji sigurno nije pao ugled, dapače.

Rožmanu je zbog Rijeke porastao ugled u Sloveniji 

Radom u Rijeci, posebice kroz utakmice u Europi, njegov ugled je narastao. On je pionir novog trenda među trenerima koji pripremu momčadi baziraju na detaljnim digitalnim analizama. Rožman je u Rijeci, s najvećim klubom koji je vodio u karijeri, dokazao da njegove ideje i njegova filozofija mogu funkcionirati i biti uspješni, ne samo u drugim ligama, već i u europskim natjecanjima. Govorili su da su Celje i Domžale njegov maksimum, da je trener za manje klubove, a sada je to demantirao. Rožman je trener koji je svugdje bio voljen, koji se nikad nije bahatio, a koji je kao pravi motivator i profesionalac u prvi plan gurao igrače.

Što dalje? Slovenskim trenerima je teško naći pravi klub u inozemstvu. U ovom trenutku imamo sam tri takva slučajeva. Darko Milanič trener je slovačkog prvaka Slovana, Slaviša Stojanović je trener bugarskog Levskog, a Luka Elsner trenira belgijski Kortrijk. Rožman će u bliskoj budućnosti teško pronaći angažman u inozemstvu i Maribor se za sada čini realnijom opcijom. Dobro poznaje momčad i ima veliku želju okušati se u jednom od dva slovenska velikana. Također, njegov stručni tim odlično poznaje Maribor, a otkako je sportski direktor postao Marko Šuler, javna je tajna da žele Rožmana na klupi. Maribor želi i dodatno pomladiti igrački kadar, a Rožman slovi kao provjereni ekspert za takve izazove.

Dok je bio trener Domžala radio je inozemne transfere igračima koji mu i danas zahvaljuju. Slično je bilo i u Celju, a to je ono što sada treba Mariboru jer su vremena bogatih izlaznih transfera daleka prošlost. Rožman ima autoritet da s Mariborom napravi velike stvari i po prvi se put u karijeri bori za naslov prvaka. Kod njega novac nije pitanje, a povratkom u Sloveniju bio bi puno bliže obitelji u Štorama, na pola sata od Maribora. Povratak bi Rožmanu dobro legao jer dolazi u klub koji je u organizacijom i logističkom smislu na sličnom nivou kao Rijeka.

Hrvatska i HNL za Slovence su stalni uzor za usporedbu. Hrvatski nogomet zbog reprezentacije, Dinama i velikih transfera na odličnom je glasu. Sve što je hrvatsko i ima veze s nogometom u Sloveniji je prikazano kao zlato. Možda pretjerujem, ali činjenica je da Hrvati za razliku od slovenskih igrača imaju puno više pozitivne drskosti, hrabrosti i samopouzdanja, posebno kada na terenu ne ide sve po planu. To je bio slučaj s Darijom Vizingerom prošle godine kada je naslov prvaka otišao u Celje. U Olimpiji je donedavno igralo čak deset Hrvata. Hrvati su Sloveniji oduvijek prokušani začin za uspjeh, kao i Slovenci s iskustvom u Hrvatskoj.